Vučićev šangajski manevar

Autorka

Vreme čitanja: 5 minuta

Foto: N1

Već skoro dve nedelje u javnosti traje debata o tome zašto je Univerzitet u Beogradu(BU) pao na Šangajskoj listi, koja važi za najpopularniju rang listu svih svetskih univerziteta. Plagijati, mala ulaganja u nauku, loš sistem podsticaja za zaposlene na fakultetima nabrajani su kao potencijali uzroci lošijeg kotiranja našeg Univerziteta, a deo opozicije je za ovakvo stanje direktno okrivio vlast.

Zbog burne reakcije javnosti predsednik Vučić, zajedno sa ministrom prosvete, odlučio je da preduzme neophodne mere kako bi Univerzitet u Beogradu popravio svoj plasman na ovoj listi, a prvi korak je bio sastanak sa profesorom Stojanom Radenovićem, koji je sa našeg univerziteta prešao na Univerzitet kralja Sauda u Saudijskoj Arabiji. U planu je i posebna “budžetska linija“, koju bi Univerzitete mogao da koristi radi boljeg rangiranja na ovoj listi. Ipak, upitno je koliko su svi ovi napori utemeljeni istinskom brigom za napredak visokog obrazovanja u Srbiji.

Radenović je razlog za prošli uspeh Univerziteta u Beogradu

Važan faktor pri konačnom rangiranju bilo kog univerziteta na Šangajskoj listi jeste broj visoko citiranih istraživača, a listu ovih istraživača svake godine objavljuje kompanija “Tomson Rojters”. Pozicija Univerziteta u Beogradu na ovoj listi se drastično popravila isključivo zbog Stojana Radenovića i Zorana Kadelburga, koji su se pre nekoliko godina našli na listi najcitiranijih matematičara na svetu.

Međutim, kao što je razlog za dobar plasman na ovoj listi bio rezultat individualnog uspeha dvojice naučnika, tako je i pad Univerziteta u Beogradu direktno povezan sa njima. Profesor Kadelburg više nije na ovoj listi, a Stojan Radenović je otišao sa BU, što znači da se njegovi naučni radovi više ne računaju kao rezultat Univerziteta u Beogradu.

Tokom sastanka sa predsednikom Vučićem on je istakao da je prihvatio ponudu stranog univerziteta kako bi rešio „stambeno pitanje ćerkama“. Ukoliko se u obzir uzme ogromna količina novca koju Saudijska Arabija izdvaja za obrazovanje odluka profesora Radenovića nije iracionalna. Akademici u Saudijskoj Arabiji su među najbolje plaćenima na svetu, a prosečna mesečna plata iznosila je preko 5,600 evra 2018. godine. Ova zemlja je jedna od omiljenih destinacija za strane akademike, a značajan je i podatak da je 2014. godine vlast odvojila preko 18 milijardi evra za razvoj obrazovanja i nauke. Upravo zbog velikog broja stranih akademika koji se nalaze na saudijskim univerzitetima, oni su uspeli da drastično poprave svoj položaj na Šangajskoj listi, a po sličnom principu su napredovali i azijski univerziteti.

Sve ovo govori o ograničenim dometima ove liste i o naporima univerziteta, sa mnogo većim budžetom od onog u Beogradu, da „pobede sistem“, sve zarad međunarodnog prestiža i boljeg pozicioniranja na listi čiji su kriterijumi i indikatori arbitrarno određeni.

Sramno što Vučić pred kamerama planira da „poboljša“ rang univerziteta

Susret između Vučića i profesora Radenovića bio je tipičan marketinški trik, ali se tokom ovog sastanka dogodilo nešto dosta ozbiljnije. Kada je profesor Radenović pokušao da ukaže da je veliki novac koji se nudi akademicima da promene univerzitet pod kojim potpisuju svoje radove, predsednik Vučić je odgovorio da to nije veliki novac za državu, i da treba da se napravi poseban deo u budžetu koji će biti namenjen za ove svrhe. Vučić je dodao da bi se time finansiralo plaćanje radova ljudi iz inostranstva koji bi želeli da potpisuju radove za Univerzitet u Beogradu.

Ovakav predlog je problematičan na više nivoa, prvenstveno zato što je predsednik javno priznao da planira da na veštački način poboljša plasman našeg univerziteta. Bez obzira na to što je ovo taktika koju koriste pojedini univerziteti na svetu, sramotno je ukoliko predsednik jedne države javno planira da poboljša rang srpskog univerziteta na ovaj način.

