Foto: Guelland/MSC
Zamenik pomoćnika državnog sekretara SAD Metju Palmer sastao se sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. Predsednik Vučić je izjavio kako će se zalagati za izgradnju dobrih odnosa sa Amerikom.
Zamenik pomoćnika državnog sekretara SAD Metju Palmer sastao se sa predstavnicima srpske opozicije. Tabloidi bliski vlastima izvestili su da lider Dveri Boško Obradović u rezidenciji američke ambasade dobija tajni zadatak od Palmera. Prema pisanju tabloida, Boško Obradović je poseban tretman kod Amerikanaca zaslužio jer su oni shvatili da je on čovek koji može da obavi posao.
Da li primećujete nešto čudno u ovakvom tumačenju domaćih tabloida?
Ko šta kome dođe? Vučić, Zapad i opozicija
Dakle, ako dobro razumem srpske tabloide, predsednik Srbije se sastaje sa čovekom iz Stejt departmenta koji istovremeno radi na njegovom rušenju preko Boška Obradovića? Kada se predsednik Srbije sastaje sa američkim zvaničnicima, on radi na unapređenju položaja Srbije i odnosa sa SAD? A kada se lideri opozicije sastaju sa zvaničnicima Zapada, onda oni rade na rušenju aktuelnog režima i bivaju proglašeni za izdajnike?
Skoro svaki put kada bi se neko od ljudi iz opozicije sastao sa predstavnicima međunarodne zajednice, istog trenutka bi bili proglašeni za izdajnike koji ponovo smišljaju plan kako da obore Vučićev režim. Da li onda po toj logici domaćih tabloida Vučić ruši sam sebe kad se sastaje sa istim tim ljudima? Kakva je razlika kad se sa njima sastane vlast ili opozicija?
Nedavno je čak i američka ambasada objavila svoj dnevni raspored aktivnosti u kojem stoji i susret sa predstavnicima opozicije i aktivistima kako bi stekli bolji uvid u političku situaciju u zemlji, nakon što su je tabloidi optužili za destabilizaciju zbog susreta njenih zvaničnika sa ljudima iz opozicije.
Da, svaka ozbiljna država preko svojih diplomatskih predstavnika prati dešavanja u toj državi i sastaje se sa svim relevantnim političkim i drugim akterima.
Ko šta kome dođe? Vučić, Rusija i opozicija
Zanimljivo je tumačenje Boška Obradovića koji je izjavio da ga naši tabloidi ne proglašavaju za izdajnika onda kada se sastaje sa diplomatskim predstavnicima Rusije. Izgleda da u političkom prostoru Srbije postoji veto na pominjanje Rusije u bilo kakvom negativnom kontekstu. Zašto Boško Obradović ruši Vučića samo ako se sastaje sa Amerikancima, a ne ruši kad se sastaje sa Rusima?
Možda i nije tako teško odgovoriti na ovo pitanje. Vučić svoju podršku dobrim delom gradi i na podršci koju dobija od Putina i Rusije po pitanju Kosova, ali i pričom o Rusiji kao velikom prijatelju Srbije. Zamislite sad kad bi tabloidi počeli da pišu kako Rusija hoće da ruši Vučića. A u ovom trenutku se Vučićeva politika i više nalazi u sukobu sa ruskim interesima nego sa interesima Zapada.
Ali, Vučić vrlo dobro zna da je Vladimir Putin možda i popularniji političar od samog Vučića pa možda i ne bi bilo baš prijatno da svojim tabloidima naredi da pišu kako ga opozicija ruši zajedno sa Rusima.
Kad te Vučić pozove na ferku
Jedna od glavnih poruka međunarodnih zvaničnika u proteklom periodu odnosi se na uspostavljenje dijaloga vlasti i opozicije i njegov povratak u skupštinu. Međutim, utisak je ne samo da dijaloga neće biti, već da će se stvari možda rešavati na drugačiji način. Povod za ovakvo mišljenje je i izjava predsednika Srbije koji je pozvao predstavnike opozicije na fizički okršaj. Povremeno nas predsednik Vučić podseća da nikako ne zaboravimo njegovu prošlost kojom se najviše ponosi, ali koju najviše pokušava da sakrije.
To je radikalska prošlost huligana čiji je životni uzor sa dvadeset i nešto godina bio Vojislav Šešelj. Dok ovo pišem, pokušavam da zamislim šta tačno ne bi bilo u redu sa mnom, pa da mi danas sa dvadeset i pet godina bilo kakav uzor bude Vojislav Šešelj. U politici ili u životu.
Niko nema pravo da deli revolucionarnu pravdu
Sa druge strane nalazi se izjava sociologa Jova Bakića koji već neko vreme priča o mogućoj revoluciji i kako ćemo po ulicama juriti one koji su opljačkali narod. Činjenica je da je u društvu stvorena atmosfera puna tenzije kojoj doprinose i sve češći fizički napadi i govor mržnje. Ali svako ko se bori za demokratiju i promenu ovog sistema trebalo bi da se zalaže i da ta promena bude mirna, a da svi odgovorni za krivična i druga dela sutra odgovaraju pred institucijama.
Koliko god gospodin Bakić bio popularan u delu opozicione javnosti, on mora biti svestan toga da i njegov neodmeren rečnik doprinosi već tenzičnoj atmosferi u društvu. I ne samo to, niko ne sme sebi da da za pravo da deli revolucionarnu pravdu. Zamislite kako bi se završila petooktobarska smena da je svako uzeo pravdu u svoje ruke. Međutim, ovaj put ne sme biti novih kompromisa i propuštenih prilika kao tad, ali svakako ni revolucionarne pravde.