Sergej je u pravu da nema škole za političare-poznati svetski primeri

Autorka

Vreme čitanja: 4 minuta

Foto: Nate Mandos

Dolazak Sergeja Trifunovića na mesto predsednika Pokreta slobodnih građana započeo je staru raspravu o tome ko sve može da se uspešno bavi politikom. “I čujem neke zamerke tipa – on je glumac, neka se bavi glumom, a nama ostavi politiku…Politika ne pripada samo njima”, rekao je on u emisiji Pressing.

Trifnović je suštinski u pravu kad kaže da “ne postoji fakultet za političare” a naredni primeri iz različitih zemalja i istorijskih perioda pokazuju da postoji veliki broj političara sa obrazovanjem i karijerom koji su naizgled nespojivi sa politikom.

 

Sa fudbalskog terena u predsedničku fotelju

O tome da je u sportu ima mnogo politike govori i veliki broj političara koji su nekada bili sportisti.

Imran Kan, trenutni premijer Pakistana, nekada je bio čuveni igrač kriketa koji je doneo Pakistanu titulu svetskog šampiona u kriketu 1992. godine. On je osnovao svoju partiju 1996. godine, a u pakistanski parlament je ušao 2002. godine. Na poziciju premijera Kan je došao prošle godine.

Jedan od najboljih fudbalera Afrike, Džordž Vea, nakon titule za najboljeg fudbalera 1995. godine ušao je u politiku i nakon nekoliko neuspelih pokušaja postao je senator u Liberiji 2014. godine. Vea je prošle godine položio zakletvu i preuzeo dužnost predsednika Liberije.

Još jedan sportista koji je zamenio ring političkom foteljom je i Džesi Ventura, čuveni američki rvač. Ventura je sada gradonačelnik grada Bruklin Park u Minesoti, a 1998. godine je izazvao veliki šok kada je ispred Reformatorske partije osvojio izbornu trku za guvernera Minesote.

 

Gradonačelnik Kijeva je Vitalij Kličko, bokser i trostruki svetski prvak u teškoj kategoriji.

Kevin Džonson, bivši američki košarkaš, prvi je gradonačelnik Sakramenta koji je Afroamerikanac. Džonson je bio gradonačelnik sve do 2016. godine kada se povukao zbog optužbi za seksualno uznemiravanje.

 

Muzika i komedija idu uz politiku

Soni Bono, deo čuvenog muzičkog para Soni i Šer, ostavio je muzičku karijeru i slavu da bi postao gradonačelnik Palm Springsa u Kaliforniji 1988. godine. Prvobitno je izgubio izbornu trku za senatora, ali je kao republikanac izabran u Kongres 1994. godine.

U Ugandi nedavno je mesto u parlamentu osvojio Robert Kiagulanji, jedan od najpopularnijih muzičara u Istočnoj Africi. Ovaj muzičar, zajedno sa svojom ženom, već neko vreme skreće pažnju javnosti na značaj obrazovanja i sanitarnih uslova u siromašnim delovima Kampale, glavnog grada Ugande.

 

Kongresmen je postao i Džon Hol, pevač benda Orleans. On je bio predstavnik jednog njujorškog okruga u periodu od 2007. do 2011. godine, a nakon toga se vratio muzičkoj karijeri.

Na talasu populizma u Italiji je nastao Pokret pet zvezdica čiji je osnivač Bepe Grilo, glumac i komičar. Grilo je postao poznat po specifičnoj kombinaciji humora i komentarisanja političke scene. Pokret pet zvezdica je na izborima 2018. godine za italijanski parlament ostvario najbolji rezultat, a prošle godine se  povukao iz stranke naglašavajući da mu je “muka od mišljenja” i da se vraća komediji.

Al Frenken, bivši demokratski senator iz Minesote, bio je jedan od prvih scenarista za humorističku emisije Saturday Night Live, a često se pojavljivao u emisiju nakon što ju je napustio 1995. godine. On je nastavio da piše za različie televizijske programe, a izabran je u Senat 2008. godine. Frenken se povukao  2018. godine nakon optužbi za seksualno uznemiravanje.

Čuveni glumci u politici

Verovatno najpoznatiji političar sa glumačkom karijerom je Ronald Regan, bivši predsednik Sjedinjenih Američkih Država i jedna od ključnih figura tokom Hladnog rata.

Najzapaženiju ulogu ostvario je u filmu Kings Row gde je glumio žrtvu nesreće kojoj su iz nepoznatog razloga amputirali noge, a pojavljivao se i u brojnim reklamama. Tokom dva mandata u Beloj kući Regan je postao ikona konzervativnog američkog pokreta, a ostao je poznat po velikoj harizmi i humoru.

Poznati filipinski glumac i političar Jozef Estrada bio je predsednik Filipina od 1998. do 2001. godine. Estrada je glumio u preko 80 filmova, a učestvovao je i kao producent u približno 70 serija i filmova.

Pobedio je na predsedničkim izborima 1998. godine, a tokom svog mandata se zalagao za demilitarizaciju Filipina i reformu poreskog sistema. Njegov mandat je ipak trajao samo do 2001. godine kada je prekinut hapšenjem Estrade i optužbama za korupciju.

Glumica koja igra Mirandu u poznatoj američkoj seriji “Seks i grad” Sintija Nikson, učestvovala je na izborima za kandidata Demokratske partije za guvernera Njujorka na izborima prošle godine.

 

Tokom izbora isticala je reformu javnog prevoza u Njujorku i državnog obrazovanja, a podržavala je i više stope oporezivanja bogatih i legalizaciju kanabisa. Endrju Kuomo, dugogodišnji guverner Njujorka, ipak je uspeo da pobedi Niksonovu sa oko 63% glasova, dok je ona osvojila 34%.

 

Vreme je glavno merilo uspeha političara

Biti dobar političar uključuje imati određena znanja koja sigurno nema neko ko sa 44 godine, poput Trifunovića, treba da vodi politički pokret bez ikakvog prethodnog političkog angažmana. Imati dobar tim oko sebe koji će konstruktivnim savetima popuniti rupe u znanju je ključno za uspeh ako dolazite iz profesije koja nije srodna politici.

Takođe, politika često uključuje strpljenje i čekanje pogodnog trenutka za akciju. Regan, kog je i Trifunović pomenuo u intervjuu, nije odustao nakon prvog političkog neuspeha upravo zato što je u politiku ušao smisleno i promišljeno, a ne iz hira i prolazne strasti.

Glumačka karijera, kao i druge nepolitičke karijere, nije ni mana ni prednost za uspešno bavljenje politkom, a vreme će pokazati da li će Trifunović savladati potrebne lekcije iz brojnih primera.