Nikada nisam volela i koristila rodno senzitivni jezik, ali nikada nisam ni umela da objasnim zašto. Kada sam želela da se bavim muzikom nazivala sam sebe „violinistom“, a kada sam se oprobala u novinarstvu prirodno sam se predstavljala kao „novinar“. Međutim, nakon nekoliko komentara uvidela sam da me većina identifikuje kao „novinarku“ što ne donosi nikakve privilegije.
Što se nerviraš oko nekoliko loših komentara?
„Kada sam pisala o ograničavanju prava na abortus bila je mrtva trka između onih koji bi me silovali i onih koji su mi poručivali da ne treba da brinem oko toga jer sam „grob“ sa kim niko ne bi želeo seks pa neću ni doći u situaciju da abortiram“ rekla je Jovana Gligorijević, pomoćnica glavnog urednika nedeljnika Vreme u izjavi za Talas.
Tekst „Proći ćete kao Poljska“ koji se ticao prava na abortus je odlična oaza seksističkih pobuda. Pored standardnih opaski da je autorka strana plaćenica, aludira se na silovanje sa eksplicitnim opisima i na potrebu da neko seksom „smiri“ autorku. Dodatno, tu su i konstatacije da je ona sigurno „nerotkinja“.
Međutim, anonimni komentari na internetu nisu jedino mesto za gomilu neumesnih poruka. „Zoran Ćirjaković, profesor novinarstva na Fakultetu za medije i komunikacije, pitao se što ja pišem o seksualnom uznemiravanju kad sigurno to nisam doživela“ kazala je Gligorijević, a sledeći tvit Dragana J. Vućevića, urednika Informera, kreće se u sličnom pravcu.
@Jovanana Лечиш своје сексуалне фрустације на свима нама, несрећо дебела недојебана
— Драган Ј. Вучићевић (@djvucicevic) April 17, 2015
Nema razlike između žena i muškaraca u novinarstvu
„U onlajn prostoru najviše seksističkih komenatara sam dobila upravo na tekstove u kojima se borim protiv njih. Tako da sam posle tekst o „menspredingu“ dobila čitavu paletu najkreativnijih sinonima za „kurvu“ i isto toliko širok dijapazon radnji koje bi mi radili da mi objasne zašto nisam u pravu. Taj momenat sa pozivom na silovanje i „prevaspitavanjem“ mi je omiljeni “ za Talas ističe Iva Parađanin, novinarka portala VICE.
Za one koji imaju želju za mazohizmom komentari ispod teksta „Manspreading” ili zašto muškarci sede raskrečeni u gradskom prevozu“ odlična su baza za istraživanje. Od „umerenih“ komentara da autorka treba da „nađe dečka” do više direktnih koji kombinuju seksizam i opravdavanje silovanja provokativnom odećom.
Najgori Fejsbuk komentar koji ostaje urezan u pamćenje je sledeći:
„Pitam se dal ove tekstove pišu one isfrustrirane likuše koje su kurac videle samo na slici pa ne kontaju da je malo jelte neprijatno skupiti noge… Kad ležim sa skupljenim nogama pa me bole blizanci kamo li kad sedim u bus-tetanus… Ženska prava?! A šta je sa muškim pravima?! Uđe mi likuša u dopičnjaku i nekoj majici i šta gore dva snajpera a dole patlidžan i šta sad to nije neprijatno?! Msm ne izaziva onaj efekat jaoooj a što si me silovao? Aj bre više sa tim Američkim sranjima! Što napišete kako decu lečimo SMS-om nego vam smetaju nečije raširene noge“
Parađanin ističe da onlajn prostor nije jedino mesto gde je iskusila diskriminaciju u svojoj profesiji. „Pre VICE-a sam radila na B92 i to u sportskoj redakciji. Baš se često dešavalo da na konferencijama, događajima, od kolega ili sagovornika dobijem seksističke komentare na račun svog izgleda, toga šta sam obukla, da li sam se našminkala ili zbog toga što radim u sportskoj redakciji. Ne mogu da izbrojim koliko puta sam bila upitana za koga sam se to sredila i na kog igrača se ložim kad se bavim sportskim novinarstvom“ rekla je Parađanin.
