Foto: U.S. Department of State
Pre nekoliko dana ministar spoljnih poslova Ivica Dačić ušao je u otvoreni verbalni sukob sa premijerom Bugarske Bojkom Borisovim.
Dačić je reagovao na izjavu Bojka Borisova u kojoj poziva novoizabranog šefa evropske diplomatije Žozepa Borela da treba da zastupa interese EU po pitanju nezavisnosti Kosova, a ne svoje zemlje (Španije) koja ne priznaje Kosovo.
U svojoj izjavi Dačić poručuje: „Bojko, ima da poštuješ stav EU, a ne držiš lekcije Borelu. Na šta to liči, to je bezobrazluk. Najviše me nervira licemerje, dosta mi je više toga“.
Ovo je samo poslednji u nizu nastupa šefa srpske diplomatije koji predstavljaju sve, samo ne kako bi trebalo da izgleda rečnik ministra spoljnih poslova i način vođenja spoljne politike.
Da li ministar Dačić vodi spoljnu politiku suprotnu od ciljeva Vlade Srbije?
Kako Srbija nema definisanu spoljnu politiku u vidu nekog dokumenta usvojenog od strane Narodne skupštine, tako ni političari na vlasti nemaju odgovornost za spoljnu politiku koju vode. Međutim, u analizi spoljne politike Srbije koju vodi Dačić možemo jedino da se osvrnemo na ekspoze premijerke Brnabić u kojem su definisani neki nacrti naše spoljne politike.
Deo ekspozea koji se odnosi na spoljnu politiku u sebi sadrži i saradnju sa regionom, doduše samo u vidu jednog pasusa pod naslovom ‘Bliska saradnja sa zemljama u regionu’. U njemu se navodi da će ‘saradnja sa susedima svakako biti jedan od najvažnijih prioriteta rada Vlade u narednim godinama’.
Dalje se navodi da smo prešli veliki put u cilju uspostavljanja dobrosusedskih odnosa sa bivšim jugoslovenskim republikama gde je ‘Srbija imala ključnu, rekla bih, istorijsku ulogu’. Ističe se i da u narednom periodu Srbija treba da bude glasan zagovornik i lider čvrstih saveza u razvoju Zapadnog Balkana.
‘Jačanje regionalne stabilnosti i unapređenje odnosa sa svim zemljama u okruženju treba da bude naša vizija za budućnost’.
Ministar Dačić bi trebalo da bude upitan da li je uopšte čitao ekspoze premijerke, i ako jeste, zašto vodi spoljnu politiku suprotnu od ciljeva vlade u kojoj sedi.
A onda bi i premijerka Brnabić morala da odgovori zbog čega ne reaguje na izjave ministra Dačića koje su, kad je reč o regionalnoj politici, neretko u suprotnosti sa ciljevima i politikom njene vlade.
Ivica Dačić u rascepu između političara i šefa diplomatije
Jedna stvar ne može da se spori Ivici Dačiću, a to je njegova veština bavljenja politikom u Srbiji. Ipak, stiče se utisak da bavljenje politikom u Srbiji sa sobom treba da nosi svađalački pristup, bahatost, vređanje i povišavanje tona po potrebi. Ivica Dačić to vrlo dobro zna i vrlo uspešno primenjuje.
Ali, takav pristup bavljenju politikom u Srbiji istovremeno se nalazi u suprotnosti sa načelima diplomatije koja podrazumeva odmerenost, smirenost i gde je cilj postizanje dogovora i mira, a ne potpirivanje tenzija i sukoba.
U toj tački preseka nalazi se Ivica Dačić koga želja za uspešnim bavljenjem politikom sprečava da bude i dobar ministar spoljnih poslova.
Ovakva razlika u pristupu ministra Dačića najbolje se uočava kada daje izjave za medije negde u inostranstvu i u Srbiji. Nedavno sam ga slušao na samitu u Poljskoj kako je smiren i pomirljiv kad govori za strane medije, a onda kako jedva čeka da se posvađa kada gostuje u domaćim medijima.
Koliko nas košta Dačićeva spoljna politika?
Retorika ministra Dačića niti vodi smirivanju tenzija u regionu, niti unapređenju odnosa Srbije makar sa državama sa kojima se graniči. Ako ne možemo da imamo dobre odnose sa državama u regionu, kako uopšte predstavnici vlasti zamišljaju da Srbija sutra i formalno pripada Evropskoj uniji? Ali, dok nas ministar Dačić svađa sa regionom, on obilazi zemlje o kojima inače ne slušamo često i ubeđuje ih da povuku priznanje nezavisnosti Kosova, ponovo prikupljajući sitne političke poene.
Da li je neko postavio pitanje koliko nas uopšte košta politika zaoštravanja odnosa u regioni i politika egzotičnih putovanja ministra Dačića? Niti je Srbija Jugoslavija, niti Srbija ima kapaciteta da vodi spoljnu politiku Jugoslavije. Što pre političke elite u Srbiji shvate poziciju Srbije na geopolitičkoj mapi sveta, utoliko pre ćemo i shvatiti koji su naši spoljnopolitički prioriteti i dometi.
Odnosi između građana u regionu bolji nego između političkih elita
Ne može Srbija da se takmiči sa Amerikom, Rusijom, Kinom, ali može da se takmiči sa državama u regionu. Umesto da jačamo ekonomske, kulturne i političke veze sa regionom, vlast pokušava da gradi mit o Srbiji kao o velikoj sili. Ovde se o regionu najviše piše kada stiže rusko naoružanje, ko nas se sve plaši i kolika je vojna moć Srbije.
Suštinski, međunarodni odnosi između samih građana mnogo su bolji nego odnosi između političkih elita koje i dalje izgradnjom nacionalističkih mitova potpiruju tenzije na Balkanu i plaše nas nekim novim ratovima i sukobima.
I dan danas plaćamo visoku cenu za sukobe iz devedesetih godina i zato ako želimo mir, za mir moramo i da se spremamo.