Foto: Fejsbuk stranica “Ni FON-ovci ne ćute”
“Dužnost svakog studenta koji ima integritet je da reaguje i da iskaže svoje neslaganje u situacijama kad institucije ne urade svoj posao.”
Kao student Fakulteta organizacionih nauka (FON) i neko ko svoj fakultet voli, pre svega zbog znanja koje sam stekao, svih životnih lekcija koje sam naučio i zbog neverovatnih ljudi koje sam tu upoznao, a koji čine da FON bude to što jeste, na sam pomen afere o plagiranom doktoratu imam osećaj gorčine.
Cela situacija baca u senku divne stvari poput organizacije nastave, vannastavnih aktivnosti, primenljivosti znanja koje stičemo, velikog broja kvalitetnih profesora koji daju sve od sebe da našem iskustvu na studijama pruže dodatnu vrednost, mnogih studenata sa kojima sam imao prilike da radim na različitim projektima, a koji su pored izvanrednih sposobnosti i veliki ljudi – sve to prestaje da bude tema kada sa vašeg fakulteta dolazi jedan od najzvučnijih plagiranih doktorata.
U petak, 14. juna, Odbor za profesionalnu etiku Univerziteta u Beogradu razmatrao je žalbu na odluku Nastavno-naučnog veća FON-a povodom izveštaja o doktoratu Siniše Malog koju je podnela rektorka Univerziteta prof. dr Ivana Popović, na osnovu četiri žalbe koje su podnete Rektoratu. Na prvoj sednici Odbora nije donesena odluka, a rok da se odluka donese će biti krajem septembra.
Etička komisija FON-a i Nastavno-naučno veće (NNV) FON-a su svoje odluke doneli na osnovu mišljenja Stručne komisije za procenu originalnosti doktorske disertacije Siniše Malog.
Javnost je prvi put imala uvid u slučaj doktorata Siniše Malog kada je na portalu Peščanik prof. dr Raša Karapandža objavio raskrinkavanje disertacije, a nakon odluke NNV-a se na istom portalu našla žalba prof. dr Miodraga Jovanovića, prof. dr Gorana Dajovića i docenta dr Bojana Spaića, sa Pravnog fakulteta u Beogradu, koji su ukazali da je Stručna komisija načinila ozbiljne propuste.
Ono što je meni bilo naročito zanimljivo je da se Komisija u svom zaključku fokusira na naučni doprinos, a ne na originalnost disertacije, što je bio njihov zadatak.
Kako bih nastavio sa daljom analizom, važno je da objasnim šta je plagiranje prema Kodeksu profesionalne etike Univerziteta u Beogradu.
On, između ostalog, definiše plagiranje kao doslovno preuzimanje teksta, prepričavanje ili sažimanje teksta i predstavljanje ideja drugih autora kao svojih bez odgovarajućeg navođenja imena autora odnosno izvora.
Bitno je da se kaže da je Stručna komisija pronašla propuste u citiranju pojedinih izvora, u obimu od oko 7%. Takođe, uočeni su delovi disertacije u kojima postoji visok stepen sličnosti sa tuđim tekstovima čiji autori jesu navedeni u spisku korišćenih izvora i čiji je obim oko 2%.
Najbitnije, u okviru analize je utvrđeno da je kandidat koristio disertaciju Stefanosa Hailmariama kao polaznu osnovu za izradu svog rada, da bi u zaključku naglasili da pomenuti rad nije naveden u spisku korišćenih izvora.
Žalba koju su inicirali akademik dr Dušan Teodorović, prof. dr Raša Karapandža i prof. dr Milovan Šuvakov, koju je potpisalo preko 140 profesora, a online podržalo preko 700 članova akademske zajednice, ukazuje na propust Stručne komisije da utvrdi činjenično stanje.
Novi argumenti koje je prof. Karapandža objavio obuhvataju 5 grupa plagiranih delova disertacije dr Hailmariama, istraživača iz Eritreje, koje Stručna komisija nije pronašla pri upoređivanju ova dva rada, čime je dovedena u pitanje ozbiljnost i temeljnost rada komisije.
U disertaciji Malog se mogu pronaći primeri prevedenih rečenica iz rada dr Hailmariama, uz greške u prevodu, tako da se gubi kontekst, što ukazuje na nerazumevanje delova rada dr Hailmariama od strane autora spornog doktorata Siniše Malog.
Najzanimljiviji je primer industrije pamuka, koji ima smisla u Eritreji, gde je pamuk značajna delatnost, što nije slučaj u Srbiji.
Umesto pronalaženja i ukazivanja na pomenute neregularnosti, Stručna komisija u svom izveštaju smatra da je kandidat ispunio sve zakonski propisane uslove i predlaže da se kandidat Siniša Mali promoviše u zvanje doktora nauka.
U okviru žalbi je nedvosmisleno stavljeno do znanja, čak i nekome ko nije stručnjak iz oblasti, da je doktorat plagijat i da Stručna komisija nije adekvatno ispunila obavezu koja joj je poverena.
Komisija jeste identifikovala određene greške u citiranju, ali nije identifikovala korišćenje identičnih primera, tumačenja i predstavljanje tuđih ideja kao svojih, što zapravo i predstavlja kršenje autorskih prava i etičkog kodeksa, a uporedno tome i čini doktorat plagijatom.
Ja sam ponosan na 28 nastavnika i saradnika koji nisu podržali Izveštaj Stručne komisije na Nastavno-naučnom veću FON-a 8. maja ove godine. Ne znam u kojoj meri bi se promenila odluka preostala 72 člana NNV-a, koji su glasali za usvajanje Izveštaja, nakon svih informacija koje su naknadno dospele u javnost, ali verujem da bi i NNV i Etička komisija drugačije gledali na rad Stručne komisije.
Stojim iza toga da je štetno za akademsku zajednicu da ovaj problem posmatra isključivo kao propust FON-a, jer bi to predstavljalo čin izbegavanja odgovornosti. To ne umanjuje propust onih koji su najodgovorniji, već stavlja u perspektivu kakvo stanje svesti nam je potrebno da bismo probleme rešavali, a ne ograđivali sebe od njih i okretali glavu.
Da budemo u potpunosti pošteni, ne mogu za probleme u akademskoj zajednici okriviti isključivo profesore. Dužnost svakog studenta koji ima integritet je da reaguje i da iskaže svoje neslaganje u situacijama kad institucije ne urade svoj posao, baš kao što su to uradili inicijatori i potpisnici žalbi.
“Studiram i volim FON i šta god da se desi sa aferom doktorata Siniše Malog, opet bih ga upisao. Ali to ne znači da ću ćutati.
Ponosan sam na 28 profesora FON-a koji nisu podržali stav stručne komisije.”
Moma Kovačević, student FON-a#1od5miliona #počeloje #StudentiNeĆute pic.twitter.com/ZeMMS2NzU7
— #1od5miliona (@STOPkrvavim) June 15, 2019