Danas ne smeš ženama ni da uputiš kompliment
Pored tekstova i priloga novinari danas najčešće imaju prisustvo na različitim društvenima mrežama što otvara prostor za napade koji nisu u direktnoj vezi sa radom novinarke. Jedan slikovit primer, mada ih ima dosta, jeste Hana Adrović, voditeljka emisije „Nešto drugačije“ i njen Instagram profil gde na većini fotografija postoji lavina muškaraca koji komentarišu njen fizički izgled i iznose seksualne ponude.
Neki od komentara ispod jednog posta su : „Auh perverzije svašta ume taj jezik sigurna sam“, „Lep jezik. Čestitam“, „Oliži mi ga“ i „Sexi fotka. Sviđaš mi se u ovom uzdanju“.
Iste standarde treba da primenjujemo bez obzira na to da li nam se dopada novinarka u pitanju, čak i ako je ne smatramo „pravom“ novinarkom uopšte. Civilnost, uljudnost i poštovanje dostojanstva dugujemo svima iako nam se zbog njih prevrće utroba, ali se čini da je ovo lekcija koju čak i „građanska“ javnost u Srbiji tek treba da nauči.
Dobro palaca s limenkom. https://t.co/vcKvDMgNKb
— Serge Truffaut (@WhistlerDick) December 8, 2018
Pošto je naše digitalno prisustvo sveobuhvatno deluje da je prostor za seksističke izjave toliko veliki da je nemoguće ostati ravnodušan i smiren jer nepoznati muškarci osećaju potrebu da vas bez trunke samosvesti i blama označe kao seksualni objekat.
Samo ignoriši kad ti kažu tako nešto
Seksizam je u novinarstvu, kao i u ostalim oblastima društva, živ i zdrav. Sigurno je da on ne postoji izolovano od šireg konteksta rodnih uloga i odnosa u Srbiji, pa je tretman novinarki više pravilo nego izuzetak.
„Moram da priznam da, dok sam bila nova u celom tom svetu i mlada, ti komentari su dosta uticali na moje samopouzdanje na poslu“ rekla je Parađanin. Ovo je uvek posledica okoline u kojoj ste objektifikovani, svedeni na vaše telo ili izgled, i gde se vaš pol koristi protiv onoga što ste napisali. Postajete nesigurni jer stičete utisak da to nije okruženje gde ste dobrodošli, zbog čega kasnije gajite cinizam i pesimizam kad vidite da je problem mnogo širi od vas.
Od zluradnih komentara na internetu do opaski kolega u pokušaju da ispadnu duhoviti jedini način odbrane za novinarke jeste čelični oklop samopouzdanja i strpljenja.
Zašto sam novinarka?
Nakon jednog od prvih članaka dobila sam preporuka da treba da se „vratim u kuhinju“, a za teksta o optužbama za seksualno uznemiravanje komentar da je sramota što je ovakav tekst napisala „jedna žena“.
Iako volim da verujem da imam potpunu kontrolu nad značajem koji pridajem svom polu čini mi se da je to nemoguće. Nikada nisam mislila da me moj pol određuje, ali sve dok živimo u okruženju gde je seksizam pravilo nemam izbor da budem ,,novinar“. Nemam luksuz da kažem kako je to što sam žena meni „nebitno“ jer veliki deo mog okruženja odlučuje da se prema meni ophodi istovetno kao i prema drugim ženama.
Sve dok postoje komentari da smo nerotkinje, seksualno isfrustrirane, nedovoljno privlačne za silovanje, prostitutke, zajedno sa ponudama za razne seksualne činove moramo da budemo „novinarke“ koje pored svog posla obavljaju ulogu boraca protiv diskriminacije i isfustriranosti nesigurnih muškaraca na internetu.