Foto: iStock
Iako Kuba važi za jedno od poslednjih socijalističkih uporišta, deluje da to neće još dugo biti tačno. Na nedavnom referendumu izglasan je novi ustav koji otvara prostor za nove reforme i uvođenje tržišne ekonomije. Iako će Kuba ostati jednopartijski sistem, promene su značajne i uvešće više slobode u živote ljudi na Kubi.
Promene su postojale u naznakama još od odlaska Raula Kastra sa pozicije predsednika prošle godine. Od tada traje debata o tome kako će Migel Diaz Kanel, novi predsednik, uticati na zemlju koju su gotovo 60 godina vodila braća Kastro.
Novi ustav priznaje pravo na privatnu svojinu
Najvažnije izmene koje donosi usvojeni ustav su u sferi ekonomije. Prava koja multinacionalne kompanije imaju na Kubi su ojačana, tržište je prepoznato kao realnost i priznato je pravo na privatno vlasništvo. Ovim je ustav dao podršku ekonomskim reformama koje su započete još 2011. godine.
Dodatno, predsednički manadat je prvi put ograničen na 5 godina, uvedena je pozicija premijera, a u slučaju hapšenja, građani će uvek imati pravo na advokata.
Optimizam ipak treba da bude ograničen. Ustav proklamuje da puno ljudsko dostojanstvo može biti postignuto jedino kroz komunizam i socijalizam, kao i da je socijalizam „neopoziv“.
Na referendum je izašlo 84.4% građana, a ustav je podržalo 86.8% glasača. Oko 700.000 Kubanaca je glasalo protiv. Najveći deo njih su evangelisti koji su se protivili ustavu zato što u njemu nema potvrde toga da je brak samo između muškarca i žene, čime je otvoren put ka legalizaciji gej brakova.
Kubanski lideri delimično prepoznali dobrobit kapitalizma
Kada je Raul Kastro preuzeo vlast, rekao je da je kubanska ekonomija u lošem stanju, što je bio radikalan raskid sa dotadašnjom socijalističkom dogmom. On je dozvolio rad određenih privatnih kompanija, doneo zakone koji su omogućili dolazak stranim investitorima i odobrio neku formu privatnih farmi kao odgovor na nedostatak hrane.
Sličnu retoriku ima i novi kubanski predsednik. Kanel je u svom prvom govoru istakao da neće biti povratka na kapitalizam, ali da će raditi na pobošljanju ekonomskog i socialnog modela, kao i na većoj dostupnosti interneta.
Ovo je naročito bitno ako pogledamo trenutnu disfunkcionalnost kubanske privrede. Ekonomija u velikoj meri zavisi od novca koji kubanski migranti šalju natrag na Kubu, kao i od turizma. Postoji nedostatak privatnih investicija u poljoprivredu, dok je bankarski sektor nerazvijen. Kubanska ekonomija pogođena je i situacijom u Venecueli, jer se u velikoj meri oslanja na subvencionisanu naftu iz Venecule.
Pored postepene modernizacije ekonomije, treba ipak naglasiti da su ostale slobode na Kubi i dalje ograničene. Mogućnost slobodnog okupljanja i govora je limitirana, a građani mogu da biraju na izborima samo za one kandidate koje je partija odobrila. Zvanično su dozvoljene samo jedne dnevne novine koje služe kao propagandno glasilo režima.
Građani na Kubi žele kapitalizam
Uprkos godinama državne propagande i posvećenosti promociji socijalizma, studija Unverziteta u Čikagu pokazuje da većina Kubanaca želi drastične promene u ekonomiji.
Ova studija pokazuje da 65% intervjuisanih priželjkuju privatizacije biznisa i decentralizaciju ekonomije. Konkurenciju kao pozitivnu stvar vidi 68% ispitanika, a 56% Kubanaca planira da započne svoj biznis u narednih 5 godina. Većina se zalaže i za više sloboda i manje državne kontrole u oblasti turizma.
Samo 13% građana smatra da je ekonomija Kube na dobrom putu, dok bi većina njih napustila Kubu ukoliko bi se ukazala prilika.
Građani Kube pate od nedostatka ekonomskih sloboda, ali i od političkih. Ovo je očigledno u podatku da prema ovoj studiji oko 76% građana misli da ne mogu slobodno da se izražavaju. Sve više građana na Kubi uspeva da kroz legalne, ali i ilegalne načine, bude povezano na internet, što će doprineti širenju slobode govora. Kubanske vlasti ipak pokušavaju da na sve načine ograniče broj ljudi koji će imati pristup internetu, upravo u strahu od opozicionih stavova.
Promena ka kapitalizmu je spora, ali dostižna
Po svemu sudeći, vlastima na Kubi je nakon 60 godina od socijalističke revolucije postalo očigledno da su tržišne reforme neophodne. Pored loših ekonomskih rezulata, veliki broj edukovanih ljudi odlazi iz zemlje ili prihvata lošije plaćene pozicije, pa su promene potrebne i kako bi se ovaj trend zaustavio.
Iako ovo nije proces koji se događa preko noći, više ekonomskih sloboda bi značajno popravilo ekonomski status građana i pružilo im mogućnost da razvijaju svoj preduzetnički duh.
Ekonomske slobode su značajne jer su one često i prvi korak ka širim političkim slobodama. Ovo nije zagarantovano, ali daje povoda za nadu da će se reforme na Kubi preseliti i u političku sferu.