Foto: Medija centar Beograd
U ponedeljak su se u Berlinu sastali predstavnici srpskih i kosovskih vlasti dok su im domaćini bili nemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsednik Emanuel Makron.
Iako je Aleksandar Vučić pre nekoliko meseci izjavio da nema nastavka dijaloga sve dok kosovske vlasti ne ukinu takse na proizvode iz Srbije, predstavnici Srbije ipak su seli za sto zajedno sa Hašimom Tačijem i Ramušem Haradinajem.
Iako na samitu u Berlinu nije došlo ni do kakvog napretka u dijalogu o normalizaciji odnosa, makar ne javnog, samo nekoliko dana kasnije u Beogradu ministar odbrane Aleksandar Vulin iznosi stav u kojem se zalaže za što hitnije razgraničenje sa, kako on kaže, ‘Šiptarima’. On u istom danu iznosi i stav da Srbija neće moliti EU za prijem, kao i da, ako nas Evropa neće, ima ko hoće.
Da li je moguće da ministar odbrane Vulin iznese ovakav stav bez prethodne konsultacije sa Aleksandrom Vučićem? Da li je izjava ministra Vulina zvaničan stav Srbije iako domaća javnost i dalje nije upoznata sa tim šta razgraničenje podrazumeva?
Kakvu spoljnu politiku vodi Srbija, po ministru Vulinu?
Ministar odbrane Aleksandar Vulin još jednom je, sudeći po njegovim izjavama, preuzeo i ulogu ministra spoljnih poslova. On je par dana nakon što se predsednik Vučić sastao sa evropskim zvaničnicima izjavio da „ako nas neće Evropa, ima ko hoće, nismo mi osuđeni na Evropu“.
„Mi želimo da pripadamo, to je naša strateška orijentacija, želimo da pripadamo evropskim vrednostima i hoćemo da sarađujemo, ali ne po cenu da mi moramo da molimo za ulazak u Evropu koja nas ne želi, ako nas ne želi.“
U evroskeptičnoj izjavi ministra Vulina koja nije prva do sada može se videti način razmišljanja srpskih vlasti o EU i načinu ulaska Srbije u nju. Stiče se utisak da aktuelna vlast svoju spoljnu politiku bazira na procesu moljenja stranih zvaničnika da učine neki ustupak Srbiji, da ulažu više u našu zemlju i da otvore vrata za naše proizode. Koliko puta do sada smo mogli da čujemo predsednika Srbije kako je, nakon susreta sa zvaničnicima velikih sila, izjavio koliko ih je molio za Srbiju?
Vučić preko Vulina smiruje svoje biračko telo
Osim izjave u kojoj se nazire neiskrenost državnih zvaničnika kad kažu da su za Evropsku uniju i evropske vrednosti, ova izjava predstavlja i neku vrstu upozorenja ili ucene za Evropu. Ukoliko nema mesta za Srbiju, ona lako može da se okrene drugim silama sa kojima je u dobrim odnosima, a tu se verovatno pre svega misli na Rusiju i Kinu.
Ovakvi nastupi ministra Vulina neretko dolaze nakon Vučićevih sastanaka sa evropskim zvaničnicima i mogu se tumačiti i u dometu upotrebe za unutarpolitičke svrhe. Na ovaj način Vučić preko Vulina poručuje da je Srbija jaka država koja nikoga neće moliti ni za šta, iako se njegova politika bazira upravo na tome.
Opasnost koja dolazi od nastupa bilo ministra Vulina ili nekog drugog državnog zvaničnika jeste u tome što se vodi neusklađena spoljna politika i što se neprestano radi na zbunjivanju građana kojima više nije jasno da li smo za Evropu, Rusiju ili Ameriku, za mir ili za rat. Vođenjem takve spoljne politike koja se kreira od izjave do izjave zvaničnika, a kojom se javnost drži u stalnoj neizvesnosti, pokazuje se neozbiljnost i prema svim našim spoljnopolitičkim partnerima.
Da li je Vulinov stav o potrebi hitnog razgraničenja i zvaničan stav Srbije?
U istom danu ministar Vulin izjavio je i kako se zalaže za što brže razgraničenje sa Albancima ili, kako ih je on nazvao, ‘Šiptarima‘.
„Ja sam za što pre i što sigurnije razgraničenje sa Šiptarima, što pre između nas i njih bude tvrda i čvrsta granica, pre ćemo moći da se bavimo sobom i svojim narodom“, rekao je ministar odbrane Aleksandar Vulin.
Kako domaća javnost i dalje nije upoznata sa time šta koncept razgraničenja podrazumeva, da li ministar Vulin na ovaj način de facto iznosi zvaničan stav Srbije po ovom pitanju? Na sastanku u Berlinu gde su razgovarali predstavnici vlasti Srbije i Kosova nije došlo do približavanja nekakvom rešenju koje bi bilo u interesu obe strane ili javnost nije upoznata sa tim, ali izjava ministra Vulina može da se posmatra kao naznaka da je rešenje bliže nego što mislimo da jeste.
Dok javnosti Srbije i Kosova ne budu upoznate sa namerama njihovih lidera i sa razgovorima koji se vode iza zatvorenih vrata, ostaje samo da na osnovu ovakvih izjava državnih zvaničnika nagađamo ono što se sprema kad je reč o rešavanju odnosa Srbije prema Kosovu.