Nije policija, nije ni milicija već udarna pesnica režima
Vreme čitanja: 3 minuta

Foto: iStock

Ovih dana se u javnosti povela polemika povodom novog nacrta izmena Zakona o komunalnoj policiji kojim se menja njen naziv u Komunalnu miliciju, proširuju se njena ovlašćenja, a planirano je i zapošljavanje novih 1000 pripadnika ove službe.

Od svog osnivanja do danas, komunalna policija je stekla loš ugled zbog nekih svojih nasilničkih postupaka i prekoračenja ovlašćenja. Ovo je naročito slučaj u poslednjih nekoliko godina kada je ova služba maltene pretvorena u pretorijansku gardu tadašnjeg gradonačelnika Siniše Malog.

Zbog najava izmene Zakona o komunalnoj policiji oglasila se i stručna javnost zbog mogućih zloupotreba koje ove izmene donose, ali i novinari koji su u prethodnom periodu ostavljeni bez odgovora na brojna pitanja u vezi sa prethodnim incidentima ove službe.

 

Nije komunalna policija, nije ni komunalna milicija

Nacrt zakona o komunalnoj policiji predviđa promenu imena ove službe u komunalnu miliciju, proširenje ovlašćenja koja uključuju i mogućnost da njeni pripadnici mogu obavljati određene poslove u civilu. Međutim, ostaje velika nepoznanica koje poslove će komunalna milicija obavljati u civilu i to po nalogu načelnika ove službe.

Svoju zabrinutost deli i istraživač BCBP-a Saša Đorđević koji u razgovoru za Talas ističe:

„Ovim Nacrtom zakona ne obavezuju se da komunalna policija napravi ogranizacione jedinice po gradovima i opštinama gde bude osnovana, što znači da nijedna opština neće morati da napravi unutrašnju kontrolu rada. Time će cela kontrola rada komunalne policije biti u rukama načelnika službe.“

Dodatno, ovim izmenama se predviđa i mogućnost da zaustavljaju vozila u saobraćaju što već radi saobraćajna policija. Na sve ovo treba dodati i predlog angažovanja 1.000 novih pripadnika ove službe, bez dosadašnje analize efekta rada postojećih policajaca i bez obrazloženja potrebe za novim.

S obzirom da će ovo predstavljati novi udar vlasti na novčanik građana, opravdane su sve sumnje iznesene u javnosti ovih dana povodom Nacrta zakona o komunalnoj policiji.

Posebno je zanimljiv naziv koji će „rebrendirana“ služba nositi, a koji po rečima Saše Đorđevića iz Beogradskog centra za bezbednosnu politiku „nije primeren demokratskom društvu zbog svoje asocijacije na devedesete godine i policijsku brutalnost“.

Komunalna policija mogla bi više da postane sredstvo partijskog zapošljavanja i zaštite vlasti nego ono čemu je njena uloga namenjena, a to je pre svega održanje komunalnog reda, zaključuje Đorđević.

Na osnovu dosadšnjeg iskustva koje smo imali sa komunalnom policijom i na osnovu svih najava, postoji zabrinutost da će ova služba da dobije jednu sasvim novu ulogu. Postavlja se pitanje da li je moguće da takva milicija postane udarna pesnica ove vlasti jer će ona nad njom imati potpunu kontrolu.

 

Kako je do sada radila komunalna policija?

Iako je namera osnivanja komunalne policije bila da doprinese rešavanju komunalnih problema, ona je ubrzo stekla ugled službe koja učestalo primenjuje fizičku silu. Takva primena sile prema građanima dešavala se zbog nelegalne ulične prodaje, zbog privođenja aktivista inicijative Ne davimo Beograd, kao i zbog sprečavanja novinara da obavljaju svoj posao.

Jedan od prvih incidenata koji je privukao pažnju javnosti bilo je prebijanje građanina bez BusPlus karte samo zato što je odbio da napusti vozilo. Drugi mnogo ozbiljniji incident desio se kada je prodavac lubenica preminuo od infarkta tokom rasprave sa komunalnim policajcima.

Još jedan u nizu incidenata desio se na beogradskoj promenadi u blizini restorana Savanova kada su bez osnova legitimisali, a zatim upotrebili fizičku silu da bi udaljili novinsku ekipu Istinomera i njihovog sagovornika.

Ubrzo nakon toga desila se još jedna situacija u kojoj su akteri bili pripadnici Komunalne policije kada su oduzeli fotoaparat novinskoj ekipi KRIK-a prilikom pokušaja postavljanja pitanja tadašnjem gradonačelniku Siniši Malom.

Međutim, prema Zakonu o komunalnoj policiji, oni mogu upotrebljavati sredstva prinude poput fizičke snage, palice i sredstava za vezivanje, ali samo kada je to neophodno zarad izvršenja svojih zadataka. A što se tiče dosadašnjih incidenata, javnost nije upoznata sa merama koje su preduzete prema njenim pripadnicima, a ne zna se ni da li su do kraja izvršene unutrašnje kontrole rada.

 

Koji su uspesi rada komunalne policije?

Ukoliko samo laički kao obični građani prošetamo ulicama Beograda, pijacama i pešačkim zonama, videćemo da je na snazi totalni komunalni nered. Dovoljno je samo da prođete podzemnim prolazom na Zelenom vencu i u jednoj slici ćete imati prikaz tog nereda. Stiče se utisak da se od uvođenja ove službe komunalni red nije popravio, a možda se i pogoršao.

Ipak, ne možemo izvesti precizne zaključke o njihovom radu osim dosadašnje primene fizičke sile pošto od njenog osnivanja do danas nije urađena analiza efekata rada komunalne policije.

Jedan od odgovora na pitanje zbog čega nije urađena ova analiza može biti zaključak koji bi doveo u pitanje samo postojanje komunalne policije. Bilo bi zanimljivo videti i šta građani Beograda i drugih gradova misle o radu ove službe i koliko poverenja imaju u nju.

Na kraju, pitanje koje javnost treba da postavi jeste da li umesto proširenja ovlašćenja rada komunalne policije ona treba da bude rasformirana zbog svih dosadšnjih incidenata i prekoračenja ovlašćenja.