Kako Srbija vidi genocid u Srebrenici 24 godine kasnije?

Autorka

Vreme čitanja: 5 minuta

Foto:Michael Büker

Godišnjica 11. jula je datum koji ne može da prođe potpuno mirno. Tog dana je ubijeno preko 8.000 ljudi na širem području Srebrenice u Bosni i Hercegovini, a vlasti u Beogradu na ovaj zločin već 24 godine odgovaraju, sa nekoliko izuzetaka, apsolutnom tišinom.

U Srbiji diskurs o Srebrenici ipak nije monolitan. Različite organizacije civilnog sektora, kao i pojedine političke partije, već godinama naglašavaju potrebu za obeležavanjem godišnjice genocida. S druge strane se nalaze oni koji na različite načine pokušavaju da ospore pravnu kategorizaciju ovog zločina, broj ubijenih ili činjenicu su žrtve bili civili. U većini slučajeva, o Srebrenici se ćuti. Ćute političari, a veći deo stanovništva samo bira da ne razmišlja o ratnom periodu i svim grozotama koje je on povukao za sobom.

Zbog toga je dobro obratiti pažnju na reakcije iz različitih sfera života u pokušaju pronalaženja odgovora na pitanje: Šta nakon 24 godine Srbija misli o genocidu u Srebrenici?

 

Samo nekolilko partija se oglasilo

Većina partija je na društvenim mrežama juče odabarala da se ne oglašava povodom genocida u Srebrenici, ali nekoliko njih je javno osudilo ovaj zločin.

Demokratska stranka je u saopštenju za javnost istakla da se zalaže za dijalog svih naroda sa ovog područja, kao i za to da se zločin u Srebrenici nazove genocidom. „Na današnji dan sećamo se i žalimo za žrtvama genocida u Srebrenici, najmasovnijeg zločina koji se dogodio na tlu Evrope nakon II svetskog rata“, navodi se u saopštenju.

Pokret slobodnih građana (PSG) takođe se oglasio povodom godišnjice genocida. Sergej Trifunović, lider PSG-a, tom prilikom je rekao da je ovo dan kada treba da se ukaže poštovanje žrtvama genocida, kao i da se poštovanje ne može graditi bez osvrta na prošlost i otklona od odgovornih. „Ljudi koji se danas najviše deklarišu kao patriote imaju tu tendenciju da pod parolom svog patriotizma brane najmračniju deceniju naše istorije umesto da vole svoju zemlju, i rade na tome da ljudima u njoj bude dobro“, rekao je Trifunović u saopštenju za javnost, a sličan sentiment je kasnije podelio i na svom Tviter profilu.

Čedomir Jovanović, lider Liberalno demokratske partije, juče je i posetio komemoraciju u Potočarima. Jovanović je tada poručio da ovaj zločin sve više muči Srbiju i Srbe, a da Bošnjaci polako pronalaze svoj mir. „Moramo prihvatiti ono što se dogodilo 1995. godine. Taj teret, koliko god bio veliki, moj narod će morati da ga podnese“, rekao je Jovanović.

Na sednici Skupštine Srbije koja je održana juče, poslanici su raspravljali i o zločinu u Srebrenici. Vojislav Šešelj, lider Srpske radikalne stranke, pitao je premijerku Anu Brnabić zašto nije reagovala na izjavu evropskog komesara Johanesa Hana da u EU nema mesta za one koji negiraju genocid u Srebrenici. On je ponovio i stav da se u Srebrenici nije dogodio genocid.

Posle njega je reč imao i Vladimir Đurić, poslanik Stranke moderne Srbije, koji je istakao da je negiranje genocida kažnjivo zakonom, ako je ovaj zločin utvrđen presudama međunarodnih ili domaćih sudova, zbog čega ga je bio na udaru kritike poslanika vladajuće stranke Marijan Rističević.

Za najskandalozniju reakciju zaslužan je Vladimir Đukanović, takođe poslanik Srpske napredne stranke, koji je na svom Tviter nalogu napisao :” “Hvala generalu Ratku Mladiću na briljantno izvedenoj vojničkoj operaciji `Krivaja 95`”.

Što se tiče reakcija vrha vlasti, premijerka Brnabić izjavila je da nije pozvana na komemoraciju u Potočare i da zato neće otići tamo.

