„Procenjuje se da je više od 300 boraca na strani ekstremista u Siriji sa Kosova i Metohije… Mnogi od njih će se vratiti sa fronta kući, i sa sobom će doneti virus ekstremizma, koji je na području kakav je Balkan više nego zapaljiv“, izjavio je Ivica Dačić, ministar spoljnih poslova, na događaju nevladine organizacije „Crime Stoppers Global Solutions”.
Dačićevi komentari dolaze u trenutku kada deluje da su zapadne snage sa saveznicima u Siriji porazile Islamsku državu. Teroristička organizacija ISIS pretrpela je značajne vojne poraze i gubitak teritorije, a Donald Tramp, predsednik SAD-a, nedavno je izjavio „Pobedili smo ISIS!“.
ISIS je uspela da putem interneta i jako efikasne propagande motiviše veliki broj stranih državljana da im se priključe i rade na stvaranju Islamske države. Zbog uspeha borbe protiv njih, brojne evropske zemlje, uključujući i Srbiju, sada se nalaze pred dilemom o tome šta je prikladna kazna za njihove državljane koji su se priključili ISIS-u i na koji način oni mogu biti integrisani u društvo.
Učešće u Siriji je terorizam, a za borbu u Ukrajini status ”stranog borca”
Od 2014. godine prema Krivičnom zakoniku za učešće naših državljana na stranim ratištima predviđena je kazna zatvora u trajanju od 6 meseci do 5 godina, dok je za organizovanje učešća u ratu ili oružanom sukobu u stranoj državi zaprećena kazna zatvora u trajanju od dve do deset godina.
Predrag Petrović, izvršni direktor Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, u izjavi za Talas ističe da postoji drugačiji odnos srpskih vlasti prema onima koji su učestvovali na ratištima u Siriji i onih koji su se borili u Ukrajini.
„Ljudi koji su odlazili u Siriju su prikazani kao teroristi, a grupa od njih 7 je osuđena za različita krivična dela koja se odnose na terorizam. Međutim, onima koji su odlazili da se bore u Ukrajini je suđeno kao „stranim borcima“ što im je omogućilo da se nagode sa tužilaštvom i dobiju blage, uglavnom uslovne kazne. Postoje dokazi da su se neki od njih i vratili u Ukrajinu što je problematično jer su prekršili uslovne kazne“, rekao je Petrović. On smatra da je ovo uticalo na negativan odnos Bošnjaka prema držanim organima jer oni smatraju da država na ovaj način diskriminiše Muslimane.
Petrović ističe da, iako je mnogo veći broj boraca procentualno otišlo iz Belgije u Siriju nego iz ovog regiona, zabrinjavajuće je to što je došlo do širenja ultra-konzervativne struje islama poput salafizma i tekfirizma među balkanskim Muslimanima koji su oduvek ispovedali umereni Islam.
On smatra da za radikalizaciju postoji uvek više faktora. „Socio-ekonomska kriza je jedna od glavnih osnova zašto su ljudi podložni različitim ekstremnim i radikalnim uverenja. Mladi često osećaju potrebu da se dokažu, što ne mogu u lošim socio-ekonomskim prilikama, pa se osećaju moćno kada se približe nekoj ratničkoj grupi“ dodao je Petrović.
„Problem reintegracije povratnika sa ratišta postoji. Promena uverenja je jako teška, pa se onda ide na to da se ne menjaju ekstremni stavovi, već da se spreče da pojedinci sa ekstremnim stavovima pozivaju ili izvode akte nasilja. Drugim rečima, da ekstremisti ne postanu „nasilni“ ekstremisti. Veliku ulogu ovde treba da imaju lokalne zajednice, ali i verske vođe koje uživaju veliko poverenje i legitimitet tih ljudi“, rekao je u izjavi za Talas Petrović.
Lavirint pravnih i političkih problema za povratak bivših ISIS boraca
Iako je problem integracije i suđenja ISIS borcima u Srbiji malog dometa, velike evropske zemlje se suočavaju sa drugačijom situacijom. Istraživanje iz 2016. godine procenilo je broj aktivnih članova ISIS-a iz zemalja EU na između 3.900 i 4.300 ljudi. Oni većinom dolaze iz Ujedinjenog kraljevstva, Francuske, Nemačke i Belgije. Procenjeno je da se oko 30% njih već vratilo u Evropu.
