Zašto nam je potreban dijalog u društvu?
Vreme čitanja: 3 minuta

Foto: iStock

U poslednjih nekoliko godina naše društvo postalo je izuzetno polarizovano. Društvo koje karakteriše odsustvo dijaloga, razgovora, debate i svih načina razumevanja i uvažavanja drugačijeg mišljenja ukazuje na to da je i politička kultura ostala ili se vratila u granice predmodernog.

 

Za trenutnu atmosferu najodgovornija je vlast

Vlast i opozicija se međusobno optužuju, često i vređaju, a protiv političkih neistomišljenika se vode najstrašnije medijske kampanje. Čak su i mediji toliko polarizovani da vlast neke od njih naziva i opozicionim jer tamo ne može da se čuje njihov stav. Ali, upravo je sama vlast svojim funkcionerima zabranila da gostuju u emisiji Utisak nedelje u čijoj biti se nalazi debata i razmena mišljenja.

Za takvu atmosferu u društvu najodgovorniji su predstavnici vlasti, ali odgovornost nose i drugi politički akteri.

 

Uloga stranaka i političara treba da bude kanalisanje sukoba, a ne podsticanje

Čini mi se da smo u Srbiji naviknuti da politika sa sobom nosi isključivo svađu, mržnju i sukobe, a nikada mir i dogovor. Osim ljudi koji obavljaju političke funkcije, i sami građani se neretko svađaju kada o politici diskutuju na porodičnim okupljanjima ili u prijateljskim razgovorima, ne slušaju se, a još ređe se razumeju ili dogovore.

U svojim ličnim međusobnim obračunima, političari i političke stranke zaboravljaju na svoju glavnu ulogu u društvu, a to je da kanališu i ublažavaju sukobe u društvu umesto što ih kreiraju ili podstiču. U civilizovanom svetu politička borba se uređuje, dok se kod nas ona svodi na lično koje sa sobom nosi inaćenje i gde su sve metode obračuna dopuštene.

Ako se u politici sve doživljava lično, a politička stranka kao porodica, onda takvi međustranački sukobi dobijaju obrise međuporodičnih sukoba ispunjenih strastima i emocijama. Tako svaki društveni problem, umesto da bude kanalisan preko političkih stranaka i političara, biva prebačen na njihove lične sukobe u kojima najviše gube sami građani.

 

Politička debata je neophodna našem društvu

U svojoj emisiji Utisak nedelje, Olja Bećković gotovo redovno počinje davanjem objašnjenja da predstavnici vlasti opet neće biti gosti, da im je zabranjeno da dolaze, da ih ona zove i smatra da je politička debata i dijalog neophodan u društvu. Mislim da je ovo izuzetno važno, ali ne da bismo gledali kako se vlast i opozicija svađaju, već kako pre svega počinju da razmenjuju mišljenja.

U prošloj emisiji gosti u Utisku nedelje istakli su da dijalog sa ovakvom vlašću ne treba ni da se vodi jer su ga oni i ukinuli. Olja Bećković je nastavila da insistira na potrebi dijaloga i razgovora sa onima koji su najodgovorniji i koji donose odluke. Šta bi bila alternativa dijalogu? To je ono što danas imamo, što produbljuje nerazumevanje sukobljenih strana.

Ovih dana se u jednom delu javnosti govori o tome kako Vučić neće mirno predati vlast. Jeste, u ovom trenutku teško je zamislivo kako bi promena vlasti izgledala u društvu gde je kreirana atmosfera međusobne netrpeljivosti, gde više ne postoji granica između države i mafije i gde nema dijaloga vlasti i opozicije. Ali, naša obaveza je da ne dozvolimo bilo kakve sukobe na ulicama.

 

Zaboravili smo šta znači mogućnost razmene mišljenja

Prošle nedelje je jedan događaj izazvao veliku polemiku na društvenim mrežama, a to je susret bivšeg opozicionog narodnog poslanika u Narodnoj skupštini Srbije, a danas predsednika opozicione partije u Crnoj Gori Vladimira Pavićevića i predsednika Srbije Aleksandra Vučića.

Iznenađenost, zgroženost, gorčina, samo su neka od osećanja koja su mogla da se vide u komentarima ispod objavljene slike. Pavićević je kao lider opozicione partije u Crnoj Gori razgovarao sa Vučićem o regionalnim i srpskim pitanjima. Čovek koji je do juče bio žestoki kritičar režima u Srbiji, danas se u jednom potpuno drugom kontekstu sastao sa onim koga je najviše kritikovao.

Jedan od razloga zašto su reakcije na ovu sliku bile takve jeste i to što smo zaboravili šta znači mogućnost razgovora sa političkim protivnicima i neistomišljenicima, iako su tema i kontekst ovog susreta bili drugačiji nego da je Pavićević i dalje političar u Srbiji.

 

Da bi vlast bila poražena, moraju se pridobiti njihovi glasači

Ali, ako se sećate, Pavićević je i dok je obavljao funkciju narodnog poslanika bio prepoznatljiv po tome što je bez uvreda mogao da razgovara i sa suprotnom stranom. Imao je poštovanje i vlasti i opozicije i to ne zato što je njima podilazio, već zato što je smislenom i argumentovanom raspravom razoružavao predstavnike SNS-a koji nisu imali šta da mu prigovore.

Zato vlast treba navesti na dijalog, jer se oni u dijalogu ne snalaze. Ako se samo obračunavate sa njima, oni će pobeđivati jer su u tome jači, a imaju i navijačko-huligansko znanje sa tribina. Isto važi i za obraćanje opozicije biračima Srpske napredne stranke. Vlast nas je podelila, napravila rovovske podele među nama, ali opozicija samo pridobijanjem Vučićevih glasača na svoju stranu može da ga pobedi. To je naša realnost i što je pre razumemo, pre ćemo biti spremni da iznesemo promene kojih neće biti bez dijaloga i pridobijanja druge strane.