Šta je nama Evropa? O važnosti reformi za Srbiju
Vreme čitanja: 3 minuta

Foto: Flickr/EEAS

Iako smo pomislili da se Evropska unija ne bavi dovoljno situacijom u Srbiji, a sve zbog prećutne podrške i potrebe da se reši pitanje Kosova, najnoviji izveštaj Evropske komisije nas demantuje.

Koliko god nekad mislili da Zapad nije više toliko zainteresovan za političku situaciju i sve ono što se danas dešava u Vučićevoj Srbiji, varamo se. Strane diplomatske misije pažjivo prate dešavanja i o tome izveštavaju svoje matične zemlje, a one u skladu sa svojim interesima reaguju i na ugroženost slobode medija, i na odsustvo reformi i sve druge manjkavosti našeg društva.

 

U procesu integracija, zaboravili smo šta je nama Evropa

O tome najbolje svedoči i ovaj već pomenuti izveštaj Evropske komisije koji je izazvao neočekivano oštre reakcije domaćih vlasti. Iako govore da ih je izveštaj zabavio, činjenica da se njime toliko bave navodi me na samo jedan zaključak, a to je da vlast nikako nije dobro podnela ono što se u izveštaju nalazi.

Kako se rešavanje pitanja Kosova nametnulo kao goruća tema poslednjih meseci, a sve druge su ostavljene po strani, tako me je ovaj izveštaj EU podsetio da se Srbija i dalje nalazi u procesu pristupnih pregovora na koje gotovo da smo zaboravili.

Međutim, Evropa se danas u domaćoj javnosti svodi na to koliko je Srbija poglavlja otvorila ili zatvorila, šta piše u izveštajima, da li smo limitirano napredovali, stagnirali ili nazadovali. U celom tom procesu, čini mi se da smo zaboravili šta je nama Evropa i zašto idemo putem Evropske unije.

 

Zbog koga treba da sprovodimo reforme?

Tom zaboravu je izuzetan doprinos dala i aktuelna vlast koja je svojim pogrešnim shvatanjem evropskih integracija udaljila i Evropu i evropske vrednosti od građana Srbije. Iako su nosioci vlasti nakon poslednjeg izveštaja Evropske komisije rekli kako on zapravo nije ni bitan jer mi reforme sprovodimo zbog sebe, a ne zbog EU.

Ali, utisak je da aktulena vlast ’sprovodi’ reforme jedino zbog Evropske unije i broja poglavlja koja će biti otvorena, a ne zbog građana i boljeg života u Srbiji. Istovremeno, ministri u vladi Srbije i tabloidi bliski vladajućem režimu ujutru nam govore kako Evropska unija propada i kako i nije baš najbolja, a popodne predsednik Srbije govori da nam je ipak mesto tamo.

U tom sukobu vlasti same sa sobom, njeni predstavnici i dalje ne mogu da se odluče da li zastupaju politiku i ideje srpskih radikala ili evropske ideje i vrednosti koje su možda samo iskoristili kako bi osvojili vlast te 2012. godine.

 

Na najvećem gubitku su građani Srbije

Zbog takvih unutrašnjih sukoba dva Vučića i dva Dačića, a onda i nekoliko Vulina i Palmi, danas u Srbiji najviše gube njeni građani. Dezorijentisana spoljna politika, odsustvo jasne ideje o putu srpskog društva i toga gde bi ono trebalo da pripada, ponovo će nas učiniti periferijom sveta odakle ne odlaze više samo najbolji, već svi koji žele samo jednu stvar – život u uređenom sistemu gde se znaju pravila igre.

U prilog tezi da vlast ne sprovodi nikakve reforme zbog nas, već samo zbog onoga što će se naći u izveštaju EU o pristupanju Srbije, govori i jučerašnji sastanak predsednika Vučića, predsednice parlamenta, ambasadora EU u Srbiji i predstavnika civilnog društva.

Dobro je da se takvi sastanci češće dešavaju, ali oni su tek posledica kritika međunarodne javnosti na ono što se dešava u Srbiji. Da je vlast redovno i pažljivo čitala ono što piše u izveštajima zarad napretka našeg društva, verovatno se danas ne bismo ni našli u poziciji u kojoj se nalazimo.

 

Vučićevo i Gojkovićkino shvatanje demokratije

Sad odjednom čujemo predsednicu parlamenta koja kaže kako će raditi na unapređenju atmosfere dijaloga u Skupštini, da će se smanjiti broj zakona po hitnom postupku i da više nećemo gledati amandmansku opstrukciju parlamenta od strane same vlasti. Sa druge strane, predsednik Vučić je ponudio zgradu Predsedništva kao mesto održavanja svih događaja koji bi možda bili zabranjeni u nekim lokalnim samoupravama.

Na taj način Vučić pokazuje da on prvo ne razume svoju funkciju predsednika, da na taj način pokazuje značaj svoje lične vlasti, a još pokušava da pokaže da mu je stalo do dijaloga i demokratije dok njegovi lokalni šerifi sprovode strahovladu.

Ovakvo Vučićevo i Gojkovićkino shvatanje demokratije, Evrope, dijaloga i slobode nanosi nemerljivu štetu izgradnji demokratije, ali pokazuje i nerazumevanje Evropske unije i njenih vrednosti. Kako onda uopšte očekivati da će nas takvi ljudi odvesti put Evrope ako u nju i njene vrednosti ne veruju? Za početak ne bi bilo loše da prvo verujemo u ono čemu želimo sutra da pripadamo.

Iako ne znamo da li ćemo i kada postati deo EU, pokušavam da zamislim kako bi naša realnost izgledala da nema procesa pregovora koji podrazumevaju da izgradite makar nešto što liči na pravnu državu i vladavinu prava, institucije i sve ono što spada u evropske vrednosti i ideje.

 

Pročitajte i: Srbija Evropa, dobra priča