Šta pobeda opozicije u Istanbulu znači za Tursku i Erdogana?

Autorka

Vreme čitanja: 3 minuta

Foto: U.S. Department of State

Koliko god je jaka stranka koju vodi neko sa autoritarnim tendencijama ne znači da je nepobediva, što pokazuju i rezultati izbora za gradonačelnika Istanbula. Nakon 25 godina vladavine u Istanbulu, vladajuća Stranka pravde i razvoja(AKP) izgubila je vlast u najvećem gradu Turske.

Prema nezvaničnim rezultatima Ekrem Imamoglu, kandidat opozicije, osvojio je oko 54% glasova, dok je Binali Jildirim, kandidat vladajuće partije, osvojio 45% glasova. Izbori za gradonačelnika Istanbula bili su održani i u martu, kada je Imamoglu takođe pobedio, ali su zbog pritisaka Redžepa Tajip Erdogana, predsednika Turske, izbori ponovljeni zbog navodnih neregularnosti.


Ovoga puta je razlika u broju glasovu bila značajno veća nego tada, što pokazuje šta su građani Istanbula mislili o ponovljenim izborima. Prema preliminarnim rezultatima, Imamoglu ima oko 700,000 više glasova u odnosu na svog protivnika, dok je na prošlim izborima razlika bila samo 13,000.

Nakon što je Erdogan čestitao pobedu Imamoglu, počele su spekulacije o budućnosti njegove partije, s obzirom da su Istanbul, Izmir i Ankara, tri najveća turska grada, trenutno u rukama opozicije.

 

„Ko pobedi u Istanbulu pobedio je u Turskoj“

Iako je na izborima krajem marta ove godine izgubio i druge gradove, gubitak Istanbula posebno je značajan za Erdogana, koji je prošle godine pobedio na predsedničkim izborima.

Istanbul je najveći grad u Turskoj, sa preko 15 miliona stanovnika, a pored toga je i finansijski najrazvijeniji deo Turske. Ovo je takođe i rodni grad predsednika Erdogana, koji je bio na poziciji gradonačelnika od 1994. do 1998. godine, Koliki značaj Erdogan pridaje Istanbulu govori i to da je često kroz karijeru ponavljao da „ko pobedi u Istanbulu pobedio je u Turskoj“.

Ekrem Imamoglu, budući gradonačelnik, pre izbora je bio gradonačelnik jednog okruga u Istanbulu. Tokom kampanje se zalagao za finansijsku pomoć ugroženima, kao i za više zelenog prostora u samom gradu. On je Jildirima optužio za korupciju, naročito u oblasti infrastrukturnih projekata u Istanbulu. Nakon objavljivanja rezultata izbora istakao je da je spreman da sarađuje sa Erdoganom, kao i da na izborima nije pobedila jedna partija „već Istanbul“.


Poraz Erdoganove partije je još značajniji ako se uzme u obzir da je Erdogan bio jako uključen u kampanju, kao i da su brojni mega projekti, poput aerodroma, nedavno izgrađeni upravo u Istanbulu.

Ipak, postoje brojne prepreke sa kojima će Imamoglu morati da se suoči na svojoj poziciji. Jedna od prepreka je činjenica da AKP i dalje kontroliše gradsku skupštinu u Istanbulu. Pored toga, Turska je izrazito centralizovana, što znači da gradovi ne mogu potpuno slobodno da upravljaju novčanim sredstvima.

 

Gubitak Istanbula – samo još jedan problem za Erdogana

Od pokušaja puča 2016. godine demokratija u Turskoj je pod napadom sa raznih strana. Hiljade novinara i aktivista za ljudska prava je završilo u pritvoru, a mnogobrojni zaposleni u državnoj administraciji dobili su otkaze.

Dalji napad na demokratske institucije dogodio se sa promenama ustava koje su usvojene na referendumu 2017. godine, kojima se predsedniku Turske daju velika ovlašćenja. Ukinuta je pozicija premijera, predsednik sam bira potpredsednike, postavlja sudije i državne zvaničnike na razne pozicije, pravi nacrt budžeta i može da proglasi vanredno stanje.

Sve ove promene izazvale su zabrinutost širom sveta, što se odrazilo i u raznim indeksima demokratije prema kojima je Turska nazadovala u oblasti osnovnih sloboda i prava.

Erdogan je takođe postepeno radio i na sve širem prihvatanju umerenog islama u Turskoj, inače jako sekularnoj državi. Erdogan je čak na skupovima svojih pristalica puštao snimke nedavnog napada na džamiju na Novom Zelandu, kako bi podstakao konzervativne i religiozne glasače da izađu na izbore.

Međutim, ono što Erdoganu nikako nije išlo na ruku jeste turska ekonomija, koja je trenutno u recesiji. Nakon nekoliko godina uzastopnog rasta, turska ekonomija je u lošem stanju, a lira, turska valuta, izgubila je na vrednosti. Pored toga, inflacija je oko 20%, što je dodatan razlog za zabrinutost. Stopa nezaposlenost je 13.5%, što znači da preko 4 miliona ljudi ne može da nađe posao u Turskoj.

Erdogan je za loše stanje u ekonomiji krivio strane faktore, poput američkih banaka, ali je izvesno da građani Turske osećaju na svojoj koži efekte ekonomske krize, što može biti još jedan potencijalni razlog za poraz na istanbulskim izborima.

 

Opozicija pravi male udarce Erdoganovoj moći

Koliko god da opozicija u Turskoj ima razloga da slavi, ne treba da zaboravi da je Erdogan jako dugo u politici, upravo zahvaljujući dobrom političkom instinktu. Erdoganov opstanak na vlasti zavisi od stanja ekonomije, ali i od sposobnosti opozicije da rezultat u Istanbulu ponovi na nacionalnom nivou.