Da li je bilo ko pobedio na ovim izborima?
Vreme čitanja: 7 minuta

Foto: iStock 

„Čeda, Boris, Čanak“ – sada zvuči kao slogan iz naftalina neke davne kampanje, a reč je o izbornoj listi iz 2016. godine i predstavlja dobar uvid u to koliko se stvari promenilo na političkoj sceni Srbije za ove 3 i kusur godine.

Budući da nas redovni parlamentarni izbori čekaju na proleće 2020, korisno je da pogledamo kako izgledaju političke partije, savezi i pokreti u odnosu na prethodne izbore.

 

Izbori 2016 – velikom većinom iznad cenzusa

Na izborima za narodne poslanike održanim 24. aprila 2016. godine proglašeno je ukupno 20 izbornih lista, od toga 8 manjinskih, a u parlament je ušlo čak 15 lista, uključujući 4 manjinske.

Ubedljivi pobednik izbora bila je lista „Aleksandar Vučić – Srbija pobeđuje“ sa čak 12 članica na čelu sa Srpskom naprednom strankom i osvojenih 48,25% glasova, tj. 131 mandatom. Vučićeva lista formiraće vladu u avgustu 2016. zajedno sa listom SPS-JS Ivice Dačića i Dragana Markovića Palme koja je na izborima osvojila 10,95% glasova i 29 mandata.

Od izbornih lista koje nisu ušle u sastav druge vlade Aleksandra Vučića, najviše mandata osvojile su Srpska radikalna stranka (22) i pokret Dosta je bilo (16).

Cenzus su prešle i lista „Za pravednu Srbiju – Demokratska stranka (Nova, DSHV, ZZS)“, „Dveri – Demokratska stranka Srbije – Sanda Rašković Ivić – Boško Obradović“, „Boris Tadić, Čedomir Jovanović – Savez za bolju Srbiju – LDP, LSV, SDS“, kao i manjinske: „SVM – Ištvan Pastor“, „Muamer Zukorlić – BDZS“, „SDA Sandžaka – dr Sulejman Ugljanin“, „Zelena stranka“ i „Partija za demokratsko delovanje – Ardita Sinani“.

Nešto više od tri godine kasnije, politička scena Srbije izgleda znatno drugačije – prvenstveno opoziciona. Na strani vlasti, najveća izmena nastupila je pobedom Aleksandra Vučića na predsedničkim izborima 2017. godine – Vučić je danas predsednik republike, a na mesto predsednika Vlade Srbije došla je Ana Brnabić, dotadašnja ministarka državne uprave i lokalne samouprave.

 

Neočekivana partnerstva, raskinute koalicije, nove partije i poslaničke grupe

Nekoliko je faktora koji su uticali na izmene unutar opozicije. Najveći među njima su svakako predsednički izbori 2017. godine, beogradski izbori 2018, a posebno početak i geneza protesta #1od5miliona s kraja 2018. godine što je praćeno potpisivanjem Sporazuma sa narodom i odlukom o bojkotu rada parlamenta. Veliki uticaj imali su i formiranje opozicionog bloka Savez za Srbiju, kao i povlačenje Saše Jankovića iz političkog života i dolazak Sergeja Trifunovića na čelo Pokreta slobodnih građana.

Sve ovo dovelo je do pregrupisavanja unutar opozicije. Da krenemo redom.

 

Dosta je bilo, Stranka moderne Srbije

Pokret Dosta je bilo imao je brz rast od formiranja u januaru 2014. godine pred parlamentarne izbore, do narednih parlamentarnih izbora 2016. na kojima je osvojio čak 16 mandata. Na predsedničke izbore 2017. DJB odlučuje da izađe samostalno i kandiduje tadašnjeg lidera Sašu Radulovića, nakon dugotrajnog pregovaranja o davanju podrške nekom od preostalih kandidata, uključujući Ljubišu Preletačevića Belog.

Na izborima za Skupštinu grada Beograda 2018. DJB je formirao koaliciju sa Srpskim pokretom Dveri i time formalizovao vidno ideološko skretanje udesno, a zajednička lista nije prešla cenzus.

U međuvremenu se broj poslanika Dosta je bilo osipao – od početnih 16 narodnih poslanika, danas ih je troje (Saša Radulović, Branka Stamenković i Vojin Biljić) i ne pripadaju nijednoj poslaničkoj grupi.

Izlazak poslanika iz DJB bio je turbulentan – neki su izbačeni, neki svojevoljno napustili, a nekoliko njih formiralo je tokom 2018. godine Pokret centra (PC). Ujedinjenjem PC sa Socijaldemokratskim savezom, formirana je Stranka moderne Srbije (SMS) koja trenutno ima poslanički klub od 6 članova, a čije Predsedništvo čine Tatjana Macura, Aleksandar Stevanović i Nebojša Leković. SMS je potpisnik Sporazuma sa narodom, s tim što je njihova odluka da prekinu bojkot Narodne skupštine i vrate se u poslaničke klupe dovela u pitanje poziciju u okviru Sporazuma.

