Ko je novi privremeni predsednik Venecuele?

Autorka

Vreme čitanja: 3 minuta

Foto: prodbdf

Nakon inauguracije Nikolasa Madura međunarodnu javnost uzburkalo je saopštenje Donalda Trampa, predsednika SAD-a, u kom se navodi da će SAD za legitimnog predsednika priznati Huana Guaida, predsednika Nacionalne skupštine Venecuele.

“Građani Venecule su hrabro ustali protiv Madura i njegovog režima zahtevajući slobodu i vladavinu prava. … Nastaviću da koristim ekonomske i diplomatske moći Amerike kako bi se obnovila demokratija u Venecueli”, izjavio je Tramp.

Maduro je odgovorio prekidanjem diplomatskih odnosa sa SAD-om i davanjem roka od 72 sata za američke diplomate da napuste Veneculu. Majk Pompeo, američki državni sekretar, izjavio je da neće udovoljiti uslovima Madura i da će Amerika odgovoriti „adekvatno“ ukoliko bezbednost američkih diplomata bude ugrožena.

Inauguracija i odluka SAD propraćena je velikim demonstracijama građana Venecule. Guaido je demonstrantima u u prestonici Karakas poručio „Ostaćemo na ulicama sve dok Venecuela nije oslobođena“.

 

Ko je privremeni predsednik?

Huan Guaido ima 35 godina, a pre politike bio je inženjer. On predvodi Nacionalnu skupštinu Venecuele u kojoj većinu ima opozicija. Iako nije najpopularnija opoziciona figura u Venecueli, postao je međunarodno prepoznatljivo lice opozicije kroz fotografije na kojima govori pred velikim grupama demonstranata.

Guaido se poziva na član 233. ustava Venecuele u kom se navodi da ukoliko predsednik ne ispunjava svoje dužnosti, ili ukoliko je mesto predsednika upražnjeno, predsednik Nacionalne skupštine će postati privremeni predsednik. Čitava opozicija ne priznaje rezultate predsedničkih izbora zbog masovnih neregularnosti i zabrane učešće opozicionih kandidata.

Guaido je najavio da ne planira da ostane dugo na poziciji predsednika i da želi svoj autoritet da iskoristi kako bi se ubrzo održali fer i legitimni izbori.

 

Prerano je govoriti o kraju Madurovog režima

“Da li je dovoljno osloniti se na ustav u diktaturi? Ne. Potrebni su ljudi, vojska i međunarodna zajednica da bi se dogodila smena vlasti” izjavio je Guaido na skupu 11. januara.

Iako su građani i međunarodna zajednica na strani opozicije, vojska je poluga vlasti koja je i dalje pod snažnom kontrolom Madura. Prošlog ponedeljka vojska je brzo ugušila protest 27 članova Madurove nacionalne garde, a pripadnici policije redovno koriste silu i suzavac na protestima.

 

Guaido je obećao amnestiju za sve članove oružanih snaga koji odbiju poslušnost i pobune se protiv Madura, ali za sada ne izgleda da će se promena u lojalnosti dogoditi.

 

Kina i Rusija i dalje podržavaju Madura

Ubrzo nakon američkog priznanja, 11 zemalja latinoameričke Lima grupe učinilo je isto. Savet Evrope i Evropski parlament potpisali su rezolucije koje podržavaju Nacionalnu skupštinu, ali nisu priznale Guaida kao legitimnog predsednika.

Rusija, Kuba i Kina ostaju veliki saveznici Madurovog režima. Ovo je delimično i razlog njegovog opstanka – ekonomska pomoć i saradnja Kine i Rusije omoguće su Maduru da obezbedi krug oligarha i oružanih snaga koji ga održavaju na vlasti.

Meksiko takođe nije podržao Guaida što odražava nejasan odnos Andreasa Obradora, novog meksičkog predsedniku, prema Maduru.

 

Propast socijalizma je koren krize u Veneceli

Protesti protiv Madurovog režima nastali kao rekacija na lošu ekonomsku situaciju čije je poreklo u socijalističkoj ideji „čavizma“ koju je doneo Ugo Čavez, bivši lider Venecuele.

Njegova ideje za borbu protiv siromaštva podrazumevala je ogromna državna izdavanja koja su uspela da drastično smanje nezaposlenost i siromašvo.

S druge strane, ekonomska politika Čaveza uključivala je kontrole cena, neumereno zaduživanje kod međunarodnih kreditora i nacionalizaciju privatnih kompanija. Dodatno, on je na ključne pozicije u kompaniji PDVSA, glavnoj naftnoj firmi, postavljao politički podobne ljude, dopuštao korupciju i neefikasno funkcionisanje.

Ekonomsko stanje se drastično pogoršalo padom cena nafte od koje u velikoj meri zavisi budžet Venecule što je dovelo do recesije i siromaštva. Ovo je vidljivo u podatku da je u prošloj godini prosečan stanovnik Venecuele izgubio 11 kilograma zbog gladi.

Naziru se pukotine Madurove vlasti

Iako je Trampova administracija do sada imala dosta mlak odnos prema diktaturama (npr. izostala je veća reakcija nakon ubistva saudijskog novinara Kašogija), Venecuela je od početka predstavljala trn u oku administracije.

Uvedene su nove sankcije koje najviše pogađaju najuži krug Madurovih saradnika, a postojale su i glasine o  mogućoj vojnoj intervenciji SAD-a u Venecueli. Ukoliko (i dalje nepotvrđena) vanredna sednica UN-a o tome ko je legitimni predsednik Venecuele bude stala na stranu Guaida, to će predstavljati veliki udar i dodatno komplikovanu situaciju za Madura.

Za sada ostaje da se vidi da li će priznanje od strane SAD-a biti još jedan prazan diplomatski gest ili prvi korak ka rušenju korumpiranog i autoritarnog režima Nikolasa Madura.