Foto: Talas
Nakon burnog vikenda na ulicama Beograda, stiče se utisak da je opozicija po prvi put preuzela vođstvo nad građanskim protestima. Na kamionu koji je do sada bio rezervisan za glumce, novinare, lekare, profesore, advokate, preko noći se na njemu našlo mesta i za opozicione političare.
Ukoliko bismo analizirali nastupe svih opozicionih lidera, ne bi bilo teško uočiti jednog koji se izdvojio svojim vođstvom, probojnošću i nametanjem pred svaki megafon i pred svaku kameru. Verovatno vam pada na pamet jedno ime, Boško Obradović.
O pozicioniranju Boška Obradovića na prethodnom protestu i posledicama koje njegovo isticanje može da ima, razgovarao sam sa analitičarem Cvijetinom Milivojevićem i docentom FPN-a Dušanom Spasojevićem.
Dušan Spasojević: Boško Obradović dobija jednu vrstu prihvatanja, ali ne i legitimiteta
Iako se na protestima proteklog vikenda Boško Obradović više istakao od ostalih lidera, bilo zbog toga što mu hajdučka uloga leži više nego drugima ili zato što mu je namera bila da sebe istakne kao lidera, ostaje otvoreno pitanje koji su njegovi stvarni politički kapaciteti i dometi.
U razgovoru za Talas, docent na Fakultetu političkih nauka Dušan Spasojević ističe da se Obradović tokom vikenda jeste najviše istakao ali da smo daleko od toga da je on postao lider opozicije ili da je preuzeo proteste.
„Mislim da on nema kapacitet da to uradi i da to nije ni dobro za proteste. Boško Obradović je za vikend ušao u svoju zonu komforu i oblikovao je akcije koje odgovaraju njegovom političkom senzabilitetu.“
Posebno pitanje koje se postavlja je da li su postupci Boška Obradovića, kao i upad građana u zgradu RTS-a bili neophodni i opravdani.
Mišljenje Dušana Spasojevića na ovu temu jeste „da nije bilo naknadnih hapšenja i prebijanja od strane policije, sve od subote na dalje bio bi teški fijasko, ali pošto je režim napravio niz grešaka to je onda generisalo novi talas nezadovoljstva.“
„U tom kontekstu treba tumačiti i izajave Kokana Mladenovića, Zorana Živkovića i Vuka Jeremića koji pokušavaju da vrate balans protestu odnosno da su Savez za Srbiju i građanski protest jedna široka koalicija iz koje se niko posebno ne ističe i da to jedino tako može da funkcioniše“ ocenjuje Spasojević.
Dalje objašnjava Spasojević da „ukoliko bi Dveri povukli protest više od ostalih onda bi se izgubila ujedinjujuća snaga i tako bi protest bio manje intezivan i imao bi manju podršku nego što ima danas“.
Ipak, Spasojević smatra da „u sadašnjem kontekstu Boško Obradović dobija jednu vrstu prihvatanja, ali ne i legitimiteta, ali će biti problem za protest ako on pokušava na ovom talasu da preuzme stvar ili još gore ako bi ideološki pokušao da ga oblikuje“.
Cvijetin Milivojević: Trenutna faza u protestima više priliči Obradoviću
Komentarišući za Talas, Milivojević ističe da danas u opoziciji svako čuva svoju autonomnost u političkom delovanju, dok je uspeh opozicije što je postigla konsenzus oko glavnog zahteva, a to je obezbeđivanje fer i poštenih izbora.
Dalje, kad je reč o pojavljivanju političara na kamionu po prvi put, naš sagovornik smatra da je „nepojavljivanje političkih lidera na kamionu bio kvalitet koji je doveo do omasovljenja protesta, a njihovo penjanje na kamion nije loše jer su oni svoje političke razlike ostavili po strani“.
Cvijetin Milivojević smatra da protesti neće iznedriti jednog lidera jer među njima postoji raspodela odgovornosti.
„Tako za probijanje kordona jedina adekvatna slika jeste Boška Obradovića, a ne Đilasa ili Jeremića. Sa druge strane, najupečatljiviji i najradikalniji govor na nedeljnom protestu održao je Vuk Jeremić. Mislim da se niko nije previše otimao da uzme ulogu vođe, ali onaj ko treba da bude rival Aleksandru Vučiću na nekim narednim izborima ne treba da bude niko od sadašnjih lidera opozicije već nova politička figura koja bi bila foto robot osobe koja može da pobedi Vučića.“
Cvijetin Milivojević ističe da se na prvi pogled čini da je Boško Obradović preoteo proteste, ali da ova sada faza u protestima podrazumeva više dinamike koja priliči Obradoviću.
„Utisak je da u opoziciji svako traži svoje mesto i tu je svoju ulogu našao i Boško Obradović, dok neka druga faza koja bi podrazumevala više diplomatije ili razgovora sa međunarodnom zajednicom pripala bi Jeremiću, dok bi Đilas više bio politički menadžer.“
„Ipak, u trenutnoj situaciji ne bi bilo mudro sa strane opozicije da profiliše jednog lidera jer izbori nisu ni na vidiku“, zaključuje naš sagovornik.