 

Savez za Srbiju, Stranka slobode i pravde, Dveri

Jedna od najvećih novina prošle godine bilo je formiranje opozicionog Saveza za Srbiju u septembru 2018. Među osnivačima su se našli Narodna stranka, Demokratska stranka, pokret Dveri, Zdrava Srbija, Levica Srbije, Zajedno za Srbiju, Pokret za preokret, Pokret Otadžbina i Udruženi sindikati Srbije Sloga, a do osnivanja je došlo na inicijativu Dragana Đilasa.

Osnivači SZS potpisaće u februaru 2019. Sporazum sa narodom kao odgovor na građanske proteste #1od5miliona zajedno sa Novom strankom, Pokretom slobodnih građana, Strankom moderne Srbije, građanskom platformom, Socijaldemokratskom strankom i samostalnim poslanicama Anom Stevanović i Marinikom Tepić.

U međuvremenu se govorilo o formiranju stranke Dragana Đilasa, jedinog osnivača SZS-a koji u tom trenutku nije imao svoju političku organizaciju. Do toga je došlo u aprilu 2019. kada je, preregistracijom Zelene ekološke partije – Zeleni (ZEP) formirana Stranka slobode i pravde (SSP) na čelu sa Đilasom. Na mesta potpredsednika stranke došli su samostalna poslanica Marinika Tepić, lider Levice Srbije Borko Stefanović i Dejan Bulatović, dotadašnji predsednik ZEP-a, a jedan od članova SSP je i predsednik opštine Stari grad Marko Bastać.

Đilas se, inače, ponovo politički aktivirao tokom kampanje za beogradske izbore kada je njegova lista „Dragan Đilas – Beograd odlučuje, ljudi pobeđuju“ osvojila 18,93% glasova.

Jedno od pitanja koje je postavljano u vezi sa Savezom za Srbiju jeste ideološka nekompatibilnost nekih od članica – prvenstveno kada je reč o Dverima i Demokratskoj stranci. Ideološke razlike, posebno u pogledu spoljnopolitičke opredeljenosti, načelno su pomirene pod kišobranom borbe za slobodne medije i slobodne i fer izbore, dok ostaje da vidimo kako će se one manifestovati prilikom kandidovanja na izborima. Sve to, naravno, zavisi od odluke opozicionih stranaka i pokreta da izađu ili bojkotuju izbore, što deklarativno zavisi od spremnosti vlasti na dijalog o izbornim uslovima.

Kada je reč o Srpskom pokretu Dveri, do manjih izmena došlo je izlaskom Srđana Noga, što je otvorilo pitanje podele njihovog biračkog tela. Nogo je istupio iz Predsedništva, ali je zadržao mandat narodnog poslanika, međutim u ovom trenutku ne deluje da je taj potez uticao na biračko telo Dveri, budući da nema indicija o njegovom većem političkom angažmanu.

Ono što je svakako uticalo na vidljivost Dveri jesu aktivnosti njihovog lidera Boška Obradovića tokom protesta #1od5miliona, među kojima se posebno ističe ulazak u zgradu RTS-a i protest ispred zgrade Predsedništva koji je usledio. Opšti utisak jeste da su Dveri, kao posledica protesta i ulaska u SZS, postale prihvatljiviji koalicioni partner, dok je sam Obradović umereniji u svojim izjavama i stavovima u poređenju sa prethodnim periodom.

 

Ujedinjena Demokratska stranka, Nova stranka

Još jedna članica SZS-a danas izgleda drugačije nego na izborima 2016 – reč je o Demokratskoj stranci. U maju ove godine došlo je do ujedinjenja DS-a, Socijaldemokratske stranke Borisa Tadića i partije Zajedno za Srbiju gradonačelnika Šapca Nebojše Zelenovića.

Naziv nove organizacije je, za sada, Demokratska stranka – ujedinjena, predsedavajući je predsednik DS Zoran Lutovac, a kopredsednici Nebojša Zelenović i Aleksandar Ivanović (SDS).

Potreba za ukrupnjavanjem prepoznata je nakon loših izbornih rezultata na beogradskim izborima 2018. godine kada je DS, u koaliciji sa još 3 stranke, osvojila svega 2,25% glasova. Usled tog izbornog rezultata, Draga Šutanovac je tada podneo ostavku na mesto predsednika DS-a, ali je ostao član stranke. Na narednim unutarstranačkim izborima, novi predsednik postao je Zoran Lutovac, pobedivši kandidate Branislava Lečića i Gordanu Čomić.

Nova stranka, tradicionalni partner Demokratske stranke, jedna je od potpisnika Sporazuma sa narodom, ali ne i članica Saveza za Srbiju. Njihov lider Zoran Živković u više navrata kritikovao je odluku o bojkotovanju Narodne skupštine kao i predstojećih izbora, tako da je pitanje da li će Nova izaći na izbore nezavisno od ostalih potpisnika Sporazuma sa narodom.