Snage koje se bore protiv ekstremista u Siriji, predvođene Kurdima, nedavno su pozvale strane vlade da preuzmu odgovornost za hiljade svojih državljana evakuisanih iz poslednjeg dela teritorije Islamske države, ističući da oni nemaju kapacitete da sprovode suđenja.
Donald Tramp je istakao urgentnost pretnjom da će kurdske snage osloboditi oko 800 bivših boraca ISIS-a ukoliko ih zapadne države ne budu transportovale i dovele pred domaće sudove.
The United States is asking Britain, France, Germany and other European allies to take back over 800 ISIS fighters that we captured in Syria and put them on trial. The Caliphate is ready to fall. The alternative is not a good one in that we will be forced to release them……..
— Donald J. Trump (@realDonaldTrump) February 17, 2019
Međutim, transport bivših boraca ISIS-a je diplomatska zavrzlama jer se veliki broj njih trenutno nalazi na teritoriji Sirije koju kontrolišu Kurdi. Legitimitet Kurda nad tom oblasti nije međunarodno priznat, a svaki vid pregovora sa njima može izazvati burnu reakciju turskih vlasti koje ne priznaju legitimitet Kurda. Ovo otežava svaki vid njihovog transfera u Tursku kroz teritoriju koju Kurdi kontrolišu.
Problem je i njihov transfer kroz Irak jer kurdske snage u Siriji i kurdska administracija u Iraku ne sarađuju najbolje, što izaziva dosta logističkih problema. Ukoliko ipak zapadne države budu bile primorane da sarađuju na ovom pitanju sa Asadom, diktatorom i predsednikom Sirije, problem je to što su svake diplomatske veze sa njegovim režimom prekinute pre nekoliko godina, a upitno koliko poverenja postoji prema njegovom režimu.
Koliko opasnosti bivši ISIS borci donose u svoje zemlje?
Pored diplomatskih i logističkih problema, u većini evropskih zemalja nema konsenzusa oko toga šta je prikladna kazna za one koji su se pridružili terorističkim organizacijama, kao ni da li oni predstavljaju opasnost po bezbednost zemlje u koju se vraćaju.
Postoji velika razlika u kaznama koje različite zemlje predviđaju za svoje državljane koji su postali deo ISIS-a. Kazne koje se primenjuju u SAD su mnogo strože od onih u Belgiji, a problematično je i kako dokazati nečija zlodela na teritoriji druge zemlje. U ratu kakav je onaj u Siriji teško je za sud u Belgiji da ustanovi koja je tačna bila uloga njihovih državljana.
Ovo je upravo i najveći strah većine zapadnih država. Ako većina njih bude oslobođena usled nedostatka dokaza upitno je koliki bezbednosni rizik predstavljaju lica koja su pre toga pozivala na džihad i nasilne akte.
Posebnu kategoriju čine i „ISIS mlade“ – žene koje su sa Zapada i deo su ISIS-a, ali nisu učestvovale u terorističkim aktima. Hoda Muthana i Kimberli Polman poseduju američka državljanstva, a nakon nekoliko godina provedenih u ISIS-u žele da se vrate u Ameriku, insistirajući da su one građanke SAD-a i da se iskreno kaju za svoj odlazak.
Slični slučajevi postoje i u Velikoj Britaniji, a ovo je izazvalo debatu o tome da li državljanstvo treba da bude ukinuto onima koji su se priključili ovim organizacijama, iako nisu direktno učestvovali u konfliktu.
Teški nacionalni odgovori na globalna pitanja
Srbija se ne suočava sa velikim brojem boraca ISIS-a koji su se vratili, ali je potrebno da se isti standardi primenjuju za sve konflikte. Takođe, očigledan je problem dokazivanja njihove umešanosti u zločine koji su se odigrali hiljadama kilometara daleko.
Evropa će ipak morati da pronađe način na koji će odgovoriti na izazove međunarodnog terorizma, a to će verovatno uključivati širu saradnju država na ovom planu. Potencijalno veći izazov je i pitanje koliko odgovornosti Zapad ima prema onima koji su izabrali da se priključe nasilnim i terorističkim organizacijama koje su bazirane na odbijanju svih vrednosti za koje se zapadne države zalažu.