Glavni urednik

Vreme čitanja: 2 minuta

Danas se u Srbiji na mnogim važnim pozicijama moći nalaze žene. Imamo, dakle, premijerku, potpredsednicu vlade, guvernerku Narodne banke, predsednicu Narodne skupštine, predsednicu Ustavnog suda, republičku javnu tužiteljku, direktorku Poreske uprave.

Na Blicovoj tradicionalnoj listi 100 najmoćnijih žena – u prvih deset samo se treća pozicija Draginje Đurić, predsednice Izvršnog odbora Banke Inteza ne povezuje direktno sa političkom moći državnih struktura.

Na ovoj listi najmoćnijih, pojednostavljeno rečeno, uglavnom se nalaze žene državne moći i žene poslovne moći. Sve dok se u Srbiji ne uspostave zdravi obrasci javne uprave, istinska vladavina prava i sistem vrednosti baziran na zaslugama, ličnim kvalitetima, radu i trudu, žene državne moći, kako na ovakvim listama, tako i u realnosti, nalaziće se dominantno ispred žena poslovne moći.

I pored ovakve arhitekture ženske državne moći, jedan ženski glas koji dopire van ova dva pomenuta sistema, deluje da stvara neku novu vrstu ženske moći.

Snaga i prodornost glasa Marije Lukić iz Brusa, žene koja je javno progovorila o seksualnim uznemiravanjima i napadima od strane predsednika opštine Brus, izvire iz posebne vrste pobuda. To je ona pobuda koja je mnoge žene kroz istoriju gurala napred da ne ćute na nepravdu, da ne zatvaraju oči pred nasiljem, da ne pognu glavu pred zlostavljanjem. To je pobuda lične hrabrosti.

U korenima velikih društvenih promena nalaze se ove vrste pobuda. I dok svaka buka pobune protiv nepravde, zlostavljanja i nasilja zahteva odgovornost, kaznu i zadovoljenje pravde, ta buka počinje jednim glasom pobuđenim ličnom hrabrošću.

Glas hrabrosti Marije Lukić nije više samo njen glas. Taj glas više se ne obraća samo ženama državne i poslovne moći u Srbiji – tom glasu pridružuju se drugi glasovi, ti glasovi stvaraju novu vrstu buke koja sa sobom nosi novu moć. Reakcije najmoćnijih žena sistema više nisu dovoljne. Neminovne smene i kazne do kojih će uslediti više nisu cela poenta ove priče.

Nekim od tih najmoćnijih žena uputili smo, pre nekoliko dana, pismo sa podsetnikom da su politička moć i boravak na tim pozicijama prolazni, ali da se odsustvo reakcije pamti. Posebno kod onih koju tu moć nisu imali. Posebno kod onih koji su bili žrtve moći.

Kao što je Marija Lukić rekla tokom svog govora u Brusu – zlostavljanja i napadi na žene jesu napadi na porodice, na same osnove svakog društva. Zloupotreba moći nije samo žensko pitanje, ono je političko pitanje za sve građane naše zemlje od kojih ta moć i zavisi.

Slučaj Marije Lukić ima istinsku moć da pitanje zlostavljanja žena postavi kao jedno od najvažnijih pitanja sa kojima se naše društvo suočava. Pitanje koje zadire u same temelje naše zajednice.

To pitanje je pravo pitanje budućnosti Srbije. Ne ko je trenutno na kojoj funkciji, ko koliko zarađuje, niti ko ima i kakva akademska priznanja. Već ko govori glasom budućnosti Srbije kao što to čini Marija Lukić i sve one žene koje će progovoriti posle nje.

#PravdaZaMarijuLukić