Zašto je uhapšen Džulijan Asanž, osnivač Vikiliksa?

Autorka

Vreme čitanja: 5 minuta

Foto: Wikimedia Commons

Nakon 7 godina provedenih u ambasadi Ekvadora u Londonu, britanska policija uhapsila je Džulijana Asanža, jednog od najkontroverznijih svetskih aktivista i hakera. Uhapšen je zato što nije platio kauciju, a velike su šanse da će biti izručen u Sjedinjene  Američke Države, gde će odgovarati za hakerske aktivnosti.

Asanž je osnivač Vikiliksa, sajta na kom su se tokom godina delile različite hakovane i poverljive informacije, a od njegovog osnivanja traje debata o pravim motivima Asanža. Pristalice ga prikazuju kao borca za demokratiju i transparentnost, dok ga kritičari optužuju za neoprezno deljenje bezbednosnih informacija i saradnju sa vlastima u Moskvi.

 

Od tinejdžerskih dana zainteresovan za hakovanje

Asanž je rođen 1971. godine u Australiji, a sa samo 18 godina je postao otac. Profesori i prijatelji iz detinjstva ga redovno u intervjuima opisuju kao izrazito inteligentnog, sa specifičnim darom za matematiku i kodiranje.

Iako je internet tada bio u svojim početnim fazama, Asanž je prepoznao njegov potencijal i krenuo je da se intenzivnije bavi kodiranjem, ali sve više i hakovanjem. Upravo zbog toga je uhapšen 1995. godine , a nakon plaćanja novčane kazne uspeo je da izbegne zatvorsku kaznu.

Studirao je na Univerzitetu u Melburnu. Najveći deo studija posvetio je matematici i fizici, ali je napustio univerzitet pre diplomiranja.

 

Vikiliks – sredstvo borbe protiv netransparentnosti američke vojske

Svoje hakerske sposobnosti Asanž je iskoristio za stvaranje sajta Vikiliks, na kojem bi ljudi mogli da ostavljaju hakovane dokumente, mejlove i druge prepiske. Kako bi sačuvali svoje izvore, sva komunikacija je enkriptovana, što je predstavljalo alternativu za uzbunjivače koji nisu želeli da novinarima otkriju svoj identitet.

Brojna saznanja su danas opšte poznata javnosti koja bez Vikiliksa ne bi ugledala svetlost dana. Poverljive informacije o tretmanu i uslovima u kojima se nalaze zatvorenici u Gvantanamu, američkom zatvoru, objavljene su na sajtu Vikiliksa 2007. godine.

Godinu dana kasnije Vikiliks je objavio i sadržaj mejlova Sare Pejlin, kandidatkinje za potpredsednicu SAD-a. Preko 20 hiljada hakovanih mejlova Emanuela Makrona, sadašnjeg predsednika Francuske, osvanulo je na Vikiliksu 2017. godine.

Nedavno je objavljena informacija o saradnji britanskih i američkih obaveštajnih službi, koja se ticala hakovanja „pametnih“ televizora koje proizvodi Samsung, kako bi se aktivirali mikrofoni na ovom televizoru. Ovo bi omogućilo obaveštajnim službama da prisluškuju komunikaciju unutar jednog domaćinstva, ali bi ovaj softver mogao da nađe i širu primenu u prisluškivanju i skupljanju informacija.

Vikiliks je imao izrazito istaknutu ulogu i u američkim predsedničkim izborima 2016. godine, kada je objavio veliki broj hakovanih mejlova iz sedišta Demokratske partije, ali i mejlova Hilari Klinton iz vremena kad je bila državna sekretarka. Ovo je pokrenulo sumnje da je Vikiliks u koordinaciji sa ruskim vlastima, za koje se sumnja da su odgovorne za ovo hakovanje.

Tramp je nakon ove objave izjavio da „voli Vikiliks“, a šta o ovom hakovanju misli Hilari Klinton očigledno je u njenoj reakciji. „Asanž mora da odgovara za ono što je uradio“, izjavila je Klintonova nakon  njegovog hapšenja.

 

Kontroverzni snimak ubistva civila i novinara u Iraku

Bredli Mening, američki vojnik, 2010. godine je na Vikiliksu objavio preko 250 hiljada diplomatskih depeša i oko 480 hiljada vojnih izveštaja u vezi sa američkim intervencijama u Iraku i Avganistanu.

Među ovim informacijama nalazi se i video na kojem američki vojnici iz helikoptera pucaju na nenaoružane civile i dva novinara agencije Rojters u Iraku. Takođe, prema podacima koje je Mening otkrio, u ratu u Iraku umrlo je oko 66 hiljada ljudi, što je više nego što je američka vojska do tada objavila.

Mening je potom osuđen na 35 godina zatvora zbog objavljivanja ovih poverljivih informacija.Tokom boravka u zatvoru Bredli Mening je priznao da je transrodna osoba, podvrgao se operaciji promene pola, a ime je promenio u Čelsi. Predsednik Obama ju je pomilovao pred kraj svog mandata, i ona je puštena na slobodu.

