Matematika je puna rasizma – sumanuti primeri političke korektnosti na univerzitetima

Autorka

Vreme čitanja: 4 minuta

Foto: iStock

„Veličina stolica u učionici ili auditorijumu može biti mikroagresija ukoliko su one previše male za neke studente“, navodi se u smernicama rada jednog privatnog američkog koledža u Njujorku. Mikroagresija je samo deo šire debate o političkoj korektnosti i „dozvoljenom“ govoru i ponašanju. Politička korektnost je termin oko čije se definicije ljudi dele i raspravljaju, ali su svi saglasni da je ona u zapadnim demokratijama prisutna i da ne ide nikuda.

Akcenat na osećanjima, subjektivnost iskustava, hijerarhija privilegija i statusa „žrtve“ su osnovni elementi debate o političkoj korektnosti. Mesto na kom se oko nje najviše lome koplja jesu univerziteti gde studenti, ali i profesori, pokušavaju da odgovore na pitanje gde treba da bude granica dozvoljenog govora i ponašanja, što nekada rezultira u bizarnim primerima koji vas teraju da se zapitate o njihovoj smislenosti i namerama.

 

Da bi gluvonemi studenti bili uključeni-zabraniti tapšanje

Dramsko delo „Vaginini monolozi“ je, prema studentima na nekoliko američkih koledža, primer svakodnevne transfobije sa kojom se trans žene sočavaju. Grupa studenata na Vašington univerzitetu odlučila je da iz naslova ovog dela treba izbaciti reč „vagina“ kako bi predstava bila više inkluzivna za sve one koji nemaju taj polni organ. Pošto je moguće biti žena i bez ovog polnog organa, kako oni navode, ova predstava je sada više inkluzivna za sve one koji se identifikuju kao žena.

Isti potez su povukli i brojni drugi američki univerziteti, a ova predstava je otkazana zato što ju je napisala „bela žena“ na Južnozapadnom  univerzitetu u Teksasu.

Unija studenata u Britaniji je na svojoj konferenciji upozorila studente da izbegavaju tapšanje i glasno navijanje kao vid podrške. Razlog? Veća inkluzivnost prema studentima koji su gluvonemi i na koje ovo može imati „ozbiljan uticaj“. Umesto tapšanja, studentima je predloženo da koriste mahanje ruku (tzv. jazzy hands), iako to očigledno isključuje studente koji su slabovidi.

Unija studenata na čuvenom Duram univerzitetu je godinu dana pre toga isticala neophodnost zabrane tapšanja jer bi moglo da kod nekih ljudi izazove anksioznost.

Pročitajte i: O političkoj korektnosti i bizarnim primerima u nedelji iza nas 

Prema Odeljenju za jednakost i različitost na Oksford univerzitetu rasistički je ne održavati direktan kontakt očima ili ne govoriti „direktno“ sa osobama koje nisu bele. Britanski časopis Telegraf izveštava da se u smernicama ovog odeljenja navodi kako ovo mogu biti primeri „svakodnevnog rasizma“, koji mogu da prouzrokuju mentalne probleme.

 

Matematika je rasistička

Rošel Gutierez, jedna od profesorki na Ilinois univerzitetu, nedavno je napisala članak o rasizmu koji je prisutan u svetu matematike. „Kada pogledamo ko dobija zasluge za razvijanje matematike, ko je sposoban za matematiku i ko je deo matematičke zajednice vidimo da su to uglavnom belci“, navodi ona.

Gutirez dodaje i da isticanje broja Pi i Pitagorine teoreme samo učvršćuje stav da su matematiku pretežno razvili Grci i Evropljani, bez učešća drugih etniciteta.

Ovo nije jedini primer gde su profesori ti koji nose baklju političke korektnosti. Profesor na Džordžija univerzitetu dopušta studentima da, ukoliko nisu zadovoljni datom ocenom,  izaberu svoju ocenu kao deo “politike koja smanjuje stres”. Profesor Rik Votson ističe da je ovo potrebno jer “emotivna reakcija na stresnu situaciju može da ima dalekosežne posledice na sve uključene.”

