Vreme čitanja: 3 minuta

Foto: iStock 

IT je jedna od najdinamičnijih grana u zemlji. Izvoz IT industrije u Srbiji godinama raste već visokim stopama. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku (RZS), ova grana je u prvom kvartalu 2019. godine zapošljavala preko 33.000 ljudi, pretežno sa platama koje su više nego prosek u zemlji (ovi podaci ne uključuju veliki broj ljudi koji rade kao neregistrovani frilenseri preko onaljn platformi).

Ova grana se razvijala prilično neprimećeno i ispod radara, sve dok nije dovoljno narasla da je i političari primete. Izvoz IT usluga iz Srbije konstantno raste, da bi 2018. dostigao iznos od 1,1 milijarde evra – to je otprilike 4 puta više nego izvoz automobila iz Kragujevca.

Na ovako vibrantnoj IT sceni u zemlji nastao je veliki broj uspešnih kompanija koje su postale i poznate izvan regiona, kao što su npr. Nordeus u oblasti kreiranja igrica ili Frame, koji je prošle godine prodat za zvaničnu sumu od 165 miliona dolara. Ovo malo podgreva očekivanja od startap scene u zemlji, a i dovodi do želje da se ovi uspesi ponove. Jedna od stvari za koju ljudi misle da može da pomogne otvaranju većeg broja startap kompanija jeste kvalitetnije obrazovanje.

Međutim, postoji određen broj problema usled čega ovo nije strategija koja bi imala značajniji uticaj na startap scenu.

 

Izazovi obrazovanja i startap kompanija

Prvo, nije svaka firma koja radi u IT sektoru startap. Ovaj izraz je počeo toliko da se koristi za sve novootvorene kompanije iz tehnološkog ili IT sektora, da je to počelo da potiskuje pravo značenje te reči.

Startapi jesu novoosnovane kompanije, ali se od drugih novih kompanija razlikuju po tome što koriste nov pristup tehnologiji ili poslovanju koji omogućava njihov eksponencijalni rast. Kompanija koja pravi sajtove za druga preduzeća nije startap – broj klijenata koji ona sa svojim resursima može da postigne da opsluži je ograničen, i rast ove kompanije je linearan: ona prvo ima 5, sutra 10, pa prekosutra 20 klijenata. Ali kompanija koja je napravila aplikaciju za učenje jezika ili sharing platformu može da ima eksponencijalni rast klijenata – prvo 10, sutra 10 hiljada pa prekosutra njih 10 miliona. Ova suštinska razlika u mogućnosti rasta je onoi što razlikuje startap kompanije od tradicionalnih, makar i one poslovale u IT sektoru ili sa novim tehnologijama.

Drugo, za sada ne postoje jaki dokazi da su obrazovanje i broj osnovanih startapa u vezi. Dosadašnja istraživanja koja su sprovođena ticala su se otvaranja novih preduzeća uopšte, a ne startap kompanija per se. Dalje, najveći broj istraživanja rađen je na prigodnom uzorku studenata koji su već studirali fakultete sa biznis usmerenjem ili na postdiplomskim studijama tog usmerenja, a to su ljudi koji bi po logici stvari trebalo da budu više otvoreni ka idejama započinjanja sopstvenog posla u odnosu na prosek svoje generacije.

Treće, čak i da obrazovanje jeste važno za otvaranje startap kompanija, teško da bismo mogli da očekujemo da će državni sistem obrazovanja zainteresovanim ljudima pružiti neophodna znanja i veštine za tako nešto. U trenutnom sistemu je veoma teško napraviti izmene u postojećem kurikulumu, a još teže vršiti kontrolu kako se on sprovodi u praksi –  kako na nivou fakulteta, tako i srednjih škola. Jer ko bi predavao taj predmet ili predmete? Ne neki preduzetnik koji je osnovao i vodi uspešan startap, već neko ko je prethodno diplomirao na nekom fakultetu i prošao neki kurs o toj temi.

Usled ovoga su važne privatne inicijative koje se prirodno rađaju oko postojećih klastera, habova, co-working prostora itd. Ovde se zajednica okuplja organski, komunicira se na dnevnom nivou, i razmenjuju se znanje i ideje. Ovo je nešto što nikakav predmet u školi ili ispit na fakultetu ne može da zameni. Stoga više StartIt-a, IKT klastera i sličnih inicijativa, a manje poziva da nas država uči preduzetništvu.

 

Pročitajte kolumnu Zoje Kukić: Zašto su startapi važni – Srbija prvi put na svetskoj mapi