Foto: tjstudio
Uz veliku pažnju srpskih medija dočekan je članak iz naučnog časopisa „Historijski istorijski zbornik”, u kom se ukazuje na negativno prikazivanje Srba u hrvatskim udžbenicima istorije.
Autor članka je Domagoj Švigir, koji je analizirao tekstove svih udžbenika koji su objavljeni i korišćeni u nastavi od 1990. do 2012. godine.
Prisutna ideja „velikosrpske hegemonije“
Autor navodi da postoje dve faze u stvaranju stereotipa kroz udžbenike. Prva počinje 1992. godine, a druga 1996. godine kada se javljaju paralelni udžbenici u nastavi.
Prva grupa udžbenika prikazuje jako negativnu perecepiju Srba, uz pomoć generalizacija i stereotipa. „Velikosrpska hegemonija“je jedan od pojmova koji se koristi za opisivanje Srba, a za srpske žrtve se nekoliko puta navodi da su “sami za to krivi”.
Ipak, druga grupa udžbenika prikazuje Srbe sa više balansa i uravnoteženosti. Ovi udžbenici su se približili evropskim standardima pisanja udžbenika, a u njima se uvodi kritički osvrt i multiperspektivnost pri opisu sukoba i drugih tema.
Stojanović: Stvara se paranoidna svest kod učenika
„Svi udžbenici u regionu su pritisnuti stereotipima o susednim narodima“, u izjavi za Talas kaže profesorka Dubravka Stojanović.
Ona ističe da se najčešće izabere jedan do dva prijatelja u regionu, a da je većina drugih objašnjena na stereotipnim predstavama.
„To nije otvoreno u najvećem broju slučajeva, već proističe iz načina na koji su prikazani određeni događaji. Oni su prikazani tako da svi „mi“ nismo vodili osvajačke ratove, a da su svi „drugi“ zabadali nož u leđa. Više- manje sa sigurnošću smatram da nema direktnih kvalifikacija drugih naroda“ dodaje profesorka Stojanović.
Kao posledicu ovakvog narativa udžbenicima profesorka Stojanović ističe da se stvara „paranoidna“ svest kod učenika.
„Deca izvlače poruke iz prošlosti o sadašnjosti, jer se između njih ne pravi razlika. Razvija se svest da smo okruženi neprijateljima, a kod male dece stvara se osećaj teskobe i anksioznosti, što je najbolja osnova za sukob, jer se svaki novi sukob posmatra kao prevencija zločina koji su se nama dogodio. Tu se krije osnova predvojničke obuke“ smatra prof. Stojanović.
Potencijalno rešenje je ona vidi u inicijativi za stvaranje zajedničkih udžbenika istorije, koju je pokrenula organizacija Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe.
„Ono što mi nudimo je metodologija multiperspektivnosti. Da se svaki kontroverzni događaj prepriča iz perspektive različitih učesnika, upravo da bi se videlo da je istorija podložna različitim tumačenjima, i kako bi se o njoj diskutovalo, a ne da se istorija uči napamet“, rekla je prof. Stojanović.
Radojković: Mistifikuje se uticaj udžbenika na decu
„Pitanje je koliko udžbenici zapravo utiču na decu, oni su pre izraz političkog strujanja u institucijama, jer je pitanje koliko će deca čitati udžbenike. Nije nužno da će i nastavnici do poslednjeg slova poštovati to što piše u udžbenicima, malo se mistifikuje to koliko udžbenici utiču na decu. Ovo je više pokazatelj odnosa istoričara, koji su autori, prema grupama o kojima govore“ istakao je Stefan Radojković, istoričar.
Radojković smatra da su razlozi zašto se ovakav odnos prema Srbima događa želja da se na ovaj način gradi nacionalni identitet, a da s druge strane, postoje oni koji su komformisti i idu sa diskursom da su Srbi glavna pretnja.
„Poenta je da je uvek potreban neko Drugi u odnosu na koga se definišeš, ta praksa postoji prilično dugo vremena među ljudskom vrstom. Dakle, nije specifična samo za Hrvate i Srbe“, rekao je Radojković.
„Nisam siguran kako je to uređeno u Hrvatskoj, ali ako su otvorili tržište za udžbenike onda je moguće da imaš udžbenke koji tretiraju ovaj problem na različit način, jer mogu da angažuju različite istoričare. Kod nas je ovo rešeno time što Zavod, Klet i drugi izdavači imaju udžbenike, gde su prisutni različiti stavovi i mišljenja“, dodaje Radojković
Dnevnik Ane Frank nije više lektira u Hrvatskoj
Kompleksni istorijski narativi o hrvatskoj prošlosti u obrazovanju ogledaju se i u izboru knjiga koje će biti obavezna literatura za sve osnovce.
Nedavno se prašina podigla u Hrvatskoj oko izbacivanja iz spiska obaveznih lektira knjige Dnevnik Ane Frank, koja se bavi temom Holokausta. Ubrzo nakon ovoga, pokrenuta je peticija kojom bi se ova knjiga vratila u obaveznu literaturu.
Promena obaveznih lektira obuhvatila je i knjigu Mali ratni dnevnik Stjepana Tomaša. Ovaj roman je pisan u formi dnevnika, a glavni lik je devojčica Cvijeti Matković iz Osijeka, čiji se život menja kada počinje rat. Ono što je problematično u ovoj nekada obaveznoj lektiri za šesti razred su česta spominjanja ustaškog pozdrava “Za dom spremni”, kao i likova iz ustaške ikonografije, Jure i Bobana, sa pozitivnim osvrtom.