Kako sam priveden u Crnoj Gori zbog neprijavljenog boravka
Vreme čitanja: 3 minuta

Foto: Talas

Kako se jedan odlazak po burek pretvorio u tri sata u policijskoj stanici i zašto Crna Gora minira svoj turizam?

 

Da li imate prijavljen boravak u Crnoj Gori?

Prošle nedelje sam u Crnoj Gori zajedno sa drugom sa Ade Bojane pošao po burek za ekipu, a onda smo odvedeni u policijsku stanicu u Ulcinju. Zaustavlja nas policija nedaleko od naše sojenice, pomislimo da je u pitanju saobraćajna policija i da se radi o rutinskoj kontroli. Međutim, policajac traži samo ličnu kartu i zahteva da obojica napustimo auto. U tom trenutku dok policijski džip stoji ispred nas, pomišljam da će sad da nam pretresaju auto, iako deluje čudno da policija ima takvu akciju u 10 ujutru.

Nakon kraćeg razgovora sa policajcem shvatamo da proveravaju da li imamo prijavljen boravak u Crnoj Gori, odnosno da li smo platili boravišnu taksu. Ukoliko odsedate u nečijem smeštaju, vlasnik smeštaja (u ovom slučaju sojenice na reci) je u obavezi da prijavi vaš boravak, isto kao što bi hotel morao da prijavi svoje goste.

Zbunjeni pitamo policajca kako smo mogli da znamo da treba da prijavimo svoj boravak. On odgovara da smo morali da se upoznamo sa zakonima Crne Gore pre samog putovanja. Koliko god prijavljivanje boravka bila ustaljena praksa u više država, nije racionalno očekivati da se turisti bave ovakvim zakonima – oni dolaze da se odmore, a ne da se bave pravnim dokumentima države koji mogu a i ne moraju da postoje na jeziku koji razumeju. Uostalom, verovatno baš zbog ovoga, za prijave boravka su uglavnom zaduženi domaćini.

 

Odvođenje u policijsku stanicu Ulcinj – konfuzija i neformalni način rešavanja pitanja

Međutim, nakon 45 minuta razgovora sa policajcima na licu mesta, gde smo tražili da nam napišu kaznu i da nas puste da odemo po doručak, policajac odlučuje da ćemo morati da odemo na razgovor kod inspektora za strance. Zadržavaju naša dokumenta kod sebe i traže od nas da svojim kolima pod njihovom pratnjom odemo do policijske stanice u Ulcinju. I dalje nam nije jasno zbog čega nije moguće da nam napišu kaznu i puste nas, već nas odvode u Ulcinj petnaestak kilometara daleko.  Sve to  bez daljeg objašnjenja i pozivanja na bilo koji član zakona na osnovu kojih imaju takvo ovlašćenje.

Pod pratnjom odlazimo u Ulcinj.

Nakon što smo stigli u policijsku stanicu Ulcinj koja izgleda kao sve samo ne kao policijska stanica, rečeno nam je da sačekamo u hodniku. U tom trenutku na telefon se javlja i vlasnik sojenice koji traži da razgovara sa graničnim policajcem koji nas je doveo u Ulcinj. Nakon njihovog kratkog razgovora na albanskom, policajac prilazi i govori nam kako se ništa od ovoga ne bi desilo da smo odmah zvali vlasnika sojenice, pošto se ispostavilo da se oni poznaju.

 

Policijsko izigravanje institucija i zakona Crne Gore

Dakle, policajac koji se do malopre pozivao na zakone i pokušavao da predstavi Crnu Goru kao uređenu državu gde institucije rade svoj posao, odjednom zaboravlja na zakone i na ono zbog čega smo dovedeni u ulcinjsku stanicu. On nam čak saopštava da nema razloga da se brinemo jer će vlasnik sojenice platiti kaznu umesto nas, budući da je njegova krivica što nas nije prijavio. I dalje čekamo na prijem kod inspektora za strance, ulazimo u treći sat boravka u policijskoj stanici.

Posle pompeznog zaustavljanja, pozivanja na zakone Crne Gore, pravila i procedure, ishod je da je dvoje turista zadržano u stanici nekoliko sati zbog stvari koja je rešena izvan prethodno navedenih pravila i procedura.

Ukoliko je stvar zaista u taksama, policajac je jednostavno mogao da nam napiše kaznu koju bismo platili ili na licu mesta ili u najbližoj pošti. Umesto toga, morali smo da provedemo nekoliko sati u policijskoj stanici privedeni kao nekakvi kriminalci.

Dok u Crnoj Gori, kao i drugim zapadnobalkanskim državama, cveta korupcija, policija pokušava da simulira postojanje sistema nad turistima koji doprinose razvoju crnogorske privrede, gde je turizam jedna od glavnih privrednih grana.

Koliko je samo ova, suštinski hirovita, akcija policije koštala poreske obveznike Crne Gore? Sigurno više nego kazna koju smo morali da platimo. Dvoje turista, nekoliko policajaca i jedan građanin Crne Gore su potrošili po tri sata svog vremena na ovo, što je zasigurno više od kazne od 50 evra. Pored toga, kakvu poruku crnogorska policija šalje turistima koji borave u njihovoj državi i koliko ovakvi incidenti stavljaju klip u točkove crnogorskim ugostiteljima?

Čuli smo priče meštana da policija svakodnevno maltretira turiste, naplaćuje kazne i zatvara barove i restorane na Adi Bojani. Ljudi na ovakve destinacije dolaze na odmor, a država mora da stvori okvir da to provedeno vreme prođe bez neprijatnih iznenađenja, da okruženje bude predvidivo, i da turisti i lokalni ugostitelji mogu nesmetano da posluju.

Glavna prepreka takvom okviru jesu loša pravila, hirovito ponašanje institucija i fokus na marginalnim pitanjima dok država stagnira u ključnim stvarima.

 

Nepostojanje pravila igre opasnost je za svako društvo

Nema ništa opasnije za jedno društvo nego kada ne postoje pravila igre. Ta pravila bi trebalo da budu temelj slobodnog društva, a ne da vlast i njeni organi proizvoljno primenjuju pravila ili bez ikakvog ograničenja sprovode odluke za koje nemaju ovlašćenja. Selektivna primena pravila znači da sutra svaki pojedinac može da postane žrtva organa vlasti koji bez odgovornosti i kažnjivosti rade šta im padne na pamet.

Posledice nepostojanja pravila ili njihove selektivne primene razarajuće su za svako društvo koje teži bilo kakvoj vrsti pravne uređenosti i sigurnosti.