Problematičnije od ovoga jeste to što fond kojim bi se plaćali ljudi iz inostranstva da potpisuju radove za BU  ne bi učinio ništa za istinsko poboljšanje visokog obrazovanja u Srbiji. Kakvu korist studenti imaju od činjenice da će neki inostrani naučnik potpisati da radi za BU, a da nikada neće kročiti na ovaj univerzitet, nikada neće imati kontakt sa studentima niti sa drugim istraživačima? Umesto da nadležni zaista strateški promišljaju reforme i investicije u BU, predsednik Vučić je izabrao lakši izlaz, u kom će privući nekoliko stranih akademika u potrazi za novcem, dok će istinski napredak ovog univerziteta biti ostavljen za buduća vremena. Jasna je motivacija iza ovakve ideje – bolji plasman na Šangajskoj listi znači i koji politički poen više za vladajuću koaliciju, ali je ovo jedan od najsramotnijih načina da se investira u obrazovanje.

Poslednja skandalozna stvar u vezi sa čitavim ovim sastankom jeste prisustvo Siniše Malog, ministra finansija, koji je po velikom broju stručnjaka plagirao deo svog doktorata. Ukoliko je predsedniku Vučiću zaista stalo da spreči akademike da odlaze iz zemlje i prihvataju ponude za posao drugih univerziteta, ta poruka se poništava time što je čovek koji je prekršio svaki akademski kodeks ministar u vladi.

Šta zapravo meri Šangajska lista?

„Šangajska lista“ zapravo je istraživanje koje već 16 godina obavlja Univerzitet Jiao Tong iz Šangaja, a zvaničan naziv ovog istraživanja je Academic Ranking of World Universities (ARWU). Univerzitet u Beogradu je prošle godine bio u grupi univerziteta od 301. do 400. mesta, dok je ove godine u grupi od 401. do 500. mesta. Ipak, važno je naglasiti da ovaj pad za 100 mesta nije pad u apsolutnom smislu, već znači da se naš univerzitete našao u jednoj kategoriji niže, pošto se za samo prvih 100 univerziteta radi potpuno rangiranje.

ARWU poredi univerzitete po dometima u naučno-istraživačkom radu, a ovo je jedini kriterijum koji se uzima u obzir, što praktično znači da kvalitet i predmet nastave nemaju direktan uticaj na rangiranje. Pored broja visoko citiranih istraživača, ostali kriterijumi koji su važni za određivanje plasmana univerziteta su ukupan  broj radova  objavljenih  na  SCI ili SSCI  listi u tekućoj godini, nagrade bivših studenata, poput Nobelove nagrade ili Fildsove medalje, kao i broj radova objavljenih u naučnim časopisima Nature i Science, kada su u pitanju radovi iz prirodnih nauka.

Univerzitet u Beogradu ima stabilan broj objavljenih radova na ovoj listi, ali ono gde imamo prostor za poboljšanje jeste u oblasti društveno-humanističkih nauka. Svaki rad objavljen u ovoj oblasti se u odnosu na prirodne nauke vrednuje duplo u konačnom skoru, što pokazuje koliko je važno da neki univerzitet ima veliki broj radova objavljenih u ovoj oblasti. Prema nalazu SANU u periodu od 2006. do 2010. godine društveno-humanističke nauke u Srbiji učestvovala su sa samo 6% u ukupnom broju radova koje su naučnici iz Srbije objavili na Web of Science listi, dok u zemljama u okruženju taj procentat iznosi 10 -20 %, navodi se u izveštaju Mladena Stamenković za časopis Kvartalni monitor.

Visoko obrazovanje je više od Šangajske liste

Iako je neosporno da pozicija na ovoj listi ima uticaj na reputaciju i privlačenje inostranih studenata, važno je imati na umu da je visoko obrazovanje mnogo više od položaja na ovoj listi. Prvenstveno zato što lista meri samo naučni domet univerziteta, kao i zbog toga što se očigledno  rang na ovoj listi može popraviti bez suštinskih promena u radu obrazovne institucije.

Stoga najavljeni povratak profesora Radenovića, i usled toga verovatno bolji plasman BU na Šangajskoj listi sledeće godine, ne čini mnogo da se popravi stanje na ovom univerzitetu. Ova lista otkriva tek deo realnosti studiranja, predavanja i istraživačkog rada na nekoj instituciji, a slepa jurnjava za boljim plasmanom ne radi ništa za podizanje kvaliteta univerziteta. Međutim, sve dok se ova lista koristi kao još jedna politička bitka između vlasti i opozicije suštinski napredak univerziteta u Beogradu neće se dogoditi.