Nova stranka trenutno ima jednog narodnog poslanika, a više o tome šta se dešavalo sa Klubom samostalnih poslanika čitajte ovde.

 

Narodna stranka, Demokratska stranka Srbije

Još jedan novi akter na opozicionoj stranci Srbije jeste Narodna stranka na čelu sa Vukom Jeremićem. Jeremić je značajno aktivniji u političkom životu Srbije od kampanje za predsedničke izbore 2017. na kojima je nastupio kao nezavisni kandidat, da bi u oktobru iste godine formirao Narodnu stranku nakon što je Miroslav Aleksić (sada prvi potpredsednik Narodne) za te potrebe ustupio svoj Narodni pokret Srbije.

Narodna stranka je članica Saveza za Srbiju, a potpredsednica je i Sanda Rašković Ivić, nekadašnja predsednica DSS-a koja je zajedno sa Boškom Obradovićem formirala izbornu listu DSS-Dveri na izborima 2016. godine. Trenutno je predsednik Demokratske stranke Srbije Miloš Jovanović, a u medijima se spekuliše o potencijalnoj koaliciji desnice koja bi uključila DSS i Srpski patriotski savez (SPAS) Aleksandra Šapića.

 

Pokret slobodnih građana, Građanski blok 381, Građanski demokratski forum

Drugoplasirani kandidat na izborima za predsednika Srbije 20117. godine bio je Saša Janković, nezavisni kandidat. Janković je, nakon izbora, u maju 2017. formirao Pokret slobodnih građana (PSG) na čijem čelu je ostao sve do povlačenja iz političkog života u decembru 2018. godine. Na beogradskim izborima 2018. PSG je učestvovala na listi „Dragan Đilas – Beograd odlučuje, ljudi pobeđuju“.

PSG je, zajedno sa Zelenom ekološkom partijom – Zeleni, Mađarskim pokretom, Šumadijskom regijom i Koalicijom Tolerancija u avgustu 2018. formirao Građanski blok 381, opozicionu koaliciju iz koje je ZEP istupio u novembru iste godine. Kako kažu u PSG-u, formalno ova koalicija ne postoji u tom obliku, ali su i dalje u komunikaciji sa nekim od članica.

U januaru 2019, za novog predsednika PSG-a izabran je glumac Sergej Trifunović. Drugi kandidat za predsednika bio je Aleksandar Olenik.

Olenik je, zajedno sa drugim članovima PSG-a koji su bili nezadovoljni izborom Trifunovića, istupio iz PSG-a, a zatim u martu ove godine osnovao Građanski demokratski forum (GDF). U aprilu su GDF i SMS potpisali dogovor o saradnji.

 

Građanski front

U aprilu ove godine došlo je do još jednog ukrupnjavanja na opozicionoj sceni Srbije – formiran je Građanski front (GF). Sporazum o zajedničkoj platformi potpisalo je 12 lokalnih organizacija: Ne davimo Beograd, Pokret slobodnih stanara iz Niša, Lokalni front iz Kraljeva, Lokalni front iz Valjeva, Lokalni front iz Vlasotinca, Samo jako iz Mladenovca, Kritična masa iz Kule, Lokalna alternativa iz Vrbasa, Pokret “Jasno i glasno” iz Požarevca, Inicijativa za Požegu, Građanski preokret iz Zrenjanina i Samo lokalno iz Bečeja.

Kako su tada naveli, potpisivanjem su pristupili prelaznom periodu tokom kojeg treba da formulišu statut i principe rada.

 

Šta možemo da očekujemo na izborima 2020?

U ovom trenutku je još uvek neizvesno ko će sve iz opozicije učestvovati na predstojećim izborima. I dalje nije poznato da li će, i u kojoj meri, predstavnici vlasti biti spremni da razgovaraju o izbornim uslovima, a za sada je jedino Pokret slobodnih građana odlučan u nameri da se sprema za izbore.

U nedavnom razgovoru za Talas, politikolozi Boban Stojanović i Dejan Bursać govorili su o promenama na političkoj sceni od 2016. do danas, kao i o njihovim očekivanjima – ko će izaći na izbore, ko bi mogao da pređe cenzus a ko ostaje ispod i šta će biti glavne teme tokom izborne kampanje.

Njihove odgovore i predviđanja pročitajte ovde.

Što se tiče izbornog slogana „Čeda Boris Čanak“ s početka teksta, Boris Tadić je trenutno u Demokratskoj stranci – ujedinjenoj, dok su Čedomir Jovanović i Nenad Čanak i dalje na mestima predsednika Liberalno demokratske partije (LDP) i Lige socijaldemokrata Vojvodine (LSV), a po svemu sudeći ovakva koalicija neće se ponoviti na predstojećim parlamentarnim izborima.

——————————————————————————————————————————

Ovaj tekst je nastao uz podršku fondacije Fridrih Nauman i odražava isključivo stavove autorke