Foto: iStock
Danas je u tabloidu „Srpski telegraf“ objavljen autorski tekst predsednika Srbije Aleksandra Vučića pod naslovom „Izbore ili moju glavu – šta hoćete?“.
Prvo pitanje koje se postavlja kad je reč o autorskom tekstu Aleksandra Vučića jeste izbor dnevnog lista u kome će on biti objavljen. Kome se Vučič obraća i kakvu poruku šalje izborom lista koji svoje postojanje bazira na crtanju meta političkim neistomišljenicima?
I ne samo što je ovaj list poznat po targetiranju onih koji se ne slažu sa politikom vlasti, u njemu se glorifikuju ratni zločinci i objavljuju njihove ispovesti. Podsetiću vas samo na neke od naslova tabloida u kome se nalazi i današnji Vučićev autorski tekst.
„Mladićev ratni dnevnik“, „Ispovest Ratka Mladića“, „Razgovor sa Zvezdanom Jovanovićem: kako sam ubio Đinđića“, „Intervju generala Pavkovića iz zatvora“, „Tajne akcije Legije na Kosovu“, „Ekskluzivna ispovest Svetlane Ražnatović: moj život sa nanogicom“, „Istina o aferama Jelene Karleuše“.
Kakvu je poruku Vučić poslao objavljivanjem teksta u „Srpskom telegrafu“?
Činjenica da je izabrao baš ovaj tabloid odmah daje odgovor na pitanje kome se Vučić obraća. Iako se u svom autorskom tekstu on direktno obraća opoziciji, ne obraća se i nezadovoljnim građanima, već na ovaj način još jednom pokušava da diskredituje opoziciju i učvrsti svoje biračko telo.
Ali, izborom ovog lista predsednik Srbije je poslao i nedvosmislenu poruku da podržava tabloid koji svoj rad bazira na crtanju meta i diskreditaciji političkih protivnika. Želeo ili ne, Vučić je objavljivanjem svog autorskog teksta u „Srpskom telegrafu“ svrstao sebe u društvo ratnih zločinaca, ubice premijera Đinđića i među one koji čine mračni deo moderne istorije Srbije.
Kako onda verovati Vučiću koji jednog dana govori kako je za mir i stabilnost i za evropske vrednosti i slobodne medije, a onda drugog dana piše autorski tekst za list koji oličava sve suprotno od toga?
Shvatanje izbornih procesa na Vučićev način
Već na samom početku teksta predsednik Vučić još jednom aludira na to kako svi žele njegovu glavu, dok svaki napad na nekog od svojih funkcionera doživljava kao napad na sebe i svoju marljivost. Kada govori o izborima, on pokazuje suštinsko nerazumevanje uslova u kojima slobodni i pošteni izbori treba da se održavaju kao i zbog čega šetaju nezadovoljni građani.
„Očigledno da je neko pobrkao pojmove demokratije, slobode, izbora i da je odlučio da dođe na vlast i to tako što će, po svaku cenu, da s nje ukloni onoga ko je na izborima dobio 55 odsto glasova.“
O izbornom procesu najbolje govori podatak iz istraživanja koje je danas objavila CRTA u kome stoji da samo 11% građana smatra da nije bilo nikakvih nepravilnosti tokom proteklih izbornih procesa.
Zabrinjavajuće je što Vučić proteste nezadovoljnih građana doživljava kao lov na svoju glavu jer upravo ono što građani i opozicija zajedno traže jesu slobodni, fer i pošteni izbori. Ne treba da budemo zavarani time da Vučić nema podršku jednog dela biračkog tela, ali postavlja se pitanje kolika bi ona zaista bila da su mediji slobodni, da građani nisu ucenjeni i da ih pod pretnjama ne odvode na glasanje.
Sa druge strane, ne treba ni da mislimo da bi opozicija sutra pobedila čak i kada bi bili raspisani izbori, jer ona mora građanima da ponudi jasnu politiku, plan i strategiju za narednih pet do deset godina. Ali, kada opozicija kaže hoćemo izbore, to znači jedino izbore koji se održavaju u slobodnoj i demokratskoj atmosferi, a ne kao što je bio slučaj prethodnih godina.
Odsustvo dijaloga vlasti i opozicije
Vučič u svom tekstu nije propustio još jednu priliku da produbi jaz između vlasti i opozicije ponavljajući da nema šta da priča sa opozicijom. On opoziciju naziva fašističkom i tajkunskom koristeći neprimeren rečnik, ali i neshvatajući svoju poziciju predsednika svih građana. Naglašavjući da je u politici 25 godina, čudno je kako Vučić ne zna ili ne razume da i političari opozicije predstavljaju neke građane i da politički artikulišu njihovo nezadovoljstvo.
Utisak je da Vučić pokušava da utvrdi branu rascepa između građana i opozicije udaljavajući ih jedne od drugih, iznova ponavljajući kako poštuje građane ali ne i političare.
Onako kako je napisan, ovaj autorski tekst predsednika Srbije pokazuje njegovo suštinsko nerazumevanje izbornih procesa i demokratskih procedura. Osim što vređa i diskredituje opozicione političare, Vučić proteste posmatra i tumači isključivo kroz testere i vešala, a ne kao izraz nezadovoljstva građana.