Administracija Evergrin univerziteta je u zvaničnom dopisu zamolila profesore da pri davanju konačnih ocena uzmu u obzir “emotivnu posvećenost” studenata koji su bili uključeni na proteste na tom univerzitetu. “Namera ovog mejla je da podseti fakultet da studenti koji su protestovali imaju ograničeno vreme i energiju”, navodi se u dopisu koji je upućen profesorima.

Pročitajte i: Ko su ratnici protiv političke korektnosti? 5 lica Intelektualnog Dark Web-a

Arizona Univerzitet je zaposlio studente koji će imati ulogu aktivista za socijalnu pravdu. Šta će biti zadatak osoba na ovoj poziciji? Njihov posao će biti da upravi univerziteta prijavljuju bilo koje “uvredljivo ili neosetljivo” ponašanje svojih kolega, kao i onda kad primete da “predrasude” utiču na konverzacije između studenata.

 

Nositi kostim Pokahontas je kulturna aproprijacija

Noć veštica je prilika da se studenti na američkim kampusima zabave tako što će se maskirati, ali je u poslednje vreme i ovo postalo predmet oštrih svađa. Brojni kostimi su okarakterisani kao vid „kulturne aproprijacije“. Ovo podrazumeva korišćenje aspekta nečije kulture bez njihove dozvole na uvredljiv način.

U kontekstu proslave Noći veštica, ovo praktično znači da je maskiranje u bilo koji izmišljeni lik ili poznatu ličnost drugog etniciteta ili nacionalnosti pogrešno.

Univerzitet u Mičigenu je upozorio studente da će biti kažnjeni ukoliko njihovi kostimi promovišu „kulturne, rodne ili druge stereotipe“. Istu politiku je uveo i Univerzitet u Sirakuzi.

Na Univerzitetu u Hempširu bend koji je trebalo da nastupa za Noć veštica to nije mogao da uradi, zato što su ga činili samo belci koji su svirali muziku sa afrobit motivima. Ovo je viđeno kao čin kulturne aproprijacije afričke kulture, pa je njihov nastup otkazan.

Pročitajte i: Da li politička korektnost uništava komediju?

Studentkinja afroameričkog porekla je započela sukob sa belim studentom na San Francisko univerzitetu pre nekoliko godina. Povod je bio taj što je beli student imao dredove, zbog čega je optužen za kulturnu aproprijaciju stila kose koji je potekao iz crnačke zajednice.

Predsednik i zaposleni na Luisvil univerzitetu su 2015. godine bili meta kritika jer su objavili zajedničku sliku na kojoj svi nose sombrero, tradicionalni šešir u Meksiku. Uprava fakulteta je bila prinuđena da se zbog te fotografije javno izvini. Problematična je bila i vrsta minđuša koje su poznate kao „alke“, jer je nekoliko studentkinja Latino porekla na Picer univerzitetu reklo da ukoliko ih bele studentkinje nose, to odražava kulturnu aproprijaciju jer članovi privilegovane grupe preuzimaju kulturu onih koji su manje privilegovani.

 

Pravi znak privilegovanosti je kada brinete o minđušama

Tačno je da živimo u svetu koji tek sada kreće da ruši stereotipe i predrasude, koji su nekad bili shvatani kao široko rasprostranjene i uobičajene stvari. Takođe, neosporno je i da studenti različitih manjina često imaju poteškoće i suočavaju se sa brojnim predrasudama.

Nivo političke korektnosti na velikom broju zapadnih univerziteta ipak odlazi dalje od ukazivanja na nepravde koje postoje i koje treba menjati. Ona metastazira u inspekciju misli, učitavanje rasizma i loših namera tamo gde ne postoje, i u optuživanje nekoga da je „privilegovan“ samo na osnovu boje njegove kože.

Kultura političke korektnosti kada je ovakva samo odmaže onima koji zaista ukazuju na istinske probleme, jer ih stavlja u istu kategoriju sa onima koji se bore za „veće stolice“ koje neće biti mikroagresija prema gojaznim ljudima. Ako se vodimo logikom političke korektnosti, onda nema većeg pokazatelja vaše privilegije nego kada se bunite protiv vrste minđuša ili sombrero šešira, jer to znači da su vam ostali egzistencijalni  problemi odavno rešeni.