Čelsi Mening je ipak nedavno ponovo poslata u zatvor zbog odbijanja da svedoči pred porotom u Sjedinjenim Američkim Državama, u slučaju koji se ticao upravo Džulijana Asanža.

Asanž je nedavno optužen za učestvovanje u zaveri sa Čelsi Mening, kako bi hakovali šifru koja bi omogućila Mening da pristupi svim klasifikovanim i poverljivim podacima koji su kasnije objavljeni na Vikiliksu. Maksimalna kazna za ovo delo prema američkim zakonima je 5 godina u zatvoru.


Za sada se Asanž ne optužuje za objavljivanje ovih podataka, već samo za učestvovanje u hakovanju, ali je moguće da će optužbe biti proširene ukoliko bude izručen u SAD.

 

Optužbe za silovanje u Švedskoj

Iako je hakovanje prva asocijacija na Asanža, razlog njegovog boravka u ambasadi Ekvadora u Londonu nema mnogo veze sa aktivnostima Vikiliksa.

Asanž je 2010. godine od strane švedskih vlasti optužen za silovanje i seksualno uznemiravanje dve žene. On je tvrdnje odbacio kao neosnovane, ali je švedska policija objavila međunarodnu poternicu za njih, zbog čega se on iste godine dobrovoljno predao britanskoj policiji.

Asanž je prvobitno uz kauciju pušten da čeka odluku suda o njegovom izručenju u Švedsku, a u maju 2012. godine sud je odlučio da Asanž treba da bude izručen švedskim vlastima. U međuvremenu je  Asanž zatražio azil u ekvadorskoj ambasadi, a od jula 2012. godine pa do nedavnog hapšenja on nije napustio ovu zgradu.

Optužba za seksualno uznemiravanje protiv Asanža je prema švedskim zakonima zastarela 2015. godine, a 2017. godine je prekinuta istraga i za slučaj silovanja, iako ona zastareva tek 2020. godine.

Tokom 7 godina boravka u ekvadorskoj ambasadi, Asanž je imao uzastopne sukobe sa svojim domaćinima, što je kulminiralo odlukom Ekvadora da ukinu azil koji su mu pružali do tada. Britanska policija je nakon toga uhapsila Asanža zbog nepojavljivanja na sudu i neplaćanja kaucije. Zvaničnici u policiji su istakli da su ušli u amabasadu na poziv zaposlenih.

Lenin Moreno, predsednik Ekvadora, rekao je da su Asanžu uskratili azil zbog odbijanja da poštuje protokole ponašanja unutar ambasade, ali da su britanske vlasti dale garanciju da on neće biti izručen u zemlju u kojoj postoji rizik da će dobiti smrtnu kaznu ili da će biti izložen nehumanom tretmanu.

Iako je Asanž uhapšen, njegova dalja sudbina je još uvek nepoznata. Za dela za koja ga terete britanske vlasti može da dobije zatvorsku kaznu od najviše godinu dana. Sud tek treba da odluči da li će biti izručen u Ameriku, a nejasno je i da li će švedska policija ponovo otvoriti istragu o optužbama za silovanje.

 

Oprečne reakcije javnosti

U skladu sa Asanžovim kontroverznim životom, reakcije na njegovo hapšenje su takođe raznolike.

Veliki broj  organizacija za ljudska prava osudio je njegovo hapšenje, ističući ovo kao opasan presedan. „Akcije koje se nalaze u optužnici – enkriptovanje razgovora, sakrivanje identiteta izvora, sve su deo novinarstva danas“, navodi se u saopštenju organizacije Human Rights Watch.


Brojni novinari u Srbiji su takođe podelili svoju zabrinutost hapšenjem Asanža.


Njegovo hapšenje je podelilo i političare u Britaniji. Džeremi Korbin, lider Laburističke partije, rekao je da Britanija ne treba da ga izruči u Sjedinjene Američke Države, jer je on zaslužan za „otkrivanje grozota u Iraku i Avganistanu“.

Tereza Mej, britanska premijerka, pozdravila je Asanžovo hapšenje. „Ovo pokazuje da niko nije iznad zakona“, izjavila je Mej neposredno nakon hapšenja.

Donald Tramp, američki predsednik, izjavio je da „ne zna ništa o Vikiliksu“, kao i da je to posao za pravosuđe, dok je veliki broj američkih konzervativaca ovo pozdravio, ističući da je Vikiliks svojim objavama ugrozio bezbednost američkih vojnika.

Ishod Asanžove sage budno će pratiti svi uzbunjivači, aktivisti, ali i novinari širom sveta. Veliki broj dokumentaraca i novinarskih profila napravljen je o čoveku koji ne prestaje da privlači pažnju, što govori o jedinstvenosti njegovih dosadašnjih akcija. Bez obzira na konačni sudski epilog, Džulijan Asanž je dokazao da može da uzdrma svetsku politiku, čime je postao jedna od figura koje najviše polarizuju svetsku javnost.