Foto: Stefan Stojanović
Na političkoj sceni Srbije pojavila se nova partija – Stranka moderne Srbije (SMS) koja je nastala ujedinjenjem Pokreta centra i Socijaldemokratskog saveza.
Predsedništvo stranke čine narodni poslanici Tatjana Macura i Aleksandar Stevanović i Nebojša Leković, dosadašnji predsednik SDS-a.
Razgovarali smo sa Tatjanom Macurom o novoosnovanoj stranci, aktuelnim protestima u Beogradu, kao i o inicijativi „Mame su zakon“ koju ona aktivno vodi mesecima unazad.
U čemu ste kao Pokret Centra našli zajedničke tačke sa Socijaldemokratskim savezom čiji rad javnosti i nije toliko poznat? Koliko ste programski saglasni i šta će biti prioriteti na kojima ćete insistirati?
„Pokret centra je odmah nakon osnivanja istakao glavni cilj – osnivanje stranke. Način na koji smo to izveli nije jedinstven na političkoj sceni Srbije i mi nismo prva organizacija koja je to uradila na ovaj način.
Pronašli smo partnera koji nije bio aktivan, koji podržava to što radimo i način na koji to radimo. Pripremili smo novi Statut u koji smo uneli neke novine, kao što je rad kroz inkubatore, odnosno projektno orijentisane aktivnosti u skladu sa novim političkim trendovima – kako građanima koji žele da se bave politikom, a kojima se jednostavno ne dopada rad u organizacijama starog tipa, da omogućimo da se aktivno uključe i da iz njih izvučemo ono najbolje, motivišući ih da sfere interesovanja prošire
Stranka moderne Srbije se nedvosmisleno zalaže za Srbiju na Zapadu. Fokus će nam biti na razvoju domaćih malih i srednjih preduzeća, podsticanju preduzetništva, a koje se pre svega ogleda u smanjenju poreza i doprinosa na zarade, posebno one minimalne.
Snaga naše države leži u jakom privatnom sektoru kojem je neophodno obezbediti pravnu sigurnost, a ne subvencijama podsticati konkurenciju.
Zatim, odgovorna socijalna politika i stvaranje pravednog društva u kojem će se donositi zakoni po meri svih članova našeg društva, poštujući sociokulturološko poreklo. Insistiraćemo na reformi obrazovanja, sa željom da konačno srednji nivo obrazovanja postane obavezan. Ekstremizam, kao način promovisanja politika biće neprihvaljiv, a sva rešenja donosićemo u saradnji sa građanima, duboko ceneći i uvažavajući njihova iskustva i mišljenja.“
Predsedništvo partije vodiće pored vas i vaš kolega Aleksandar Stevanović i dosadašnji predsednik SDS-a Nebojša Leković. Zašto ste se opredelili za ovakav model?
„Sujete lidera, samouvereno donošenje pogrešnih odluka, nedostatak samokritike i greške proistekle iz takvog ponašanja su nas motivisale da napravimo organizaciju koja neće zavisiti od odluka samo jedne osobe. Odluke će u budućnosti donoditi nas troje uz dragocenu pomoć šireg predsedništva. Novu političku kulturu kojoj težimo praktikujemo prvo u svojoj kući, a modernisti će svakako negovati slobodan protok ideja.“
Šta biste izdvojili kao utisak 2018. godine kada je reč o političkom životu u Srbiji?
„Utisci sa početka godine i sa kraja godine svakako nisu isti. Početkom godine su sve političke organizacije insistirale na tome da se dokažu u svojoj posebnosti, dok se situacija na kraju godine drastično promenila.
