foto: N1
U petak uveče predsednik Srbije obavestio nas je da su uhapšeni nalogodavci i izvršitelji pokušaja ubistva novinara Milana Jovanovića iz Grocke. Jeste, vrlo je čudna situacija u kojoj predsednik jedne države na vanrednoj konferenciji za novinare u petak uveče obaveštava javnost o detaljima istrage i načinu hapšenja umesto da to rade nadležni organi koji su plaćeni da rade svoj posao.
Samo u mesec dana, osim pokušaja ubistva novinara, pretučen je i jedan od lidera opozicije Borko Stefanović na tribini u Kruševcu. Napadači su ubrzo uhapšeni pa pušteni na slobodu.
Proteklih godina bilo je nekoliko situacija u kojima je vršen pritisak na predsednika Vučića od strane javnosti da smeni neke od svojih funkcionera (setite se Bratislava Gašića kao ministra vojnog i Siniše Malog kao gradonačelnika), ali ih je on branio da bi ih posle postavio na druge funkcije.
Šta se danas promenilo? Zbog čega je danas moguće da pojedini funkcioneri budu pušteni niz vodu? Stvari u Srbiji su se drastično promenile u poslednje vreme, sve je više slučajeva verbalnog i fizičkog nasilja, pre svega zbog atmosfere koju je kreirao sam predsednik i rukovodstvo njegove stranke.
Vlast kreira atmosferu u kojoj su fizički napadi mogući
Iako je malo verovatno da je nalog za prebijanje Borka Stefanovića i pokušaj ubistva Milana Jovanovića došao iz samog državnog vrha, upravo je taj državni vrh na čelu sa predsednikom Vučićem odgovoran za atmosferu koja je kreirana gde se istraživački novinari i politički neistomišljenici nazivaju neprijateljima države.
Kada predsednik države, premijerka i ministri godinama etiketiraju političke protivnike, šalju preteće poruke i upozorenja, onda i partijski vojnici na mnogo nižim nivoima počinju da usvajaju takav narativ. Ali ne samo što ga usvajaju, već sa reči prelaze i na dela, želeći da se dokažu onom iznad sebe kako bi istovremeno pokazali i svoj autoritet i poslušnost.
Kada se lokalne kabadahije zaigraju, a stvari odu predaleko, još ako u tom trenutku takva dešavanja ne idu na ruku vladajućoj stranci, onda se pokreće cela mašinerija koja će omogućiti da do hapšenja u ovom trenutku dođe.
Da nije bilo pritiska javnosti, da se Vučić nije uplašio osionosti lokalaca, da se za ova dva slučaja nije čulo van granica Srbije i da nije bilo inostranog pritiska, teško da bismo doživeli hapšenje nalogodavca i organizatora.
Pokazna vežba na predsedniku opštine Grocka
Na primeru hapšenja predsednika opštine Grocka možemo da uočimo nekoliko razloga za takav potez vlasti. Vučić prvenstveno želi da sačuva svoj ugled i poziciju makar morao da žrtvuje i neke od svojih funkcionera. Aleksandar Vučić je svestan da su se pojedinci na lokalu osilili i da sebi dopuštaju svašta pa je ovo i poruka svima njima da paze šta rade jer mogu da završe isto kao i njihov kolega iz Grocke.
„Nasilje će biti najstrože kažnjeno, ovo je poruka za sve na lokalnom nivou da se ne igraju takvim stvarima jer će biti kažnjeni.“
Aleksandar Vučić, 25.01.2019.
Jedna od primenjenih metoda vladanja Aleksandra Vučića jeste da sve drži u stanju neizvesnosti i straha da svakog trenutka mogu biti pušteni niz vodu ukoliko ne budu slušali šta im se govori. To je razlog i što mnogi načelnici uprava srpske policije obavljaju funkcije vršilaca dužnosti kako bi im bile vezane ruke dok obavljaju svoj posao.
Da li bi se hapšenje desilo da nije bilo protesta?
Međutim, pitanje je da li bi napadači na Borka Stefanovića i novinara Milana Jovanovića bili uhapšeni da nije bilo intezivnog i masovnog pritiska građana i javnosti. Ovo nije prvi put da se Vučić suočio sa protestima i pritiskom javnosti, ali nikada do sad u ovakvom kontinuitetu i intenzitetu.
Kada imate sve više ljudi na ulicama širom Srbije onda morate da napravite neke ustupke kako biste umanjili nezadovoljstvo građana i kako biste očuvali svoju popularnost.
Postavlja se pitanje da li će ova hapšenja i sudski procesi dobiti svoj epilog ili će služiti samo kao pokazna vežba za slikanje i trenutno smirivanje nezadovoljstva. Svi koji godinama unazad prate poteze predsednika Srbije dobro znaju da se njemu ne može verovati i da svaki potez preuzima na osnovu istraživanja javnog mnjenja.
Da li su ovog puta istraživanja pokazala da raste nezadovoljstvo i među Vučićevim biračima koji su počeli da se oslobađaju straha i kojima je dosta pritiska na lokalnom nivou?
„Partijska knjižica nikoga neće sačuvati od odgovornosti.“
Aleksandar Vučić, 25.01.2019.
Kako je u Evropi, ovde uopšte nije loše – poručuje nam Vučić
Ni međunarodna zajednica nije zatvorila oči pred politički motivisanim napadima. Ovo je bio dodatan podsticaj za srpskog predsednika da da zeleno svetlo da se uhapse napadači i nalagodavci pokušaja ubistva novinara kako bi poslao poruku da je Srbija sigurna zemlja za novinare uprkos medijskim izveštajima u kojima se navodi suprotno.
Osim što je znao da će međunarodna javnost pozitivno reagovati na ovo hapšenje, Vučić nije propustio priliku da kaže da se u Srbiji za razliku od nekih drugih evropskih država novinari ne ubijaju i ne ranjavaju.
„Da pošaljemo signal svima u svetu da je Srbija sigurna zemlja.“
Aleksandar Vučić, 25.01.2019.
Nakon što je kreirao atmosferu u kojoj danas svako u partijskoj strukturi može da pomisli da primeni najrazličitija sredstva kako bi pripitomio svoje protivnike, deluje da Vučić danas očekuje da još bude i hvaljen zbog toga što nijedna glava nikome nije otišla sa ramena.
Ovako srećnom narodu ne preostaje ništa drugo nego da bude još srećniji što se zakon primenio po naredbi jednog čoveka kome to u ovom trenutku odgovara.