Autorka

Vreme čitanja: 4 minuta

Foto: iStock

Iako nekada deluju kao nebitna masa mermera, spomenici su veliki deo načina na koji jedna nacija definiše sebe i vrednosti za koje se zalaže. Spomenici iz određenog perioda imaju jedinstven način u izazivanju emocija upravo zato što nose veliki simbolički značaj.

Širom sveta brojne nacije prolaze kroz različite izazove koje spomenici iz nekog drugog perioda nose  sa sobom. Ovaj problem se naročito javlja u bivšim zemljama Sovjetskog Saveza u Evropi, koje pokušavaju da pomire komplikovanu ulogu koju su komunistički režimi imali u njihovoj istoriji.

Sjedinjene Američke Države se takođe bore sa svojim duhovima iz prošlosti koji se javljaju zbog statua južnjačkih lidera i zastava Konfederacije, koji se povezuju sa borbom za opstanak robovlasništva.

S obzirom da je i Srbija zemlja sa turbulentnom istorijom, spomenici su još jedno polje na kom se bije borba za definiciju i identitet nacija koja je prošla kroz decenije komunističke vladavine, a zatim i kroz krvav građanski rat.

 

Staljin i Lenjin u istom parku u Litvaniji

Iako se Sovjetski Savez raspao pre nekoliko decenija, i dalje traje debata oko sudbine komunističkih spomenika u Istočnoj Evropi.

Mnogo spomenici iz perioda sovjetskog režima su uništeni ili uklonjeni 1990-ih, a neke zemlje su odlučile da se aktivnije obračunaju sa njima. U Ukrajini je 2015. godine donet zakon o „dekomunizaciji“, koji je omogućio uklanjanje iz javne sfere umetničkih dela koji imaju komunističke simbole. Pored ovoga, komunistički spomenici su česta meta vandala u Ukrajini, kao što se desilo spomeniku u Lavovu koji je posvećen svim herojima iz Drugog svetskog rata.

Poljska vlada kojom rukovodi desničarska partija je 2017. godine usvojila zakon koji daje određeni period da se ukloni svi javni spomenici „koji odaju počast osobama, organizacija, događajima ili datumima koji simbolizuju komunizam ili drugi totalitarni sistem“. Većina spomenika u pitanju je iz doba komunizma, jer su svi nacistički bili uklonjeni od strane sovjetskog režima nakon Drugog svetskog rata.

Grutaš park je mesto na jugozapadu Litvanije gde se nalazi većina spomenika iz doba komunizma. Nakon proglašenja nezavisnosti 1990. godine, Litvanija je uklonila sve statue lidera i drugih komunističkih figura. Nakon burne parlamentarne debate, većina njih je stavljena u određena skloništa, ali je veliki broj njih u Grutaš parku. Neke od ovih statua predstavljaju umetnički značajna dela, koja u ovom parku dobijaju poseban kontekst jer su udaljeni od političke moći.

 

Pobuna Rusa zbog uklanjanja spomenika

Kompeksni odnosi baltičkih zemalja i Rusije preslikali su se i na debatu oko spomenika. Vlasti u Estoniji su 2007. godine uklonili iz centra Talina spomenik sovjetskom vojniku koji, pognute glave, žali zbog smrti vojnika tokom sukoba sa nacistima. Ovo je izazvalo velike proteste etničkih Rusi koji žive u Estoniji, a u sukobima je jedna osoba i ubijena.

Bugarska se takođe suočila sa nizom protesta i uništavanja spomenika. Spomenik sovjetskoj vojsci u Sofiji je 2014. godine ofarban u boje ukrajinske zastave, kao vid podrške protestima u Ukrajini protiv proruskog režima. Ovaj spomenik je godinama bio predmet različitih napada, upravo zbog otvorenog glorifikovanja sovjetske armije.

Nakon najave da će ukloniti veliki spomenik iz komunističke ere koji se zove 1300 godina Bugarske iz prestonice, proruski aktivisti su protestovali, zbog čega je ova akcija zaustavljena.

Razlog zašto postoji poziv za uklanjanje ovakvih spomenika je u kompleksnoj istoriji ovih država. Komunistički spomenici istovremeno označavaju borbu protiv nacizma, ali i uspostavljanje sovjetskog režima u ovim zemljama, što jedan deo populacije doživljava kao vid okupacije. Pored komplikovane istorije, svako diranje u opravdanost postojanja ovakvih spomenika stvara potencijalni konflikt sa ruskom manjinom u toj državi, što govori o velikoj borbi za interpretaciju istorije bivših sovjetskih zemalja.

Bitno je ipak naglasiti da bez obzira na istoriju iza ovih  spomenika, ukoliko neki narod oseća da oni više nisu u okvirima u kojima oni žele da definišu i određuju sebe, treba da im bude na raspolaganju njihovo uklanjanje. Simbolika ovakvih poteza je velika, a ukoliko za njih postoji podrška javnosti to govori da postoji i prostor za raskid sa delom nekog identiteta iz prošlosti naroda.

 

Umesto uklanjanja – dati kontekst u kom su spomenici nastali

Zemlje bivše Jugoslavije su se takođe na svoj način obračunale sa spomenicima iz perioda kada nisu bile nezavisne. Gotovo odmah nakon proglašenja nezavisnosti, statue Josipa Broza Tita su uklonjene sa većine javnih mesta u Hrvatskoj i Makedoniji. Burne reakcije su usledile i kada je u centru Podgorice postavljena bista Tita prošle godine, na šta je mitropolit crnogorsko primorski Amfilohije izjavio „Bolje da vlast u Crnoj Gori podigne spomenik Musoliniju, nego Titu“.

Istorija komunističkih spomenika u Srbiji je, kao i u drugim postsocijalističkim zemljama, kompleksna i istovremeno označava više toga. Oni su često služili da komemoriraju žrtve ili da proslave heroje Drugog svetskog rata, ali istovremeno i da učvrste moć Komunističke partije kroz stvaranje veze između antifašističke borbe i opstanka partije.

Zanimljivo je da Srbija nema veliki broj spomenika iz ovog doba, ali da je jedan od značajnih simboličkih trenutaka u istoriji Srbije bio potez Zorana Đinđića, koji je nakon dolaska na mesto gradonačelnika Beograda uklonio petokraku sa zgrade Skupštine grada.

Potencijalno bolje rešenje od uklanjanja ovih spomenika jeste pružiti im dodatan kontekst. Nekoliko zemalja Istočne Evrope je ovo činilo kroz postavljanje dodatnih objašnjenja pored spomenika, koji ukazuju na kompleksnu istoriju iza njih.

Brojni rimski vladari, poput Nerona, nisu bili uzor moralnosti, ali izostaju pozivi za uništenje njihovih spomenika danas jer nemaju više moć da utiču na definisanje nacionalnog identiteta i dominantnu interpretaciju istorije. Ipak, neosporno je da će bitka za definisanje istorije i identiteta nacije uvek morati da uključuje i spomenike, koji kao fizička zaostavština prošlosti, svojim porukama igraju veliku ulogu i u političkom životu sadašnjice.