Evo zašto treba da gledate film „Šavovi“

Autorka

Vreme čitanja: 3 minuta

Foto: Nika Fehmiu

Kada čujete zaplet filma „Šavovi“, na prvu loptu znate da ćete osećati knedlu u grlu tokom većeg dela projekcije. Kad nakon toga saznate da je rađen po istinitoj priči, svesni ste da ćete sigurno plakati.

Inspiracija za ovaj film, koji je dobio nagradu na festivalu Berlinale, nalazi se u tragičnoj priči Drinke Radonjić, krojačice koja godinama traga za detetom bez kojeg je ostala odmah posle porođaja jer je beba navodno preminula. Njenu sudbinu deli i još nekoliko porodica u Srbiji, koje već godinama pokušavaju da pronađu decu za koju veruju da su i dalje živa.

Film „Šavovi“ je delo reditelja Miroslava Terzića, a u glavnoj ulozi je Snežana Bogdanović koja maestralno oživljava lik Ane, nastao po uzoru na Drinku Radonjić.

 

Nepodnošljiva lakoća neznanja  

Ana je beogradska krojačica koja već 18 godina pokušava da pronađe svog sina za kojeg su joj rekli da je umro na rođenju. Ona je u međuvremenu dobila i ćerku koja je sada na fakultetu. Iako je dosta godina prošlo, Ana i dalje nije ubeđena u priču lekara da je njen sin umro na rođenju, čuva sve dokumente u kojima se vide nelogičnosti i povremeno odlazi u policiju.

Njen bol je ipak stihijski, nikad izrečen do kraja u filmu, kao vid samonametnutog zaveta ćutanja koji se godinama samo povećava. Njeni ukućani, muž i ćerka, takođe se nose sa bolom koji osećaju, samo  na drugačiji način. Dok Ana ne može da prestane da razmišlja, istražuje i uhodi kako bi saznala šta se dogodilo njenom sinu, njen muž je bol ublažio time što se trudi da poveruje u zvaničnu verziju događaja u kojoj je njihov sin preminuo.

Anin bol veliki je najviše zbog neizvesnosti koja se nalazi u njegovom korenu. Ne postoji konačan odgovor na pitanje šta se dogodilo biću koje ste rodili, a savest vam ne dozvoljava da ikada prestanete da tragate za odgovorom koji bi vam doneo mir.

 

Državna birokratija je najveći negativac „Šavova“

Kao i bitka Jozefa K, Anina bitka je protiv najgoreg od svih protivnika – državnih birokrata.

Pojam birokrata u ovom slučaju treba uzeti u širem smislu tako da obuhvati i državne lekare i policiju. Način na koji se oni ophode prema majci koja samo želi da sazna istinu kako bi dobila spokoj je odvratan i zapanjujući.

Od laži, uvreda, pretnji, pokušaja da je ubede da je luda, pa sve do „iskrenih“ saveta, čitav birokratski sistem odlučio je da iskoristi moć koju poseduje kako bi za sebe pribavio korist, a zatim svoje zlodelo prikrio.

Bespomoćnost Ane pred moćnim neprijateljem kao što je birokratija odlično je prikazana kroz stalno čekanje, insistiranje da treba da piše „dodatnu molbu“ i snishodljivo postupanje kad god se nađe u državnoj ustanovi.

 

Pročitajte i intervju sa rediteljem „Šavova“ Miroslavom Terzićem

 

Ljudskost i bes kao glavni motivi

Iako film pruža određenu nadu i zrno optimizma, bes je emocija koja vas obuzme kada izađete iz bioskopske skale. Činjenica da je ono što se može označiti jedino kao krađa novorođenčadi bilo moguće je šokantna i tera na preispitivanje. Kakav sistem vrednosti ima neko ko učestvuje i spovede takvo zlodelo? Ako pronađete to dete godinama kasnije, kako mu objasniti šta se desilo, bez rizika da mu stvorite emotivne probleme?

Film Šavovi otvara bolna pitanja na koja nema jasnog odgovora, ali više od toga on želi da znamo da ova tragedija nije plod ideje dokonog scenariste. Pravi ljudi, majke i očevi, iskusili su bol na koji ovaj film želi da podseti i ukaže. Glumci su u ovom slučaju samo manje uverljive kopije nečega što je bilo bolnije nego što možemo da zamislimo.

Fenomenalna glumačka ekipa, kao i dobra režija, sami za sebe su dovoljne pohvale filma Miroslava Terzića. Ljudskost koju je Terzić usadio u jednu tragičnu ljudsku priču zaslužuje pohvalu posebne vrste.