Foto: N1
Zamislite u kakvoj društvenoj atmosferi živite i kako izgleda politički život u jednoj zemlji nekome ko je rođen 1994. godine. To znači da ste 25 godina, ceo svoj dosadašnji život, proveli gledajući i slušajući one koji su danas na vlasti, a koji su vlast činili i u mračnim godinama poslednje decenije 20. veka.
Podjednako odgovorni su bili i njihovi saradnici i oni koji su bili tadašnji omiljeni opozicionari Slobodana Miloševića, a danas je ta ista mračna politička grupacija glasnogovornik i saradnik režima Aleksandra Vučića.
Lekcije iz patriotizma nam drže osuđeni zločinci
Dakle, ja 25 godina slušam i gledam te face i njihove jurišnike na političkoj sceni Srbije kako su prvo pravili haos i pretili svojim tadašnjim političkim oponentima, kako su najavljivali ubistva, kako su se obračunavali sa novinarima koji istražuju njihova delovanja, podmetali bombe na prozore, a onda kako su danas uzjahali sve položaje u ovoj državi, a politiku sveli na banalnost.
Isti oni koji su nekada činili ili pozivali na zločine, a neki od njih su i osuđeni u međuvremenu, danas nam ponovo drže lekcije iz patriotizma i ubeđuju nas kolike su oni patriote dok smo mi izdajnici. Neki su im poverovali, jer kako ne bi kada 25 i više godina slušate priču o toj podeli koju su nametnuli takozvani branitelji srpstva i Srbije.
Danas su zločinci postali heroji, a patriote izdajnici
Nije ovde narod zavadio niti delio ni Zapad ni Rusija niti Kina ili neka druga svetska sila. Ovde su narod podelile političke elite i to one koje su devedesetih godina bile vlast, pa su se na neko vreme uspavale, a onda relativizovane vratile u javni prostor u kome su heroji i patriote postali zločinci i izdajnici, a pravi zločinci postali heroji.
Zbog takvih narativa i stvorenih podela neprestano mora da se govori i ukazuje na to šta je bila Socijalistička partija Srbije devedesetih godina, kakve su posledice i koja je cena njenih zločinačkih umova i politika koju plaćamo i dan danas. I to baš u ovim danima kada SPS ponosno obeležava godišnjicu svog postojanja osećam dužnost i obavezu prema sebi da nikada ni ja niti moja generacija ne zaboravi ko je bio Slobodan Milošević, a ko je bio današnji Ivica Dačić.
Vojislav Šešelj – pozivanje na linč, silovanje i nasilje
Isto tako neprestano u javnom prostoru mora da se govori ko je najzaštićeniji saradnik režima koji svakodnevno vređa, poziva na linč i silovanje, mrzi, preti, gazi i prebija. Kakav je to patriota, vernik i Srbin koji se ponosi da mu je zločin u krvi?
I dok čitate ovaj tekst znate o kome se radi, njegovo ime ne moram ni da spominjem. Ali, hoću zato što ne znam dokle ćemo više i kao pojedinci i kao društvo da posmatramo kako razni Šešelji vređaju i ponižavaju svakog od nas, kako svojim skandalima i politikom unižavaju ugled naše zemlje u svetu i to sve rade preko naših novčanika u ime njihovog doživljaja patriotizma. Tu patriotizma nema.
Vlast je odgovorna što Šešelj sedi u Skupštini
Još veću odgovornost nose predstavnici vlasti koji nam pričaju o Evropi i poštovanju evropskih vrednosti, dok svaki put ćute i time podržavaju sve što Vojislav Šešelj uradi ili izgovori. Na taj način ova vlast postaje saučesnik delovanja Vojislava Šešelja i Srpske radikalne stranke. Kakva je to onda vlast koja se jedan dan sastaje sa Makronom i šalje nam poruke mira i stabilnosti, a već sledeći dan ćuti dok osuđeni ratni zločinac Šešelj protivno zakonu sedi u Narodnoj skupštini i crta mete novinarima i političarima?
Pre neki dan se na meti Vojislava Šešelja našla novinarka Snežana Čongradin kojoj su upućene najgnusnije pretnje i uvrede, da bi se nakon takvog izlaganja predsedavajući sednicom Vladimir Marinković obratio Šešelju sa ’hvala, profesore’. Ne samo što predsedavajući nije reagovao, iako mu je to bila dužnost po poslovniku, on se čak i zahvalio čoveku koji poziva na linč i koji bi novinare da šalje na robiju.
Ali ni to nije bilo dovoljno osuđenom zločincu Šešelju, nego je pozvao na silovanje Brankice Janković, poverenice za zaštitu ravnopravnosti, samo zato što je ona osudila napad na novinarku Danasa Snežanu Čongradin.
Prestati sa relativizacijom Šešelja
Međutim, najvećoj relativizaciji Vojislava Šešelja u našem javnom prostoru doprinose svi oni koji za Šešelja kažu ’ma pusti ga, on samo zna da preti’, ili ’jesi čuo kako im je opsovao sve po spisku’, ’on je vrlo inteligentan, ali voli pare’, ’koliko je smešan ovaj Šešelj’, ’Šešelj je samo politički klovn’, ’on je ionako pod kontrolom režima’, ’Šešelj je dobar u političkim duelima’, ’on je duhovit’.
To su sve relativizacije koje sam godinama unazad mogao da čujem ili pročitam, a kada se to ponavlja godinama, onda se pomeraju i granice normalnog i prihvatljivog. A delovanje i politika Vojislava Šešelja niti u sebi imaju patriotizma, niti su ikada doneli bilo šta dobro našoj zemlji.
Doduše, politika u Srbiji sa sobom neretko nosi sukob, svađu pa i pretnju, a oni koji najviše prete su i najglasniji i zbog toga svi mi kojima je do života i budućnosti u Srbiji moramo da dižemo glas kako bi zločinci jednom za svagda ućutali, a prave patriote, žrtve i heroji progovorili.
A kada bilo koji novinar, aktivista, organizacija ili političar bude napadnut od strane Vojislava Šešelja, tada postaje naša odgovornost da se suprotstavimo takvoj politici i delovanju onih kojima zbog svojih postupaka nije mesto u poslaničkoj klupi.