Egzit – jedini prozor u svet čitave generacije

Autorka

Vreme čitanja: 4 minuta

Foto: Wikimeda Commons

“Serbia, are you ready for the future?”, izjavio je MC Dynamite (Dominik Smit) na jednoj bini Egzit festivala 2001. godine. Ova rečenica savršeno oslikava kakva očekivanja su posetioci, željni kulturnih dešavanja u zemlji koja je prošla kroz rat i bombardovanje, imali od Egzita.

Iako već postoji mnogo hvalospeva na račun ovog festivala, Egzit ima specifično mesto u kulturnom životu Srbije. On je produkt jednog vremena i duha koji se ne može ponoviti, ali i dalje služi kao način da Srbija za nekoliko festivalskih dana postane centar dešavanja u Evropi. Jednom rečju – postajemo deo sveta, koji više ne posmatramo samo kroz prozor.

 

Iz studentskog bunta izrastao je festival

Da bi se dobro razumeo duh festivala koji postoji danas potrebno je ispitati njegov nastanak. Dušan Kovačević, direktor i osnivač Egzita, bio je član Otpora i aktivno je organizovao različite oblike studentskih protesta tokom devedestih. Ova nota političkog i društvenog aktivizma daje festivalu na Petrovaradinskoj tvrđavi posebnu karakternu crtu sa kojom se ne mogu pohvaliti mnogi veliki muzički festivali.

Tokom godina, festival je imao brojne uspone i padove (2013. godine zamalo nije bio održan), ali je uvek uspevao da se vrati na noge. Ovo je dokaz jedne specifične posvećenosti koja pokazuje da je za organizatore uspeh ovog festivala bio više od pukog profesionalnog cilja. Kovačević je u jednom intervjuu rekao da je svoju budućnost uvek zamišljao van Srbije, ali da ga je Egzit uverio da ne treba da ode. Potreba da ostane i radi na organizaciji očito je bila delimično motivisana vizijom Egzita kao festivala na kom se stvara jedan mali kutak u kom Srbija može da parira festivalima sa mnogo dužom tradicijom i većim budžetom.

Borba za Egzit nije samo borba za nekoliko dana dobrog provoda. Kada je Egzit 2013. godine osvojio nagradu za najbolji muzički festival u Evropi, javio se ponos čak i kod onih koji ne slušaju muziku koja je prisutna na Egzitu, slično kao kada pobedi Novak, bez obzira na to da li ste fan tenisa. Egzit je samo još jedno polje u kom je Srbija uspela da prevaziđe prepreke koje su postojale, što je naročito bitno za zemlju koja je brzo izgubila ugled Jugoslavije i veliki deo teritorije.

 

Aktivizam u Srbiji nikada ne prestaje

Ukoliko živite u zemlji koja je prema svim indeksima daleko od demokratije, svaka kulturna manifestacija nužno ima i politički aspekt. Iako se mnogi muzički festivali hvale svojim „društvenim aktivizmom“, Egzit je od svog početka istinski posvećen pravljenju razlike u svojoj zajednici. „EXIT nije samo festival, već pokret” piše na sajtu festivala, a kroz razne akcije dokazali su da ovo nije samo prazno obećanje.

Nakon poplava 2014. godine organizacija Egzita je na mini festivalu u Crnoj Gori (Sea dance) prikupila 175,000 dolara za saniranje štete. Čak i kada je festival bio u svojim ranim danima, organizatori su prepoznali značaj humanitarnog rada – 2004. godine prikupljeno je preko 350,000 litara vode nakon talasa cunamija u Africi i Aziji.

Role model je akcija koju je Egzit organizovao 2005. godine, a koja je promovisala drugačije uzore za mlade, kao što su mladi koji su aktivni u oblasti ekologije ili preduzetništva. Ova kampanja je kasnije postala sada već čuveni konkurs Youth heroes. Egzit je takođe 2010. godine potpisao ugovor sa Univerzitetom u Novom Sadu koji je predviđao podršku studentima, stipendiranje i finansiranje studija u inostranstvu.

Zelena Gerila je velika ekološka akcija koju je ovaj festival organizovao kako bi se podigla svest mladih i pronašli načini za rešavanje ekoloških izazova. Asovi za decu, humanitarna akcija održana 2016. godine, prikupila je novac za izgradnju niškog kliničkog odeljenja za decu obolelu od raka.

Ovo su samo neke od aktivnosti koje je Egzit organizovao tokom godina, što pokazuje da je ova manifestacija uvek bila više od festivala na koji mladi dolaze u potrazi za dobrim provodom i muzikom. Odgovornost prema široj zajednici i aktivizam koji nikada ne prestaje su odlike Egzita koje ga čine radikalno drugačijim od brojnih festivala sličnog formata.

 

Problematične subvencije i (ne)uspešna kampanja protiv narkomanije

Uprkos brojnim uspesima, nekoliko problema i kontroverzi već duže vreme prate ovaj festival. Pored toga što je ovaj festival najčešće profitabilan, on dobijaju veliku svotu novca iz državne kase u vidu subvencija. Iz organizacije Egzita, prema navodima Politike, proizašlo je čak šest firmi, a iste osobe se pojavljuju kao vlasnici i direktori. Druga kulturna udruženja i manifestacije u Novom Sadu više puta su se bunili protiv ove raspodele sredstava, ali bez preteranog uspeha. Posebno zabrinjava činjenica je da je budžetom za 2015. izdvojeno više novca za Egzit, nego za izgradnju autoputa E-763 Obrenovac–Ljig.

Pokrenuta je i peticija koja zahteva izmeštanje ovog festivala sa Petrovaradinske tvrđave. “Tvrđava nije bezbedna sredina za tu vrstu događaja i do sada je više posetilaca palo sa zidina, sa dva smrtna ishoda”, navodi se u peticiji. Jedan do razloga za potencijalno izmeštanje festivala je i velika količina buke koja se tokom festivalskih dana čuje u samom centru grada.

Ovogodišnja kampanja protiv narkomanije takođe je podigla veliku prašinu. „Da li znaš odakle dolazi tvoja roba?” natpis je na jednom od bilborda iza kog stoji Egzit fondacija. Ovu kampanju je Egzit pokrenuo zajedno sa Ministarstvom zdravlja i Telekomom Srbije.

Mišljenja o samoj kampanji su dosta podeljenja, od onih koji tvrde da je ovo ispravan korak, dok drugi ističu da je ovaj način kampanje loš i da je bolje fokusirati se na smanjenje rizika tokom same upotrebe narkotika. Ono što je izvesno jeste da je upotreba narkotika na Egzitu prisutna u velikoj meri, što pokazuje podatak da je samo prošle godine policija podnela krivične pojave protiv 133 ljudi  zbog posedovanja narkotika za ličnu upotrebu.

 

Egzit je ono što Srbija može da bude

Kroz prihvatanje različitosti, promovisanje progresivnih ideja, svest o potrebama zajednice i puno truda jedan festival na Petrovaradinskoj tvrđavi pokazao je da je moguće stvoriti kutak Evrope u Srbiji. Egzit je period godine kada je nije potrebno da se menjamo kako bismo imali evropske vrednosti – one su u samoj srži misije Egzita.

Iako je nekada ozvučenje loše, vreme kišovito, a organizacija na nižem nivou od onog koji bismo priželjkivali, Egzit je za čitavu jednu generaciju primer društva koje želimo da stvorimo, i nikako ga ne treba prikazivati kao ništa manje od toga.