Foto: West Midlands Police
Prema rečima ministra policije Nebojše Stefanovića, policija će u naredne dve godine u Beogradu instalirati oko 1.000 kamera za prepoznavanje lica i registarskih tablica u cilju unapređenja bezbednosti i bržem otkrivanju krivičnih dela.
Saradnja sa kineskom kompanijom Huawei na ovom projektu nalazi se u okrviru Sporazuma o ekonomskoj i tehničkoj saradnji u oblasti infrastrukture između Srbije i Kine. Međutim, ova najava za sobom ostavlja mnogo otvorenih pitanja poput onih o privatnosti građana, mogućim zloupotrebama i novcu poreskih obveznika koji će biti izdvojen za ovaj projekat.
O najavi uvođenja sistema nadzora u okviru koncepta ‘pametan grad’ razgovarao sam sa Sašom Đorđevićem, istraživačem Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP).
Velika je mogućnost zloupotrebe sistema nadzora
Korišćenje ovakvih sistema nadzora od strane policije može biti problematično u svakom demokratskom društvu. Iskustva nekih drugih država sa razvijenim i jakim institucijama uče nas da ovakav sistem nadzora sa sobom nosi neizbežnu mogućnost zloupotrebe.
Dodatno, nadzorni sistemi uvedeni sa jednom svrhom, vrlo brzo i lako mogu da dobiju i neke druge ciljeve upotrebe. Nedostatak unapred određenih limita i transparentnosti može da predstavlja posebnu opasnost kad je reč o ovakvim video sistemima.
Saša Đorđević iz BCBP u razgovoru za Talas ističe da je sama najava uvođenja ovog sistema problematična zato što nije obezbeđena zaštita privatnosti građana pogotovo ako kamere koje se postave imaju mogućnost da u kontinuitetu prate kretanje građana na ulicama.
U najavi ministra policije nismo mogli da saznamo gde će kamere biti postavljene što je u suprotnosti sa Ustavom jer građani po Ustavu moraju da budu obavešteni kako i gde se prikupljaju podaci o njima, naglašava Đorđević.
„Kamere se uvode, a pre toga mi još uvek nemamo zaokružen pravni okvir za video nadzor u Srbiji.“ – Saša Đorđević, BCBP
Da li žrtvujemo privatnost u ime bezbednosti?
Poslednjih nekoliko godina bilo je slučajeva u Srbiji kada je privatnost građana i njihovih ličnih podataka bila narušena što ne uliva nikakvo poverenje da će najavljeni sistem funkcionisati u skladu sa zakonima i Ustavom u onom delu koji se odnosi na privatnost.
Tako moćan sistem nadzora otvara prostor i za institucionalnu, kao i za ličnu zloupotrebu onih koji sistemom komanduju. Pojedina istraživanja u zemljama gde se ovaj sistem već primenjuje ukazuju na zloupotrebu baza podataka kako bi građani bili ucenjivani zbog najrazličitije vrste razloga vezanih za njihov privatni život.
Istraživač BCBP-a, Saša Đorđević, navodi da lako može doći do zloupotrebe svih tih podataka ako pre toga nisu uspostavljeni zaštitni mehanizmi za čuvanje privatnosti, a bilo je slučajeva kada su podaci građana korišćeni u dnevno-političke svrhe.
„Ne postoji ni jasna sudska zaštita da će bilo koji lični podatak biti zaštićen.“ – Saša Đorđević, BCBP
Osim toga, diskriminacija je dodatna opasnost ovog sistema pošto će njime sutra upravljati ljudi koji sa sobom nose predrasude i pristrasnosti. Tako je istraživanje u Velikoj Britaniji otkrilo da su operateri bili mnogo više fokusirani na ne-belce. Iako je Srbija homogenija od drugih država Zapadne Evrope, neke druge grupe mogu postati predmet diskriminacije.
Da li će ovaj sistem zaista doprineti smanjenju krivičnih dela?
Pre najave uvođenja sistema video nadzora, nije urađena ni jedna stručna studija koja bi utvrdila benefite uvođenja ovog sistema. Postavlja se pitanje da li će ovo biti još jedan način da predstavnici vlasti putem netransparentnih tendera zloupotrebe proces i za sebe, ali ovog puta pod plaštom zajedničke bezbednosti.
U Velikoj Britaniji gde se ovaj sistem već koristi, sociolozi koji su se bavili dometima ovog sistema, utvrdili su da kamere nisu doprinele smanjenu kriminaliteta. Jedan od benefita video nadzora jeste delimično smanjenje uličnih kriminalnih radnji, ali ništa više od toga.
Sličnog je mišljenja i Saša Đorđević iz BCBP-a koji smatra da su istraživanja pokazala da se ovim putem smanjuje broj krađa automobila i povećava bezbednost u saobraćaju, dok ostala krivična dela ostaju na istom nivou.
Ipak, ključno pitanje ostaje gde će kamere biti postavljene i da li će posmatrati samo ono što je isključivo vezano za bezbednost, kao i ko će kontrolisati nadzirače, smatra Đorđević.