Foto: Vikipedija (PetarM) / Medija centar Beograd
Sinoć je u Beogradu održan svečani prijem povodom Dana Evrope na kome su prisustvovali najviši državni zvaničnici među kojima i predsednik Srbije Aleksandar Vučić.
Za razliku od prošlogodišnjeg odlaska u Moskvu gde je bio na čelu Besmrtnog puka zajedno za ruskim predsednikom Vladimirom Putinom, ove godine Vučić je na prijemu Delegacije EU poslao poruke mira i uveravanja da Srbija odlučno ide putem evropskih integracija.
’Sukob’ dve politike – slučaj dva Aleksandra – Vučića i Vulina
Samo nedelju dana nakon što je ministar odbrane Aleksandar Vulin izrazio svoj skepticizam povodom evropskih integracija Srbije rekavši da ’ako nas neće Evropa, ima ko hoće, nismo mi osuđeni na Evropu’, predsednik Vučić je rekao da je Evropa izbor Srbije ’jer ona želi da pripada društvu uređenih zemalja, hoće da čuva mir i da se dobro razume sa svojim komšijama pored kojih i sa kojima živi’.
Na ovaj način još jednom smo postali svedoci manipulacije javnim mnjenjem gde se jedne nedelje za unutarpolitičke potrebe šalju poruke da Srbija nije osuđena na Evropu i da ima svoje partnere i na drugoj strani, dok se druge nedelje o Evropi govori sve najlepše kao i da mi njoj u potpunosti pripadamo.
Izostanak jasno definisane spoljne politike Srbije koja nije uobličena ni u jednom zvaničnom dokumentu upravo pruža mogućnost i prostor državnim zvaničnicima da od jednog do drugog i od nedelje do nedelje vode spoljnu politiku ne sagledavajući posledice svojih (ne)promišljenih izjava.
Preko funkcinera u Srbiji, Vučić stvara sebi alibi pred međunarodnom zajednicom
Dodatno, Vučić se u svom govoru osvrnuo i na one koji govore protiv EU, rekavši da od njih nije čuo gde bi Srbija bila i šta bi radila ukoliko to nije Evropa. Suštinski mi ne znamo koja je Vučićeva iskrena politika niti prema Zapadu niti prema Istoku, ali znamo da oko sebe ima ljude koji svojim javnim nastupom šalju poruke upućene i jednima i drugima.
Kada ministar Vulin ili Dačić javno izraze svoj skepticizam prema EU i ljubav prema Rusiji, tog trenutka Vučić dobija alibi pred međunarodnom zajednicom jer može da kaže ’vidite, ja jesam za Evropu, ali vidite da svi rade protiv mene, i ministri i mediji koji stalno slave Rusiju i Putina’.
Pripremanje terena za moguće potpisivanje sporazuma sa Prištinom
Ovde je bitan i trenutak u kojem Vučić šalje ovakve poruke mira i stabilnosti kao cilj Srbije koji nije ostvariv bez Evrope. To se dešava desetak dana nakon susreta sa evropskim zvaničnicima u Berlinu povodom nastavka dijaloga sa Prištinom i eventualnim potpisivanjem sporazuma kojim bi bilo rešeno kosovsko pitanje.
Iako ne znamo šta se pričalo iza zatvorenih vrata u Berlinu, ovakve poruke mira i pripadanja Evropi danas su indikativan pokazatelj da su pregovori u toku i da na ovaj način Vučić kreira atmosferu u Srbiji pripremajući teren za potpisivanje sporazuma ako do njega dođe.
Iako kaže da Evropi pripadamo vrednosno, Vučićeva vlast ne počiva na evropskim vrednostima
Sinoćni govor Aleksandra Vučića sigurno spada u retke u kojima je nedvosmisleno rekao da Srbija u ekonomskoj, političkoj i svim drugim sferama života pripada Evropi, i to ne samo geografski nego i vrednosno.
’Želimo da pripadamo takvom društvu i to je naša odluka i naš izbor’ izjavio je Vučić.
Iako je dobro da se šalju ovakve poruke ukoliko je Evropska unija zaista strateška orijentacija ove vlasti, nemoguće je a ne primetiti licemerje ove vlasti po ovom pitanju. Sve što je Aleksandar Vučić sinoć rekao odudara od realnosti u Srbiji i od svih evroskeptičnih poruka njegovih funkcionera koje slušamo gotovo svaki dan.
Ako je Evropa naša orijentacija kako kaže Vučić, da li onda ministri i funkcioneri u vladi Srbije svojim nastupima narušavaju takvu politiku?
Ali, nije ovde samo pitanje toga da li se oni međusobno slažu ili ne, već je mnogo ozbiljnije pitanje zbog čega se ova vlast u svojim metodama vladanja u svakom smislu ponaša antievropski dok nam govori o pripadanju Evropi i njenim vrednostima?
Urušene institucije, izostanak dijaloga vlasti i opozicije, politički i finansijski pritisci na medije, pokušaj ubistva novinara, prebijanje opozicionih političara, tabloidno etiketiranje svakog političkog neistomišljenika vlasti, govor mržnje, rehabilitacija osuđenih ratnih zločinaca u javnom prostoru.
Da li su to evropski vrednosti o kojima priča predsednik Srbije? Da li je to njegova politika pripadanja Evropi?