Foto: Talas
Nije 9. mart, ali jeste 16. mart. U subotu su protesti ’1 od 5 miliona’ dobili jednu sasvim novu dimenziju i dinamiku. Ulazak građana i lidera opozicije u zgradu Radio televizije Srbije sigurno se može tumačiti kao prekretna tačka aktuelnih protesta u Srbiji.
Jučerašnji dan kada su se građani okupili ispred Predsedništva Srbije tokom trajanja konferencije za novinare Aleksandra Vučića, sukob policije i građana, probijanje kordona i odlazak ispred policijske stanice 29. novembar samo je nastavak dešavanja subotnje večeri.
Kratkovidost opozicije na talasu nezadovoljstva građana
Ovo je do sada bio prvi put da je opozicija ozbiljnije preuzela vođstvo protesta, ali njeni lideri su još jednom postavili nerealne zahteve i dali još jedno obećanje građanima za koje ni sami nisu sigurni da li mogu da ga ispune, a to je da Vučićeva vlast padne do Uskrsa.
Ozbiljan narativni problem opozicije je kratkoročno potpaljivanje građana da će Vučić pasti tog dana ili da će ova vlast biti srušena do Uskrsa. Svaki put kada postavite neki datum kao cilj, a onda taj datum dođe i taj cilj se ne ostvari, vi zapravo više pravite sebi štetu nego koristi. Ako smo samo u ova dva dana videli kako se od zahteva odustaje, dok se postavljaju novi, kako onda da ozbiljno shvatimo poruku jednog od lidera koji je rekao da će Vučić pasti do Uskrsa?
Ako nemate plan i strategiju kako da se borite protiv režima, već samo na talasu trenutnog nezadovljstva i eskalacije dajete lažnu nadu narodu, onda nemojte da se čudite kada građani posle Uskrsa stvore još veće nepoverenje u vaše sposobnosti i namere.
Za početak, neophodni su što konkretniji i realniji zahtevi čijim ispunjenjem će se ostvarivati jedan po jedan cilj, a onda na kraju sve to zajedno može da doprinese kumulativnom efektu i boljoj artikulaciji nezadovoljstva sa protesta.
Kordone možemo očekivati na svakom sledećem protestu
Iako već više od tri meseca građani protestuju širom Srbije, do subote nije bilo nijednog ozbiljnog incidenta niti sukoba sa policijom pošto uniformisane policije nije ni bilo na ulicama. Međutim, masovni ulazak građana u zgradu RTS-a izazvao je i reakciju specijalnih brigada policije. Ali, utisak je da je i te večeri policiji trebalo neko vreme da odluči kako i u kom obliku će reagovati.
U jednom od ranijih tekstova pisao sam da osim što Vučić nije imao potrebu da šalje kordone na ulice, vlast nije sasvim sigurna ni da li bi policija ispunila svoja naređenja koja bi podrazumevala i primenu sile. Ipak, do primene sile je došlo od strane nekolicine policajaca koji su po hodnicima RTS-a batinjali građane, neke od njih i više nego brutalno.
Intervencija policije u zgradi RTS-a, ali i jučerašnji kordoni policije na ulicama Beograda prvi su ozbiljan pokazatelj da režim oseća da više nema potpunu kontrolu nad dešavanjima i da ovo može biti uvod za dalje razbijanje demonstracija na ulici. Mislim da je očekivano da ćemo kordone i ubuduće gledati tokom trajanja protesta jer bi njihovo odsustvo za Vučića značilo da vlast nema nameru da pokaže svoju snagu i čvrstinu prema građanima.
Ulazak u zgradu RTS-a – zahtev građana za objektivnim informisanjem
Kada mesecima šetate, a vlast vas ignoriše zajedno sa Javnim servisom koji treba da izveštava u interesu građana, onda ni ne čudi kako se RTS-u desio narod. Možda je najbolja slika stanja izveštavanja RTS-a bila upravo u subotu kada su građani unutar zgrade RTS-a na ekranu pratili uživo konferenciju za novinare Nebojše Stefanovića čiji je prenos od Pinka preuzeo RTS.
Dakle, dok su protesti ispred RTS-a trajali, RTS nije izveštavao o njima. Kada su građani ušli u prostorije RTS-a, ni tada nisu izveštavali dok je televizija N1 imala uživo prenos, kao i mnogi drugi mediji koji su bili zajedno sa građanima unutar zgrade.
