4 predloga za ministra Đorđevića i tim za ekonomske migracije
Vreme čitanja: 4 minuta

Foto: Ministarstvo odbrane Republike Srbije

U utorak 15. januara održan je prvi sastanak Koordinacionog tima za praćenje ekonomskih migracija, piše Tanjug, a za predsednika je predložen Zoran Đorđević, ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja.

Kako je ministar Đorđević izjavio, tim treba da predloži Vladi Srbije šta da se radi da bi se sprečio odlazak mladih iz Srbije, ali i da bi se podstakli ljudi koji su već otišli iz zemlje da se vrate, kao i strani državljani da se zaposle u Srbiji.

Kako bismo podržali i ubrzali rad novoosnovanog koordinacionog tima, izdvojili smo nekoliko predloga koji mogu da pomognu u misiji sprečavanja emigracije iz Srbije.

 

1. Prestanite da dajete ogromne subvencije na štetu srpske privrede, umesto toga poboljšajte privredni ambijent

Srbija je u 2017. dala ubedljivo najviše subvencija u regionu, a u celoj Evropi je samo Belgija dala više subvencija od nas. Budžetom za 2019. je predloženo još više izdvajanja iz državne kase za ove potrebe – sa 750 na 840 miliona evra.

Postoji više problema u vezi sa ovakvom ekonomskom politikom. Prvo, privlačenje stranih direktnih investicija velikim subvencijama ne donosi rezultate – to možemo da vidimo na primeru Rumunije koja izdvaja značajno manje od Srbije, a godinama unazad ostvaruje znatno veći rast.

 

 

Pored toga, neretko se dešava da investitori napuste zemlju kada subvencije isteknu, a veliki broj ljudi ostane bez posla.

Umesto što dajemo ogromna sredstva za neproduktivne subvencije, treba da iskoristimo prostor za oslobađanje privrede i unapređivanje poslovnog ambijenta – jedan od načina jeste reforma poreske administracije o čemu je više pisao Fiskalni savet u svojim preporukama za 2019. godinu.

Umesto što se hvalimo suficitom, mogli bismo da iskoristimo priliku za rasterećenje rada u Srbiji. S tim u vezi drugi predlog:

 

2. Smanjite namete na rad i olakšajte građanima pokretanje biznisa

Jedan od glavnih razloga zašto ljudi ne pokreću sopstveni biznis u Srbiji jeste ogromno opterećenje rada – kako kroz namete na rad, tako i kroz vremenske troškove usled iracionalno velike administracije.

Da li ste znali da država uzima čak 38,5 % zarade? To znači da neto plata, tj. plata koju dobijete na kraju meseca, iznosi tek 61,5% vaše ukupne bruto plate.

Neki od tih doprinosa odlaze za zdravstvo, neki za penzije, ali im je zajedničko to što vi, kao građanin, ne možete da birate gde taj novac ide, niti zaista znate kako se troši.

 

 

Iako je prošle godine bilo indicija da će se Ministarstvo finansija baviti ovim problemom, ispostavilo se da najavljivano „istorijsko rasterećenje privrede“ i nije toliko istorijsko i iznosi samo 0,75% ili 516 dinara po prosečnom zaposlenom.

 

3. Zaustavite praksu partijskog zapošljavanja

Poenta koju posebno treba naglasiti jeste da mladi neće odlučiti da ostanu u zemlji zbog neke posebne strategije Vlade, već samo onda kada procene da postoje uslovi u kojima je moguće živeti dostojanstvenim životom.

Jedan od najvažnijih faktora koji utiču na odluku o napuštanju zemlje jeste mogućnost zaposlenja, ono čuveno „u struci“, ali zasnovano na sopstvenom trudu i radu, a ne pomoću partijske knjižice. Partijsko zapošljavanje je sveprožimajući problem u Srbiji, uzrok pesimizma mladih ljudi koji bivaju primorani da donesu tešku odluku napuštanja svoje zemlje da bi njihov rad bio cenjen.

Sve dok karijere i radna mesta zavise od pripadnosti stranci, a posle 7 godina na vlasti legitimno je reći: Srpskoj naprednoj stranci, ljudi neće odlučiti da se vrate u Srbiju, a roditelji će ohrabrivati decu da „idu preko.“

Iako je tačno da podela plena nakon izborne pobede nije naročito specifična za Srbiju, praksa partijskog zapošljavanja je za vreme aktuelne vlasti dovela naše društvo na nivo opšteg pesimizma u pogledu bilo kakvog napretka i perspektive boljeg života.

 

Pročitajte i: Zašto ljudi napuštaju Srbiju?

 

4. Vratite se u okvire vladavine prava

Vladavina prava sve više zvuči kao ideal budući da njenom postojanju u svakodnevnom životu sve manje svedočimo.

Vladavina prava podrazumeva podelu vlasti na izvršnu, zakonodavnu i sudsku, dok u realnosti imamo predsednika države koji se poziva na poligraf da bi objavio da neko nije kriv za političko ubistvo čije razrešenje i dalje nismo dobili.

Vladavina prava znači da zakoni važe jednako za sve, ali to u Srbiji nije slučaj: neki mogu da ruše u Savamali, dok neki drugi ne mogu da ruše na Kopaoniku.

Da bi društvo funkcionisalo, a pojedinci mogli da računaju sa svojim individualnim pravima i slobodama, mora da postoji jasan sistem pravila i institucija koje će ta prava i slobode zaštititi. Da bi ljudi odlučili da ulažu u Srbiji, potrebne su funkcionalne institucije koje će im garantovati zaštitu privatne svojine, kao i predvidljivost u pogledu izvršenja zakonskih obaveza ili naplate potraživanja.

U Srbiji danas ne postoje osnovni preduslovi vladavine prava, niti pravne države, pa je pitanje učinka jednog malog koordinacionog tima besmisleno sve dok najviše instance vlasti odbijaju da deluju u okvirima zakona koji očito postoje samo na papiru.

 

Sve u svemu: delegirajte zaduženja postojećim institucijama i ugasite se

Primetićete da je svaki od predloga upućen već postojećim ministarstvima i nadležnim organima, a reč je o tek nekoliko stavki u vezi sa privredom Srbije.

Imajući u vidu da postoji mnogo dobrih stvari koje bi Vlada Srbije mogla da uradi kako bi sprečila masovno iseljavanje mladih, i eventualno podstakla nekoga da se vrati, predlog za Koordinacioni tim glasi: sastanite se jednom, prosledite postojećim institucijama predloge, a onda se raspustite.

To je najbolje što možete da uradite budući da i vaše postojanje finansiramo mi, građani Srbije, kojima je svakim danom sve teže da žive i rade u svojoj zemlji.