Pustite ljude da čekaju kafu u Starbaksu

Autorka

Vreme čitanja: 4 minuta

Foto: Engin_Akyurt

Srbija je u ponedeljak postala prva zemlja bivše Jugoslavije u kojoj je otvoren Starbaks, najveći lanac kafeterija na svetu.

Dolazak Starbaksa najavljuje se već nekoliko godina, a kafeterija u Srbiji je specifična jer ima i natpis na ćirilici, što je navodno bio jedan od zahteva gradske uprave. Osim u Rajićevoj, najavljeno je otvaranje još 10 kafeterija u Beogradu.

Iako je, sudeći po reakcijama, deo javnosti iritiriran dolaskom ovog lanca, Starbaks u Beogradu jeste nešto što treba da nas raduje, čak iako nismo fanovi njihovog frapućina.

 

Još jednom se ljudi zgražavaju što neko čeka u redu

Svaki put kada se neki veliki svetski lanac otvori u Srbiji, veliki broj ljudi poželi da bude među prvima koji će ga posetiti, zbog čega se stvore veliki redovi. U isto vreme, veliki broj ljudi krene da se zgražava nad svima koji čekaju, ističući kako oni to „ne razumeju“.

Sličan scenario se dogodio i sa Starbaksom. Ispred kafeterije se stvorio red, a slike tog reda su kasnije deljene na društvenim mrežama uz sablažnjavanje nad ljudima koji čekaju.


Ovakva reakcija je neprimerena na više nivoa.

Neki ljudi u Srbiji nikada nisu mogli da probaju Starbaksovu kafu jer nisu putovali u zemlje gde je otvoren ovaj lanac, i razumljivo je da bi želeli da okuse kafu najpopularnije kafeterije na svetu. Većina koja ne vidi ništa posebno u Starbaksovoj kafi je ona većina koja je imala priliku da ovu kafu proba negde u inostranstvu, i treba da to uzme u obzir pre nego što kritikuje one koji stoje u redu.

 

Besmislena mržnja prema konzumerizmu

U Srbiji postoji određena grupa ljudi koja gaji čudno zgražavanje nad bilo čim što podseća na konzumerizam. Čekanje u redu ispred prodavnice Lidl se posmatra kao vrsta kapitulacije pred konzumerističkim porivima, koji su vrednosno određeni kao nazadni i niski. Stajanje u redu je izjednačeno sa poniženjem pred „velikim i zlim kapitalistom“.

Ovo se može povezati sa relativno kratkim iskustvom Srbije sa kapitalizmom, sistemom koji poručuje da je konzumerizam vrednosno neutralan, kao i da je želja za posedovanjem dobara sasvim normalna i opravdana.

Posmatranje konzumerizma kao negativne pojave je takođe još jedan elitistički stav, koji dolazi od ljudi koji smatraju da su se uzdigli iznad ovoga. U redu je da želite da popijete kafu koju proizvodi veliki lanac kafeterija, kao što je u redu da jedete u Mekdonaldsu i kupujete odeću u Zari.

 

Starbaks – još jedan dokaz amerikanizacije

Jedan od razloga zašto ljudi ne vole Starbaks jeste i to što je ova kompanija poreklom iz Sjedinjenih Američkih Država. Dolazak Starbaksa se posmatra kao još jedan korak u „amerikanizaciji“ naše kulture, koja za cilj ima da pokori i izbriše srpsku lokalnu kulturu, a na društvenim mrežama su deljenje slike tradicionalne turske kafe kao kontrast kapućinima i filter kafi iz Starbaksa.


Iako je samo po sebi ironično predstavljati kafu koja je poreklom iz Turske kao nešto autohtono sprsko, ovo se uklapa u širi strah koji ljudi često na ovim prostorima osećaju. To je strah od nestajanja delova njihovog identiteta, koji se gradi upravo kroz kafu koju pijemo, hranu koju jedemo i slično. Ovo je posebno izraženo kad se „zamena“ naše kulture pronalazi u američkom uticaju, koji većina u Srbiji a priori određuje kao loš.

Međutim, ovi strahovi imaju koren u pogrešnoj premisi i definiciji kulture. Kultura nije nešto što postoji nezavisno od ljudi. Ona je uvek fluidna i podložna promenama jer se vrednosti, stavovi i prefrencije ljudi menjaju. Tradicionalnu srpsku nošnju smo zamenili farmerkama, američkim proizvodom, što nije značajno oštetilo naš nacionalni identitet.

Takođe, ne postoji kultura koja je izolovana od uticaja drugih kultura. Srpska kultura, jezik i hrana velikim delom su oblikovani pod uticajem Osmanskog carstva, a tokom vekova smo usvojili razne druge uticaje. Neizbežno je priznati da većina zemalja u Evropi jeste pod određenim uticajem američke kulture, ali to nije nešto neuobičajeno ako posmatramo širi istorijski kontekst.

Starbaks, kao i većina drugih svetskih lanaca, donosi standardnu ponudu kafe, ali se ona uvek prilagođava zemlji u kojoj se nalazi. Kada se Starbaks otvorio u Rusiji uključili su specifične kolače i sendviče koji su popularni u Rusiji, a većina njih je lokalno pravljena. Globalizacija donosi uvek mešavinu i spoj različitih kultura, i retko je „kolonijalistička“ na bilo koji način.

 

Starbaks – dobar za sve one koji vole da piju kvalitetnu kafu

Ukoliko pogledamo dolazak Starbaksa u Beograd sa ekonomske strane, on jeste pozitivan na nekoliko načina. Prvo, dolazak velikog svetskog lanca služi kao signal drugim kompanijama da Srbija delimično jeste mesto koje je primamljivo za investicije. Rast turizma u Beogradu je pogodovao otvaranju Starbaksa, a ovde leže i buduće prilike za otvaranje drugih stranih lanaca kafeterija, restorana i slično.

„Starbaks efekat“ takođe je jedan od pozitivnih posledica dolaska Starbaksa. Kada se otvori velika kafeterija to utiče i na konkurenciju, koja tada oseća pritisak da se takmiči. Konkurenciju Starbaksu čine Kafeterija, Aviator, Kofein i druge kafeterije koje će se sa Starbaskom takmičiti cenom, ali i kvalitetom. Čak i ako ne volite kafu koju Starbaks prodaje, ovo može učiniti da druge kafeterije u Beogradu postanu inovativnije i kvalitetnije.

Bez obzira na to koliko je trenutna gradska vlast imala uticaja na dolazak Starbaksa u Srbiju, njegov uticaj zasigurno neće biti negativan. Red i gužva ispred će uskoro nestati, ali će se posledice dolaska osetiti tek u narednim mesecima.

Do tada, treba prekinuti sa kritikovanjem ljudi koji čekaju u redu. Besmisleno je, ružno, i govori više o onim koji kritikuju nego o onima koji čekaju u redu za kafu.