 

Prekidanje tribine na Kolarcu

Povodom komemoracije genocida u Srebrenici, nevladina organizacija Helsinški odbor za ljudska prava organizovala je juče na Kolarcu izvođenje predstave “Srebrenica. Kad mi ubijeni ustanemo”, a ovo nije prošlo nezapaženo od strane nekoliko provokatora. Prema navodima očevidaca, oko 20 osoba u majicama sa nacionalističkim simbolima i mapom Kosova prekinulo je izvođenje predstave. Nakon nekoliko povika da je Ratko Mladić heroj, glumci i publika uspeli su da ih izbace iz sale.

Ivana Jeremić, jedna od prisutnih na pomenutoj predstavi, u izjavi za Talas rekla je da je ova grupa još pre početka predstave bila u blizini Kolarca. „Policija u civilu ih je pratila sve vreme, ali nije mogla da ih spreči da uđu unutra, niti su organizatori imali kapacitete za to”, kaže Jeremićeva.


“Ušli su, poređali se, i naravno svi su krenuli da ih snimaju, dok su još uvek bili mirni, ali su i oni sami upalili kamere i snimali sebe, i ljude koji su na predstavu došli. Vrlo brzo krenuli su da dobacuju i upali u neku vrstu kleša sa (Zlatkom) Pakovićem, mada je meni to više izgledalo kao predstava u malom, tokom koje je svako imao svojih par minuta monologa”, dodaje Jeremićeva. Ona takođe ističe da joj upad nije delovao naročito spontano, već da je tu svako imao svoju ulogu. U grupi koja je upala bilo je nekoliko ljudi koji su tvrdili da su ratni veterani, a Jeremićeva navodi da je bio i jedan mladić u ranim dvadesetima, koji je pretio i vređao publiku.

“Raširili su transparent i pevali “Mladić heroj”. To je trajalo 10-ak minuta, nakon toga su izašli, premda su rekli da će se vratiti sa dimnim bombama. Predstava se nastavila i sve je naravno bilo okej“, kaže Jeremićeva. Ona lično smatra da je ovo bio način da grupa dobije, makar na jedan dan, publicitet, i da se predstavi javnosti.

 

Komemorativno paljenje sveća za žrtve

Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR) juče je organizovala komemorativno paljenja sveća ispred Predsedništva Srbije, kako bi se odala počast svim žrtvama genocida. “Smatramo da bez rasvetljene ratne prošlosti, nema svetle budućnosti za građane Srbije. Poštovanje žrtava genocida u Srebrenici od strane predstavnika vlasti mora biti osnov – ne samo deklarativne – već proaktivne politike mira i stabilnosti države Srbije”, navodi se na njihovom sajtu.

Oni su tom prilikom pozvalu premijerku Brnabić da im se pridruži na komemorativnom paljenju sveća, a izneli su i nekoliko zahteva povodom odnosa vlasti u Srbiji prema genocidu u Srebrenici. Jedan od glavnih zahteva je da se prestane sa “veličanjem i rehabilitacijom osuđenih ratnih zločinaca”, kao i da se negiranje genocida u Srebrenici kvalifikuje kao krivično delo.

Svi učesnici ovog komemorativnog skupa su zbog bezbednosnih razloga morali da budu okruženi “prstenom” policije, kako bi se izbegli potencijalni sukobi sa neistomišljenicima. Jovana Prusina, jedna od učesnica ovog skupa, u razgovoru za Talas je istakla da su tenzije bile prisutne  tokom trajanja skupa. „Simo Spasić (predsednik  Udruženja kidnapovanih i ubijenih na KiM) je vikao tokom celog skupa u megafon sa jedne strane, dok su sa druge strane bili isti oni ljudi koji su kasnije otišli na Kolarac. Imali su neke transparente i povremeno pevali pesme. Policija je bila oko nas tako da nisu mogli da uđu među nas, ali su bili blizu“, izjavila je Prusina.

 

Tišina se polako prekida

Nakon čak 24 godine od genocida u Srebrenici, Srbija se i dalje bori sa nasleđem ovog zločina. Državni vrh ćuti, ili u nekim momentima otvoreno negira pravnu kvalifikaciju događaja u Srebrenici, a svaki vid komemoracije ili odavanja počasti žrtvama često je ometan od strane ekstremističkih grupa.

Ipak, pohvalno je da se tišina polako podiže i da sve više političara u javnom životu priznaje i otvoreno govori o potrebi drugačijeg odnosa prema genocidu u Srebrenici. Raskid sa narativom koji stavlja srpske žrtve ispred svih ostalih polako slabi, ali će verovatno biti potrebno još dosta godina da se žrtvama ovog gnusnog zločina ukaže poštovanje kakvo zaslužuju.