foto: Maja Medić
Intervju sa Srdanom Golubovićem, rediteljem i profesorom FDU
Povodom najave profesora Fakulteta dramskih umetnosti da će se pridružiti podršci građanskim protestima, razgovarali smo sa jednim od inicijatora, rediteljem Srdanom Golubovićem.
Šta je bilo presudno da inicirate potpisivanje podrške protestima na svom fakultetu?
FDU je uvek bio jedan od fakulteta koji je davao podršku studentima, demokratizaciji društva i slobodi govora. To je duboko u duhu i tradiciji fakulteta. Kad smo videli inicijativu Filozofskog fakulteta, odlučili smo da to i mi učinimo. Ovo su pravi građanski protesti i ono što je značajno da to nisu partijski, ali svakako jesu politički jer ukazuju na nezadovoljstvo stanjem u društvu.
Da li sve veća podrška akademske zajednice znači pobunu BU?
To je pre svega glas savesti. Pobuna se dešava na ulici, a danas na ulicama sve većeg broja gradova u Srbiji. Smatram da bi fakultetski profesori trebalo da budu savest jednog društva.
Da li obustavu nastave vidite kao legitimno sredstvo pritiska?
Toga je bilo ranije, ali ne znam da li je u ovom trenutku rešenje. Ovi protesti su jako pozitivni i dobronamerni. Čini mi se da ono čime se svaki dan bavimo nas legitimiše i daje nam za pravo da budemo deo te građanske pobune. Ovi protesti će, siguran sam, trajati jako dugo i ja bih to voleo. Mislim da protesti treba da pokažu istrajnost.
Ova pobuna nije građanski hir već duboka potreba da se ovo društvo iz korena promeni.
Sad je prvi put šansa da se borimo i izborimo da politika treba da bude u funkciji građana. Ovo je prilika da se borimo protiv partijske birokratije i da se izborimo za to da su političari pre svega činovnici koji obavljaju svoj posao a ne vođe. To je teška i velika borba, ali mi se čini da iza toga stoji jedan cilj koji bi mogao duboko i trajno da demokratizuje jedno društvo naročito u narodu koji večito traži vođu.
Kako vidite unapređenje odnosa opozicije i građana?
Nažalost ova vlast je uspela opoziciju potpuno da diskredituje, demorališe i rasturi. Ovi protesti su prilika da se i sama opozicija bolje konsoliduje i definiše. Najveća vrlina ovih protesta je što ovi ljudi koji šetaju nisu zadovoljni ni opozicijom, ali je ovo trenutak za opozicione političare da reformišu svoje stavove i delovanje. Čak i ako se to ne dogodi, ovaj građanski bunt treba da se nastavi bez obzira da li opoziciona objektivna snaga postoji ili ne, ali će se stvoriti kada građanska sila poraste i sama izrodi neku novu opoziciju.
Ukoliko Aleksandar Vučić ne ispuni dosadašnje zahteve sa protesta, šta vidite kao sledeći korak borbe?
Mislim da Vučić to neće ispuniti jer ono na čemu se zasniva njegova vlast je potpuna kontrola medija. To bi bilo kao kada bi on sebi odsekao dve ruke. Ista stvar je i sa izbornim uslovima. U ovom trenutku izlazak opozicije na izbore bilo bi apsolutno političko samoubistvo. Izbori sa Vučićem izgledaju kao kada on izađe u ring sa protivnikom kome su vezane obe ruke. Ono što je strašno je način na koji slave svoje pobede u takvim izbornim uslovima uz pretnje, ucene i potkupljivanje. U takvim uslovima opozicija ne bi trebalo da učestvuje na izborima.
Deluje da će Vučić vrlo uskoro raspisati izbore jer je to deo njegovog političkog cinizma gde on pruža šansu opoziciji da ga pobedi ali se okolnosti održavanja izbora neće odreći.
Sloboda medija i uslovi izbornog procesa su ključni u ovom trenutku.
To su dve osnovne poluge demokratizacije društva. Zemlja u kojoj se otvoreno priča o bugarskom vozu, gde državna sekretarka MUP-a odlazi u mesto gde se održavaju izbori i gde dolaze crni džipovi predstavlja čistu demonstraciju sile a ne slobodu i pravo na izbor.
Šta biste poručili svojim studentima?
Poručio bih im ono što im inače govorim, a to je da su pobuna i bunt osnova jednog zdravog društva. Moraju da kažu ono što misle i da budu slobodni da svoj stav i svoje mišljenje kažu jasno.
Za mene je patriotizam da ukazuješ na anomalije u društvu i da preispituješ ispravnost sebe i društva u kome živiš.
Isto tako je i u filmu na kome trenutno radim gde patriotizam vidim kao bavljenje temama koje su rane u jednom društvu, a ne povlađivanje kvazi patriotskim temama.