Srbiji jeste neophodno ukrupnjavanje opozicione scene. S tim u vezi, postavlja se pitanje – kako i na koji način ukrupniti opoziciju? Videćemo koliko je ukrštanje različitih ideologija uopšte dobro i da li može da izazove neophodne tektonske promene na političkoj sceni u 2019. ili 2020. godini. Nisam srećna zbog lošeg rezultata koje je na kraju ove godine na lokalnim izborima pokazala jedna od opcija i čini mi se da to jeste alarm za čitavu opozicionu scenu. mislim da ne možemo sebi priuštiti taj luksuz da izgubimo ijedan opozicioni glas.
Da zaključim, 2018. godinu je obeležila kriza na političkoj sceni Srbije, a izazov je da se u 2019. godini ta kriza reši, poželjno već u prvoj polovini godine.“
Kraj je godine, ljudi polako završavaju poslove i spremaju se za praznike, a na ulicama Beograda se već par subota za redom pokazuje značajna energija građana.
Da li je moguće održati ovu energiju i od čega to zavisi? U kakvom su odnosu uslovi protesta (u vezi sa javnim servisom, počiniocima ubistva Olivera Ivanovića kao i napada na Borka Stefanovića i Milana Jovanovića) i uslovi političkih partija? Da li građani znaju koji su uslovi najnovijeg protesta?
„Iako podržavamo proteste koji se već par subota održavaju u prestonici i sve su brojniji, nije do kraja jasno ko proteste organizuje, a sigurno je da neko mora da ih organizuje. Da bi se održala energija moraju se jasno navesti ili odrediti organizatori i zahtevi, odnosno cilj koji želimo da postignemo protestnom šetnjom. Pored toga, moramo tačno znati šta ćemo učiniti ukoliko se zahtevi ne ispune, ako se delimično ispune i šta ako se, iako je malo verovatno, u potpunosti ispune. Kada oni koji šetaju dobiju odgovore na ova pitanja, najmanji je problem da se energija održi jer je cilj nedvosmisleno postavljen, kao i plan koji vodi do tog cilja.
Ovo ne važi samo za okupljene građane na ulici, ovo jednako važi i za opoziciju koja treba da osmisli i unapredi svoje zajedničko delovanje – postaviti cilj, definisati zahteve koje opozicija postavlja vladajućoj većini, a zatim napraviti dobar plan rada u odnosu na moguće scenarije.
Mislim da nije dobro praviti veštačku podelu na građane i političare i na njoj insistirati, ta razlika ne treba da postoji ako mislimo da napravimo preokret u vođenju države. Antipolitika nije put koji vodi ka ostvarenju takvog cilja. Takođe, ne treba zanemariti uzrok koji je doveo do toga da se stvara politika antipolitike i tu je čini mi se jedan od ključnih izazova ispred opozicije – kako poboljšati saradnju sa građanima, pokazati da uvažamo drugačija mišljenja, biti strpljiv i spreman na kritiku, dobro slušati i iznad svega biti otvoren.“
Kako vidite samu organizaciju protesta? Da li postoji prostor za veću ulogu političkih partija i pokreta i kakve bi to posledice imalo?
„Ko god uspe u ovakvim okolnostima da izvede iz nedelje u nedelju sve veći broj ljudi na ulicu ne može za sebe ni da pomisli da je loš organizator. Izazov je održati ovaj intenzitet. To me vraća na odgovore na prethodno pitanje – postaviti cilj, definisati zahteve i napraviti plan. Ovo jeste politički protest, potpuno drugačiji od nekih građanskih inicijativa i mislim da je nepotrebno bežati od toga i biti gadljiv na političare u prvim redovima, posebno ako se oni danas nalaze na mestima odlučivanja.“
Nedavno smo videli zajedničku akciju opozicije – provođenje jedne noći nakon rasprave o budžetu u Narodnoj skupštini. Kako sada izgleda komunikacija i saradnja opozicije?