Ni to nije bilo dovoljno pa se naciji nešto kasnije obratio i direktor RTS-a Dragan Bujošević objasnivši da su protesti upadom u RTS izgubili svoj legitimitet. Ali, da li je Dragan Bujošević zaboravio da građani imaju pravo da zahtevaju objektivno i nezavisno informisanje kakvo RTS nije ispunjavao ni u jednom trenutku od početka trajanja protesta? Ovde se postavlja još jedno pitanje, a to je da li je upad u zgradu RTS-a legitiman način političke borbe?
Svaki kompromis vlasti sa građanima bio bi tumačen kao Vučićev poraz
Tokom i nakon subotnjeg upada u RTS uhapšeno je nekoliko mlađih osoba, a isto se desilo i juče tokom probijanja kordona ispred Londona. Građani su se ubrzo uputili ka policijskoj stanici 29. Novembar kako bi tražili oslobađanje svih uhapšenih i osuđenih, ali ih je ispred stanice sačekao kordon iza koga se nalazio ministar policije Nebojšta Stefanović zajedno sa načelnikom beogradske policije.
Uprkos višesatnom zahtevanju građana da mladići budu pušteni, vlast je još jednom odbila svaki vid kompromisa ili onoga što bi moglo da se tumači kao mala pobeda građana i opozicije. Ono što je vrlo karakteristično za trenutnu vlast je odbijanje svakog komprimisa i dijaloga, kao i isključiva želja za apsolutnom kontrolom svega i svačega.
Sama vlast je stvorila takvu atmosferu u kojoj bi bilo kakav njen kompromis sa građanima bio tumačen kao njen poraz. Za razliku od Vučića, Milošević je makar po rečima ljudi iz tog vremena bio spreman na minimum razgovora i kompromis kada je on neophodan da bi se umanjilo nezadovoljstvo građana. Suprotno, Vučić nije spreman na dijalog iako tvrdi da jeste, a zbog odsustva bilo kakve komunikacija sa nezadovoljnim građanima, to nezadovoljstvo sve više raste.
Zbog nagomilanog nezadovoljstva i besa građana, desio se i upad u zgradu RTS-a, a ukoliko se nezadovoljstvo još više nakupi, za aktuelnu vlast može biti kasno da situaciju smiruje razgovorom. To može da dovede do samo još veće policijske represije, kontramitinga i ostalih metoda odbrane vlasti od građana.
Nedoslednost opozicije u traženju ispunjenja zahteva od vlasti
Jučerašnja dešavanja ispred Predsedništva Srbije kao i ulazak u zgradu RTS-a pokazatelj su i odsustva jedne ozbiljnije strategije i plana delovanja opozicije. Te večeri su lideri opozicije rekli da se građani neće razići dok se ne omogući organizatorima protesta uživo uključenje u program Javnog servisa, ali je onda ipak objavljeno da je za taj dan gotovo, a da će se zahtevi građana ponoviti sutradan ispred zgrade Predsedništva.
Tada su lideri najavili da će građani biti okupljeni i ceo dan ako treba kako se ne bi dozvolilo Vučiću da izađe iz zgrade Predsedništva, ali se ipak od te ideje odustalo. Tada su građani krenuli put 29. Novembra kako bi se tamo okupili sa zahtevom da budu pušteni uhapšeni studenti.
Onda je na policijskom kordonu ispred 29. Novembra, jedan od lidera opozicije Boško Obradović rekao kako građani neće otići dok momci ne budu pušteni na slobodu. Nakon nekoliko sati čekanja na kordonu i malog sukoba policije i građana, Obradović je istakao da postavlja ultimatum da uhapšeni budu pušteni nakasnije danas do 15č. Međutim, nije jasno šta će opozicija uraditi ukoliko se to ne desi.
Ako je samo posmatrati jučerašnji dan, stiče se utisak da je vlast za sada upornija i tvrdoglavija od opozicije. Za početak je dobro što je opozicija ovih dana postavila dosta realnije zahteve kao što siu uključenje u RTS i oslobađanje uhapšenih, za razliku od onih ranije gde se očekuje da Vučić magičnim štapićem ode sa vlasti. Ali, kada zahteve postavi, opozicija mora u njima da bude i istrajna, do kraja. U suprotnom građani će se ponovo suočiti sa porazom i osetiće se bespomoćnijim u odnosu na vlast.