Foto: Medija centar, Beograd
Nakon nekoliko godina izgnanstva sa TV ekrana, vratila se Olja Bećković zajedno sa svojom emisijom „Utisak nedelje“.
U njenoj prvoj emisiji gostovali su analitičari Boško Jakšić i Cvijetin Milivojević, kao i lider Dveri Boško Obradović.
Boško Obradović je na samom početku emisije rekao da mu je drago što može da se obrati široj publici, ali zbog iznetih stavova izgleda da je i dalje ostao onaj isti Boško kakav nam je bio poznat od ranije.
On se tokom protesta istakao kao jedan od lidera opozicije i iskoristio nepopunjeni politički prostor, dok su neki pomislili da se Boško promenio i da je ublažio svoje stavove, sinoćno gostovanje u „Utisku nedelje“ opovrglo je ovu tezu.
Boško se ništa nije promenio
U duboko podeljenom medijskom prostoru i u sveopštoj društvenoj polarizaciji, pojedinci i njihove politike koje su ranije bile neprihvatljive mnogima, preko protesta su postale zanemarene u zajedničkoj borbi protiv aktuelne vlasti.
Isto kao što su mnogi zaboravili kakvi su nekada bili stavovi Aleksandra Vučića, iako ih je on makar javno promenio, tako su mnogi zaboravili kakvi su bili stavovi i Boška Obradovića. Međutim, ovde postoji jedna razlika. Boško Obradović svoje stavove nije promenio, a to je pokazalo sinoćno gostovanje kod Olje Bećković.
Na pitanje autorke emisije da li će zabraniti Paradu ponosa ukoliko pobedi na nekim izborima, Boško Obradović je odgovorio da neće dozvoliti Paradu na taj način.
On je svoj stav obrazložio time što nema potrebe da se provocira većinska Srbija tako što će se promovisati nešto što je protiv javnog morala, što krši zakon i što je suprotno tradicionalnim vrednostima. Na taj način se ugrožava i pravo većine koja misli da ima pravo da se poštuju vera i tradicija obrazložio je Obradović.
Sloboda po shvatanju Boška Obradovića
Paradoksalna je situacija u kojoj se Boško Obradović mesecima slobodno šetajući ulicama bori za slobodu zajedno sa svim drugim građanima, a onda govori kako sutra da je on vlast ne bi dozvolio nekim drugim ljudima isto tako mirno i slobodno da šetaju.
Još paradoksalnija situacije je ona u kojoj Obradviću pre dva meseca nije smetalo da protiv Vučića šeta zajedno sa pripadicima LGBT-a i njihovim istaknutim zastavama na protestu ’1 od 5 miliona’, a onda najavljuje da njihove šetnje kao vlast neće dozvoliti.
Štaviše, Boško Obradović je predložio da se to pitanje stavi na referendum jer je to demokratski način odlučivanja.
Međutim, jedan lider opozicije morao bi dobro da bude upoznat sa Ustavom Srbije, pogotovo ako se na njega pozivate kada stajete u odbranu svojih prava već nekoliko meseci na ulicama Srbije.
Dakle, ako čitamo Ustav, videćemo da prvo u članu 18 piše da se „ljudska i manjinska prava zajemčena Ustavom neposredno primenjuju“.
Nešto kasnije, u članu 108 koji se odnosi upravo na pitanje referenduma koje je Obradović predložio, piše da „predmet referenduma ne mogu biti obaveze koje proizlaze iz međunarodnih ugovora, zakoni koji se odnose na ljudska i manjinska prava i slobode“.
Hapsiti one koji drugačije misle
Međutim, Boško Obradović se do kraja emisije nije zadržao samo na iznošenju stava koji u sebi sadrži uskraćivanju slobode okupljanja, nego je uspeo da iznese još jedan stav koji pokazuje odsustvo razumevanja osnovne ljudske slobode, a to je sloboda govora i mišljenja.
Zajedno sa njim, u emisiji je sedeo i spoljnopolitički analitičar Boško Jakšić koji smatra da je rešavanje kosovskog problema od posebne važnosti jer on određuje sve za Srbiju.
Jakšić je u nedavnom intervjuu za Talas komentarisao i odnos opozicije prema rešavanju kosovskog pitanja.
„Mislim da je odnos opozicije prema Kosovu kratkovid. Neprepoznavanje značaja Kosova smatram kratkovidošću i nedostakom državotvornog pristupa jer Kosovo nije ni lično ni stranačko pitanje, nego je to prvorazredno pitanje od koga sve drugo zavisi.“
Ali, Boško Obradović je u emisiji izneo mišljenje da bi Boško Jakšić zbog svog stava o Kosovu trebalo da se nalazi u zatvoru.
Ovde ne bi bilo loše ponovo podsetiti Boška Obradovića na poštovanje Ustava i načela slobode gde u članu 46 piše da se Ustavom „jemči sloboda mišljenja i izražavanja, kao i sloboda da se govorom, pisanjem, slikom ili na drugi način traže, primaju i šire obaveštenja i ideje“.
Nakon samo dva izneta stava koji se ne mogu nazvati slobodarskim, postavlja se pitanje kako se Boško Obradović danas iskreno na ulici bori za slobodu kad bi je sutra sa pozicije vlasti drugima zabranjivao?