„To je bila jedna burna nedelja, ipak je to najvažniji zakon u jednoj kalendarskoj godini, tako da je i saradnja bila intenzivna i u ovom slučaju dobra. Danas je nešto slabijeg intenziteta, ali postoji. U narednom periodu očekujem da ćemo se dogovoriti oko toga kako promovišemo zajedničke stavove i nastupe da ne bismo imali disonantne tonove.“
Opozicija se, nakon toga, usaglasila oko zajedničkih uslova za fer i poštene izbore koje ste vi potpisali ispred Pokreta centra. Šta se dešava ukoliko ti uslovi ne budu ispunjeni?
Da li mislite da opozicija treba da bojkotuje vanredne parlamentarne izbore? Zašto?
„To i mene brine – šta ćemo ako ti uslovi ostanu ignorisani, ako budu delimično ispunjeni ili ih u potpunosti ispune? To još uvek nismo definisali i meni se čini da ako to ne uradimo uskoro, zajednički zahtev sam po sebi ostaje samo spisak lepih želja.
Jasan stav o narednim parlamentarnim izborima danas je teško imati.
Šta se dobija bojkotom i u čemu je razlika izmedju tih izbora u budućnosti i onih koji su se održali pre dve i po godine ili izbora pre desetak dana u Lučanima? Šta se dobija učešćem?
Sve to treba dobro analizirati i formirati stav, a sada je čini mi se za tako nešto rano.“
Mesecima unazad aktivno vodite kampanju Mame su zakon. Šta se trenutno dešava na tom polju? Koji su najveći izazovi?
„Najveći izazov je ne nasesti na kozmetičke promene koje nude ministri nadležni za ovo pitanje. U budžetu nisu isplanirana sredstva za suštinske izmene i zbog toga ne verujemo u najave da će primanja porodilja biti dostojanstvenija u 2019. godini. Najvažnije je da dobro pratimo sve najave i ono što se između redova poručuje mamama i budućim mamama.“
Kakva očekivanja imate u vezi sa novim Predlogom Radne grupe o izmenama zakona o finansijskoj podršci porodicama sa decom?
„Predlog je prilično skromno i nejasno u javnost iznela ministarka Slavica Đukić-Dejanović, koja je ujedno i predsednica te Radne grupe, bez konkretnih i preciznih mera koje Vlada Srbije planira da preduzme. Na osnovu to malo iznetih podataka smatramo da će predložene izmene biti više kozmetičke nego suštinske. Neki zakoni kada se usvoje ne zahtevaju dodatna sredstva, što nije slučaj sa Zakonom o finansijskoj podršci porodici sa decom.
Za suštinske izmene ovog zakona Vlada je morala opredeliti više sredstava u budžetu za 2019. godinu. Ovo nije prvi put da dobijamo uveravanja da će se zakon uskoro promeniti. Podsetiću vas da je slična uveravanja dala ministarka i uoči prvog protesta u septembru, najavljujući izmene do kraja godine, a koje se kao što vidimo nisu dogodile.
Inicijativa će svakako pozdraviti svaku suštinsku izmenu, a sa našim aktivnostima nećemo stati sve dok svaka porodilja u Srbiji ne bude imala dostojanstveno materinstvo.“
Jedna ste od prvih poslanica koja je podržala Zahteve za slobodnim medijima koje smo objavili na Talasu. Da li možemo da očekujemo formiranje Anketnog odbora koji bi razmatrao delovanje REM-a? Kako vi ocenjujete rad REM-a?
„Da, podržali smo vašu inicijativu. Naši pravnici su napisali predlog da se formira anketni odbor koji bi analzirao rad REM-a. Prosledićemo ga svim narodnim poslanicima sa molbom da podrže vašu inicijativu.
REM je godinama uspavano nezavisno telo, vrlo povezano sa predstavnicima vladajuće većine, koje ili ne radi ništa ili selektivno reaguje najčešće na njihov zahtev. Prekršaji su svakodnevni i veliki, medijska nezavisnost je jako dugo upitna, a sve je duboko povezano sa tim što oni koji su članovi nisu nezavisni u svojoj oceni i proceni.“