Foto: iStock
Već sedam godina na vlasti je koalicija Srpske napredne stranke i Socijalističke partije Srbije. Na vlast su došli pričom o borbi protiv korupcije oličenoj u tadašnjoj vladajućoj političkoj eliti.
Ležali su na stiroporu ispred Skupštine, štrajkovali glađu unutar Skupštine, i sebe predstavljali kao autentičan glas naroda kome je dosta lopovluka i korupcije tadašnje vlasti.
Vučićeva politika reformi urušavanjem institucija
Za ovih sedam godina isti oni koji su delili lekcije o borbi protiv korupcije enormno su se obogatili – što zloupotrebom javnih resursa, preko nameštenih tendera, što ugrožavanjem institucije privatne svojine i hajdučkim otimanjem tuđih biznisa, restorana i nekretnina.
Na samom početku vladavine Aleksandar Vučić je sebi zacrtao da će ući u istoriju kao veliki reformator i modernizator, najavljujući ekonomske reforme i stvaranje takvih uslova zbog kojih će strane kompanije dolaziti da ulažu u Srbiju. Podršku je dobio i od međunarodne zajednice, a i mnogi u Srbiji su zaista poverovali da će sa takvom podrškom u javnom mnjenju Vučić zaista nešto promeniti na bolje.
Brzina je preduslov sprovođenja reformi
Ako bismo samo uzeli neke pozitivne primere reformi u post-komunističkim državama, videli bismo da Vučić u svom pristupu nije primenio ni jednu lekciju da bi reforme bile uspešne. Dalje, to otvara pitanje da li je on od samog početka uopšte želeo da sprovodi reforme ili je samo podlegao pritiscima partije i svih onih koji su želeli da se obogate preko noći, uključujući i njega samog.
Prvi preduslov uspešnih reformi zahteva brzinu i to istovremeno u različitim oblastima, od makroekonomske stabilizacije i privatizacije državnih preduzeća do izgradnje institucija. I što je situacija gora, reforme bi trebalo da budu radikalnije. A ako je situacija zaista bila toliko užasna kad je SNS osvojila vlast zašto, onda nije radikalno promenila stvari već umesto toga i sedam godina kasnije slušamo kako je za aktuelno stanje kriva prethodna vlast?
Jaka korelacija između korupcije i autoritarizma
Aleksandar Vučić je pre dolaska na vlast punu deceniju bio opozicija i nije uspeo da spremi ideje, predloge i timove ljudi koji bi mogli da sprovode reforme čim se za to ukaže prilika. Umesto toga, Vučić se okružio nesposbnim i korumpiranim ljudima u želji da izgradi ličnu moć mimo svih institucija.
Kako smo danas došli u situaciju da imamo toliko korumpiranu vlast umesto toliko najavljivane borbe protiv korupcije? Vrlo jednostavno, postoji jaka korelacija između autoritarizma i korupcije. Kako je vremenom jačala akumulacija moći, istovremeno je jačala i korupcija.
Patike za trčanje – odraz koruptivne vlasti
Danas smo ponovo došli u situaciju da diskutujemo koliko koštaju patike i cipele političara na vlasti. Sasvim je normalno postaviti pitanje odakle predsedniku Srbije patike u ceni polovine njegove plate koja iznosi nešto više od 1.000 evra.
Da li je normalno da ljudi na najodgovornim pozicijama u državi imaju nesrazmeno niske plate u odnosu na poslove koje obavljaju? Jedan od razloga zbog čega je korupcija sveprisutna u svim segmentima društva, od ministarstava i sudstva preko inspekcija do policije, lekara i profesora jeste i to što su lako potkupljivi.
Međutim, mnogi od njih svoje niske plate nadomešćuju sedenjem u raznim upravnim odborima gde zarađuju i po nekoliko svojih plata dok se građanima predstavljaju kao pošteni političari koji su uz svoj siromašni i napaćeni narod.
Zašto građanima smeta ako je neko pre ulaska u politiku zaradio svoj novac, a isto tako im ni približno ne smeta kada su se oni za koje su glasali enornomno obogatili dolaskom na vlast?
Raskid sa komunističkim elitama uslov uspešnih reformi
Reforme jednog društva ne podrazumevaju samo ekonomske reforme, a ako je reč o post-komunističkom društvu one zahtevaju i radikalni raskid sa komunističkim elitama. Jedan od najgorih i najopasnijih delova stare elite predstavljaju službe bezbednosti zbog moći koju imaju, vanzakonskog delovanja i vezama sa mafijom.
Iako se ova promena nije desila ni posle 5. oktobra, iako su uspostavljeni mehanizmi civilne kontrole, dolaskom na vlast Aleksandra Vučića postepeno su eliminisane sve vrste kontrola neophodnih za jednu demokratiju u uspostavljanju.
Tako se više ne može ni obuzdati nasilničko ponašanje vlasti kada ne postoje sistemi kontrole.
Ovde je zanimljivo pomenuti primer Gruzije koja je u svojim procesima reformi preko noći otpustila celu svoju saobraćajnu policiju čija je jedina svrha postala uzimanje mita od vozača, a ne primena zakona.
Sledeća vlast bi na isti način trebalo da rasformira Bezbednosno informativnu agenciju koja je postala pretorijanska garda vlasti za praćenje i prisluškivanje političkih protivnika umesto bavljenja pitanjima nacionalne bezbednosti i borbe protiv organizovanog kriminala.
Stabilno okruženje moguće jedino osigurati vladavinom prava
Da ova vlast nije posvećena ni ekonomskim reformama govori činjenica da one nisu moguće bez vladavine prava koja bi svima garantovala jednake uslove na tržištu. Utisak je da srpske vlasti rade na reformama tek toliko da zadovolje izveštaje EU ili MMF-a. Nosilac reformi bi trebalo da bude nacionalna vlada koja bi imala pun suverenitet u ovoj oblasti, a ne da pokretači budu međunarodne organizacije.
Umesto ekonomskih reformi, danas na snazi imamo nepredvidivu politiku koju vodi vlast i gde se zakoni svako malo menjaju, a političke tenzije u društvu dovode do pravne nesigurnosti. Takvo okruženje nije pogodno za strane investitore koji ne žele da rizikuju svoja ulaganja osim ukoliko nisu napravili dogovore sa vlastima.
Stabilno okruženje moguće je jedino osigurati vladavinom prava i nezavisnim i efikasnim pravosuđem.
Oni koji se danas iz opozicije bore protiv aktuelnog sistema i vlasti trebalo bi da imaju i jasan plan i tim ljudi za svaku oblast u kojoj je potrebno sprovoditi reforme. A kada do promene vlasti dođe, reforme treba sprovoditi odmah, brzo i sveukupno jer će otpori reformama postojati bez obzira na njihovu veličinu.