Burek kod Đure - ko nas deli i huška?
Vreme čitanja: 3 minuta

Foto: Sofija Todorović, BIRN

U subotu je u Beogradu u naselju Borča ispred pekare ’Roma’ u vlasništvu jednog Albanca, organizovan protest od strane nekoliko desetina takozvanih srpskih patriota.

Kako je objašnjeno, ovaj skup je organizovan zbog jedne slike objavljene na Fejsbuku i to pre dve godine na kojoj jedan od zaposlenih u pekari rukama pokazuje dvoglavog orla kao svoj simbol.

Međutim, protest koji je organizovan u subotu manje je izgledao kao protest zbog nečega, a više kao skup čiji je cilj pozivanje na linč i otvoreno širenje mržnje po etničkoj i verskoj osnovi.

Ipak, najčudnije u celom ovom subotnjem okupljanju jeste trenutak u kome se ono dešava kao i sam povod, a to je fotografija nastala pre dve godine koja odjednom postaje aktuelnija nego u trenutku kada je nastala.

 

Zašto institucije nisu zaustavile širenje govora mržnje?

Teško je zamisliva situacija u kojoj se jedna grupa ljudi ili u ovom slučaju huligana samoinicijativno organizovala kako bi izrazili nekakav protest zbog slike objavljene pre više od dve godine. Ovakva akcija puna govora mržnje samo je još jedna izvedba takozvanih srpskih patriota po scenariju onih koji bi kod kuće da nas dele i u Srbiji i na Kosovu, a napolju da govore kako su za mir i stabilnost.

Kada ste uopšte videli neku akciju u organizaciji nekih ekstremnih desničara ili huligana, a da ona nije bila organizovana pod pokroviteljstvom državnih vlasti ili makar uz njihov blagoslov?

Ako vlast ipak poriče bilo kakvu vezu sa ovom izvedbom od subote, onda je pitanje za ministra policije zbog čega policija nije reagovala na otvoreno širenje mržnje i pokušaj obustave rada pomenute pekare.

Štaviše, ministar Nebojša Stefanović pokušao je ceo događaj da relativizuje ističući kako nije bilo incidenata niti razbijenog prozora za razliku od napada na imovinu osoba srpske nacionalnosti na prostoru Kosova. U subotnjoj akciji svoju ulogu našli su i provladini tabloidi koji su izveštavali o bahaćenju Albanaca u Beogradu i pokazivanju dvoglavog orla.

 

Kakav je cilj pregovora Srbije i Kosova ako se građani huškaju jedni na druge?

Jedno od pitanja koje se postavlja jeste kako se desilo da slika od pre dve godine odjednom postane povod za ’patriotski’ zbor ispred jedne pekare u Borči. Sasvim slučajno ovo orkestrirano subotnje etiketiranje pekare i njenog vlasnika Albanca dešava se dan uoči odlaska predsednika Srbije u Berlin gde je trebalo da se sastane sa kosovskim liderima.

Kakav je cilj svih sastanaka i susreta kosovskih i srpskih vlasti koji treba da dovedu do normalizacije odnosa ukoliko se građani huškaju jedni na druge?

Dok vidimo Vučića koji se pred Evropom pravi pomiriteljem i faktorom mira i stabilnosti, u Srbiji izostaje reakcija državnih organa na iskazivanje mržnje po etničkoj osnovi. Na taj način država pokazuje ili svoju slabost (čitajte: odsustvo volje) da zaštiti svakog građanina ma koje nacionalnosti bio ili pokazuje svoju saglasnost sa kreiranjem atmosfere mržnje i podela.

 

Ana Brnabić pokazala da Srbija nije država svih svojih građana

Ako je Srbija jedna i samo jedna kao što je nedavno izjavila premijerka Brnabić, država svih njenih građana u kojoj nema mesta za podele, onda je pitanje za premijerku kako je ona kao predsednica vlade dozvolila da grupa huligana preti i zastrašuje a da nadležne institucije nemo posmatraju.

Na kraju dana sa jedne strane imamo Albanca vlasnika pekare koji kasnije objašnjava kako je Srbija njegov dom i kako on tu radi, zapošljava i plaća porez državi, dok sa druge strane imamo organizovanu grupu koja širi mržnju ugrožavajući ne samo život vlasnika pekare, već i njegov posao i poslove svih zaposlenih.

 

Da više ne bude bitno ko je Srbin, a ko Albanac

Kako smo se danas ponovo našli u situaciji da neka grupa ljudi seje mržnju i strah po političkoj potrebi onih koji su na vlasti? Kako se desilo to da vidimo svinjske glave postavljene na automobil vlasnika pekare samo zato što je Albanac? Kako se desilo da grupa huligana jednom privatniku preti uskraćivanjem ustavom garantovanog prava na rad samo zato što je Albanac?

Pitanje je na koji način i kako bismo saznali za celu priču otkrivenu i viđenu iz raznih perspektiva da nije bilo Sofije Todorović, iz BIRN-a koja živi u Borči, koja je prvo saznala za ovo dešavanje, a onda i odbranila svog komšiju Albanca.

Želim da verujem da ćemo nekada živeti u sredini u kojoj više neće biti bitno da li si Srbin, Albanac ili neko drugi, ako nas na ovim prostorima još uvek bude. A do tada ćemo nastaviti da idemo po burek i pecivo kod naših komšija Albanaca.