Foto: Wikimedia
Populističke partije u Evropi su nastavile da postižu rekordne izborne uspehe, zaključak je izveštaja Timbro indeksa autoritarnog populizma.
Takođe, autoritarni populizam je postao treća najzastupljenija ideologija u Evropi, odmah iza demohrićanske desnice i socijaldemokrata, dok je liberalizam na četvrtom mestu.
Timbro indeks autoritarnog populizma jedina je studija autoritarnog populizma koja uzima u obzir gotovo sve evropske zemlje, sa ciljem analize pretnje koju ova ideologija predstavlja demokratskom poretku. S obzirom da trenutno čak 10 evropskih država ima populističke partije u vladi, ovo pitanje postaje sve značajnije.
Šta je sve autoritarni populizam?
Trenutno postoji više definicija populizma, ali se on često i pogrešno korisiti kao vid napada na političke protivnike. Populizam u svakodnevnoj upotrebi često označava vulgarnu retoriku i podilaženje biračima, na uštrb koherentnog seta političkih stavova.
Ništa od ovoga nije jedinstveno za populizam, jer se on kao komunikaciona metoda koristi u gotovo svim partijama. Poruka svake političke partije teži da bude široko prihvaćena, pa se zbog toga ona često pojednostavljuje i u sebi sadrži kontradiktornosti.
S druge strane, autori navode da je autoritarni populizam analitička kategorija koja obuhvata desničarske i levičarske populističke partije, između kojih postoje značajne ideološke razlike.
Prema Timbro indeks autoritarnog populizma ono što je zajedničko za partije koje obuhvata autoritarni populizam su sledeća 3 atributa.
Prvo, ove populističke partije se predstavljaju kao „pravi“ predstavnici naroda, koji se bore protiv „elita“. Drugo, autoritarni populisti žele demokratiju koja neće biti ograničena i „usporena“ vladavinom prava, pa se stoga često zalažu za više referenduma i „direktnu“ demokratiju.
Treće, ove partije se zalažu za više umešanosti države u društvo i ekonomiju.Država je ta koja treba da preuzme više odgovornost, zbog čega je većina ovih partija protiv institucija koje ograničavaju moć države i suverenitet, kao što su EU i NATO.
Podrška za populiste i dalje raste
Tokom 2017. godine održani su parlamentarni izbori u 10 evropskih zemalja. Populističke partije su uvećale svoju podršku u Holandiji, Francuskoj, Nemačkoj i Austriji. U Velikoj Britaniji, Bugarskoj i Češkoj su ostvarili slabije rezultate, dok je prosečna podrška populističkih partija u Evropi 19%.
Populističke partije su najjače u Mađarskoj, Grčkoj i Poljskoj. U Mađarskoj i Grčkoj polovina glasova je otišla populistima, a sve tri zemlje imaju u vladi populističke partije. Fides je vladajuća partija u Mađarskoj od 2010. godine, a Partija prava i pravde je na vlasti u Poljskoj od 2015. godine. U Grčkoj je desna populistička partija Anel u vladajućoj koaliciji sa Sirizom.
Podrška za populističke partije je trend u celoj Evropi još od 2000. godine, sa izuzetkom Rumunije i Slovačke.
Desni populizam je sve uspešniji
Početkom 1980-ih desni populizam je bio marginalan politički fenomen, međutim od druge polovine 1980-ih ove partije ostvaruju konstantan rast. Prosečna podrška desnim populističkim partijama u Evropi 2017. godine je bila 12.8%.
Čak 4 populističke partije u Holandiji su od 1980. ostvarile veliki uspeh, a sve su kao glavni problem naglašavale imigraciju. Poslednji primer je partija Gereta Vildersa, koja je ostvarila rast na prošlim izborima, iako je rezultat bio značajno manji od predviđenog.
Desni populizam je povećao svoju podršku i u Francuskoj, Nemačkoj, Austriji i Holandiji.
S druge strane, levi populizam je postao manje privlačan tokom 1990-ih, što se nastavilo sve do 2012. U proteklih 5 godina leve populističke partije su udvostručile svoju glasačku bazu, a ovo je prvenstveno posledica uspeha partija u Grčkoj, Italiji i Španiji. Radikalna levica je u porastu i u Danskoj, Belgiji, Irskoj, Rumuniji i Hrvatskoj.
Autoritarni populizam popularniji od liberalizma
Iako je relativno nova pojava na evropskoj političkoj sceni, autoritarni populizam kao ideologija privlači sve veći broj glasača.
Evropskom politikom dugo dominiraju dva ideološka bloka: konzervativni, odnosno demohrišćanski, i socijaldemokratski. Međutim, u 2017. godini je autoritarni populizam zabeležio podršku od 15%, što je više od podrške koju su liberalna partije dobile.
Liberalne partije su dugo smatrane trećom ideološkom opcijom u Evropi, ali se to polako menja. Dugoročno gledano, od 1980-ih autoritarni populizam je ideologija koja najbrže raste u Evropi i nema naznaka da će se ovo zaustaviti.
Uspeh autoritarnog populizma nije prolazan
Tokom 2017. godine u medijima je bila prisutna teza o tome da je populizam u padu u odnosu na nekoliko prethodnih godina. Poraz Mari Le Pen na predsedničkim izborima u Francuskoj, kao i manji uspeh Gereta Vildersa na parlamentarnim izborima u Holandiji, predstavljani su dokazi o prolaznoj privlačnosti autoritarnog populizma.
Timbro indeks autoritarnog populizma nam ipak daje razloge za odbacivanje ove ideje. Iako je populizam sporije rastao nego 2014. i 2015. godine, kada je u centru javnosti bila izbeglička kriza, deluje da će autoritarne populističke partije dugoročno postajati sve važnije na političkoj sceni.
Populizam nikada nije bio dominantna ideologija u nekoj evropskoj demokratiji, ali se to sada promenilo. U Švedskoj je Sverigedemokraterna, desna populistička partija, druga najjača partija, dok je Pokret pet zvezdica u Italiji partija sa najvećom podrškom.
Autoritarni populizam ima specifičnu privlačnost i taktiku, koja se do sada pokazala efikasnom, a Timbro indeks autoritarnog populizma treba da služi kao otrezvenje svima koji misle da autoritarni populizam u Evropi nema budućnost.