Ibarski marš – jasna poruka i kreativna borba
Vreme čitanja: 3 minuta

Foto: Lokalni front, Tviter

Aktivisti Lokalnog fronta iz Kraljeva krenuli su u subotu, 12. januara, peške do Beograda, a plan je da u sredu stignu na okupljanje povodom godišnjice ubistva Olivera Ivanovića.

Ibarski marš, kako je ova šetnja nazvana, praćen je izuzetno pozitivnim komentarima i čini se da je ovo upravo doza kreativnosti koja nam nedostaje na političkoj sceni. Ustaljene forme poput kratkih protestnih šetnji se podrazumevaju, ali je potrebno nalaziti inovativna rešenja koja će dodatno animirati građane i motivisati različite vidove vaninstitucionalnih aktivnosti. Kako bi to moglo da izgleda?

Šta je poruka Ibarskog marša i šta dalje možemo da očekujemo od ekipe Lokalnog fronta?

Nikola Adžić i Vladan Slavković su, dok koračaju od Ljiga prema Lazarevcu, u razgovoru za Talas podelili svoje utiske i očekivanja.

 

Šta biste voleli da vidite kao ishod Ibarskog marša – šta on treba da proizvede ili podstakne u društvu?

Nikola Adžić:

„Motivacija je bila da na ekstremniji način, radikalnim protestom (jer Ibarski marš to jeste) ukažemo na važnost teme. Ubijen je čovek koji je političar, godinu dana nije pronađen ubica.

Svi smo mi mete. Svi koji se bave javnim poslovima – političari, aktivisti, mediji – svi smo legitimne mete. Svako ko se bori za normalno društvo.

Ishod bi bio da svi shvate važnost teme i da pokažemo da protiv ovoga može da se bori. Da bodrimo ljude u svim mestima kroz koja prolazimo i u kojima postoji strah. Ali da pokažemo i Beogradu da se unutrašnjost Srbije budi.“

 

 

Vladan Slavković:

„Sam ovaj čin nije nikakvo podsticanje, već potcrtavanje crvene linije – a to je nedostatak države na putu između Kosovske Mitrovice, Kraljeva i Beograda.

Ljudi bivaju ubijeni, ljudi ne mogu da obave osnovne ljudske prohteve koje zahteva normalan život. Bilo da je u pitanju katastar, APR, naprosto, neko može da vas ubije na pešačkom prelazu ili da puca u vaša leđa, a oni će onda proceniti da li je stranačka pripadnost to što će odrediti visinu vaše kazne.

Ovo je baš oštar i veoma ozbiljan pritisak da se država vrati jer nam ozbiljno nedostaje.

Za ovih 7 godina vlasti predizborne kampanje, jer ne znam kako drugačije da je nazovem, sve je srozano: od rasprave o ekonomiji 2012. godine, sada smo došli do rasprave o vojnim knjižicama i tome ko je istinski neprijatelj ove države.

Hodam u ime svih normalnih, pametnih, iskrenih ljudi, koji nemaju ogromne prohteve već žele da se bave normalnim stvarima bez ikakvih političkih pritisaka. Žele da vode normalne živote.“

 

Koji je vaš najveći utisak ili anegdota sa dosadašnjeg puta?

Nikola Adžić:

„Juče su nas sačekali ljudi iz Ljiga sa čajem, ljudi iz Kragujevca su došli u Ljig samo da nas dočekaju, doneli su pitu, palačinke, isto je bilo i u Čačku. Imamo najavu da će nas čekati i u Lazarevcu, to organizuje Ne davimo Beograd. Koliko vidim po automobilima, ljudi sve više trube i prepoznaju nas.

A o anegdotama ćemo pričati posle 16. januara.“

Vladan Slavković:

„Ne postoji konkretan događaj koji bih izdvojio, osim lične zadivljenosti fizičkom spremom i snagom mojih kolega. Bio sam uveren da su jaki i snažni samo na pečenju, ali sada im se divim i izuzetno sam ponosan što sam sa njima u ovom maršu.“

 

 

Svesno ili nesvesno ste podigli očekivanja ljudi koji vas aktivno prate i bodre. Šta možemo dalje da očekujemo od Lokalnog fronta?

Nikola Adžić:

„Ovo što se sada dešava je važno. I na organizatorima protesta u Beogradu, uopšte u Srbiji, je odgovornost da ova energija ne propadne. Ne sme energija da bude potrošena – to smo viđali u prošlosti kroz gašenje protesta. Ishod ovoga mora da bude promena.“

 

Vladan Slavković:

„Ovo je jedan od možda najjačih poteza koji su urađeni u poslednjih 15 godina jer je politička scena postala inertna. Ponekad imam osećaj da se sve ovo čini da bi se kompletirala jedna ogromna političa grupacija koja će opstajati na sve manjem budžetu Republike Srbije.

Šta god Ibarski marš proizveo, mi idemo u Kraljevo da se bavimo problemima zagađenog vazduha, ekološkim problemima, pokvarenim liftovima – prostim, tehničkim i svakodnevnim stvarima.

U Kraljevu je to jako teško jer se ne vidi iz Beograda ni na koji način. Kako je rekao kolega Peđa:

„Kašalj u Beogradu se bolje čuje od vriska u provinciji.“

Lokalni front želi da zaista bude servis građana.“