Foto: iStock
„Ova aplikacija vam pokazuje kako ćete izgledati kad ostarite“, bio je odličan način da milioni ljudi širom sveta počnu da koriste aplikaciju FaceApp. Aplikacija ruskog porekla je prvi put postala popularna 2017. godine, a ono što u suštini radi jeste da na fotografijama korisnika primenjuje različite filtere, pa je, na primer, moguće videti kako bi vaše lice izgledalo sa muškim ili ženskim karakteristikama.
Aplikacija je nedavno ponovo postala aktuelna kada je dodala filter koji čini da na svojim slikama izgledate starije, a razne poznate ličnosti su svoje fotografije sa tim filterom podelile na društvenim mrežama. Međutim, ubrzo su se pojavile i sumnje da ova aplikacija ugrožava privatnost korisnika tako što aplouduje sve fotografije sa korisnikovog telefona na server aplikacije. Dodatnu zabrinutost je stvorila činjenica da je ova aplikacija poreklom iz Rusije, zemlje koja nije poznata po zaštiti privatnosti svojih građana.
Po svemu sudeći ove optužbe su netačne, ali su započele važnu diskusiju o tome koliko zapravo brinemo o privatnosti u digitalnom prostoru, i da li smo spremni da je žrtvujemo zarad besplatne aplikacije.
FaceApp – ni bolji ni gori od drugih aplikacija
Kontroverzu je pokrenuo tvit (koji je sada izbrisan) jednog korisnika koji je tvrdio da je FaceApp uspeo da aplouduje čitavu galeriju fotografija sa njegovog telefona na svoj server. Takođe, u uslovima upotrebe ove aplikacije navodi se da se korisnički podaci mogu deliti sa „trećim licima“, što se najčešće radi u komercijalne svrhe.
Međutim, ubrzo je postalo jasno da ova aplikacija ne aplouduje čitavu galeriju, već samo jednu fotografiju koju korisnik izabere. Jaroslav Gončarov, direktor aplikacije FaceApp, u razgovoru za Tech Crunch, rekao je da kompanija aplouduje samo izabranu fotografiju na svoj server, a da je nakon „kratkog vremena“ odatle briše. Gončarov je kao razlog za ovo naveo da na taj način korisnik ne mora da aplouduje više puta istu fotografiju ukoliko želi da na njoj primeni novi filter.
HOWEVER: they do appear to upload single images in order to apply the filters server-side. while not as egregious, this is non-obvious and I am sure many folks are not cool with that.
— Will Strafach (@chronic) July 17, 2019
Iako ne postoji način da korisnik sa sigurnošću zna da je njegova fotografija izbrisana sa servera ove aplikacije, Gončarov je dodao da korisnici kroz aplikaciju mogu zahtevati da se njihova fotografija izbriše sa servera, ali ovo i dalje nije jednostavno uraditi. On je takođe istakao da se svi serveri nalaze izvan Rusije (u Sjedinjenim Američkim Državama), i da FaceApp ne deli podatke sa trećim licima.
I am not seeing much fishy in FaceApp
Photos are uploaded to FaceApp’s servers on AWS w/ authorization. Not much info is being sent to FaceApp’s servers other than user metrics (e.g. ui interactions)
I just wish there’s an option for users to delete their photos from the server
— Jane Manchun Wong (@wongmjane) July 17, 2019
Ipak, mnogi korisnici su i dalje nezadovoljni zato što FaceApp nije od početka bio otvoren u vezi sa aploudovanjem fotografija, iako je u pitanju samo jedna koju korisnik izabere.
Privatnost konačno postaje važna
Prema svim do sada dostupnim informacijama, FaceApp ne radi ništa što druge društvene mreže i aplikacije do sada nisu uradile. Međutim, to ne znači da korišćenje ove aplikacije ne donosi određeni rizik. Fotografije će sigurno biti korišćene, od strane ruskih programera, za dalje treniranje i usavršavanje veštačke inteligencije. Takođe, još od američkih izbora 2016. godine i snažnih dokaza o umešanosti ruskih hakera, potrebna je doza opreza prema aplikacijama koje imaju rusko poreklo.
Fejsbuk je aplikacija koju većina nas koristi gotovo svakodnevno, i količina podataka koju ova kompanija ima o nama je višestruko veća, a nakon skandala sa Kembridž analitikom postalo je očigledno da ti podaci često nisu u najsigurnijim rukama.
Pre dve godine pojavila se aplikacija Meitu, koja je takođe koristila različite filtere na fotografijama korisnika. Međutim, ono što korisnici nisu znali jeste da, kada instaliraju Meitu, oni ovoj kompaniji daju pristup GPS lokaciji, kao i podacima o SIM kartici, što su podaci koji nisu neophodni za rad ove aplikacije.
Meitu je samo jedna primer manje poznate aplikacije koja je od korisnika preuzimala ogromnu količinu podataka, a da oni nisu ni bili svesni toga. Slične poteškoće se javljaju i kada analizirate rad kompanija kao što su Fejsbuk ili Gugl, samo je razlika u tome što su ove kompanije dobro poznate javnosti, i nalaze se pod većom prismotrom medija.
Iako postajemo sve više svesni značaja privatnosti, izgleda da nedostatak tehnoloških znanja često sprečava korisnike da budu oprezniji pri instaliranju različitih aplikacija. Pored toga, kompanije sa dugačkim i nerazumljivim ugovorima o uslovima korišćenja upravo i računaju na to da korisnici neće hteti da se zamaraju detaljima, i da će tako moći da dođu do podataka koje kasnije mogu da iskoriste.
Nema „besplatne aplikacije“
Bez obzira na to što korisnici misle da ne plaćaju određenu aplikaciju novcem, postoji jasna cena korišćenja ovih aplikacija. Razumno je pretpostaviti da ukoliko aplikacija ne zahteva direktno novac od vas, profit mora doći sa nekog drugog mesta. To drugo mesto je često upravo prodavanje podataka korisnika trećim licima, koje nekada može biti bezazleno, ali to ne mora uvek da bude slučaj.
Važno je da uvek imamo svest o tome, da proveravamo koja tačno ovlašćenja određena apliakcija ima u našem telefonu, i da potencijalno ograničimo pristup nekim podacima koji nisu neophodni. Ne postoji potpuno besplatna aplikacija – Fejsbuk profitira od koriščenja naših podataka, ali i od naše pažnje i vremena koje provodimo na ovoj mreži, jer tako može da dobije još više novca od oglašivača. Razvijanje zdrave skepse u ovoj oblasti je ne samo poželjno, već i neophodno, jer sledeća aplikacija koja postane viralna možda neće biti tako bezazlena kao FaceApp.