Dojčinović: najveći problem su političke pozadine kriminalnih klanova u Srbiji
Vreme čitanja: 4 minuta

Foto: Medija centar Beograd

Darko Šarić osuđen je na 15 godina zatvora zbog šverca blizu 6 tona kokaina u Zapadnu Evropu.

Slučaj Šarića i kriminalne grupe okupljene oko njega detaljno je pratila Mreža za istraživanje kriminala i korupcije (KRIK). Sa urednikom KRIK-a, Stevanom Dojčinovićem, razgovarali smo o presudi, organizovanom kriminalu u Srbiji, njegovoj političkoj pozadini, radu institucija i situaciji u regionu.

 

Za početak – kako komentarišeš jučerašnju presudu Veća Specijalnog suda Darku Šariću?

„Presuda je bila, bar za mene, očekivana, čak sam dan pre na Tviteru napisao svoju procenu i pogodio, nije bilo preterano teško.

Ako se pratio duh samog procesa, bilo je jasno da će sudije doneti gotovo istu presudu što i jeste slučaj – presuda je skoro ista, samo se razlikuje visina kazne.

Kada je Apelacioni sud obarao presudu, izneo je zaključak da bi trebalo da se sudi po starijem, blažem zakonu. Ponovljena je presuda, samo je primenjen stariji i blaži zakon, pa je Šarić sada osuđen na 15 umesto 20 godina.“

 

Kako bi ocenio celokupan proces istrage i suđenja Šariću – koji su najsporniji ili najzanimljiviji momenti?

„Reč je o velikom, komplikovanom procesu punom kontroverzi. Zapravo je jako uzbudljivo – desilo se sve što može da se zamisli, kao na filmu. Bilo je različitih preokreta, neke policijske akcije nisu uspele jer je kriminalcima neko dostavljao informacije iz istrage i tako dalje.

Zato sam i napravio knjigu o celom procesu – prepun je neverovatnih priča, posebno taj talas otpuštanja ljudi – većina ljudi koji su vodili istrage su izgubili radna mesta i pozicije.“

„Ključna stvar je definitivno politička pozadina klana. To je uvek problem u Srbiji.“

„Stvar se nikada ne reši. Često će kriminalci završiti u zatvoru, ali nikada se ne razotkrije njihova politička podrška. Mislim da sada postoji velika šansa da se to reši.“

„Daleko problematičniji slučaj od Šarića jeste suđenje bivšem šefu kabineta Ivice Dačića (Branku Lazareviću). On je optužen za odavanje službene tajne članovima grupe Darka Šarića, da je informisao kriminalce, a sudije su u tom postupku izbacile ključne dokaze iz predmeta.

Ključni dokazi su bili snimci razgovora između Dačićevog kabineta i kriminalaca, pa je predmet sada oslabljen. To je veoma bitan deo cele priče koji treba pratiti.

Ono što se u Srbiji nikada nije desilo, u svim tim procesima, jeste da se do kraja uđe u političku pozadinu. A to je najvažniji deo.“

„Političari, ljudi koji rade u policiji, javnim agencijama – oni treba da rade za nas, a okrenuli su se na suprotnu stranu.“

„Čitava predaja Šarića je još uvek pod velom misterije, ne zna se kakvih je dogovora tu bilo u domenu politike.“

 

Darko Šarić u sudnici Višeg suda u Beograd; Foto: KRIK

 

KRIK je detaljno pratio slučaj Darka Šarića i grupe okupljene oko njega. Da li ste imali neke izazove u tom procesu – u pogledu bezbednosti ili pristupa informacijama?

„Konkretno, u vezi sa Šarićevom grupom, pored svega što smo ispratili za ovih 10 godina, nismo imali nikakvih pretnji po bezbednost. To je jako zanimljivo, jer nekako mislim da ni cela ta grupa nije taj tip.

Za razliku od drugih kriminalnih, brutalnih grupa, Šarićeva je više bila bazirana na jednom biznis modelu – robi i pravljenju novca.

Za njih se ne vezuje mnogo ubistava, ima zanimljivih slučajeva, ali nikada do kraja nije dokazano da je sam Šarić upleten u ubistva.

Dešavalo se da neko u sudnici odreaguje na naše prisustvo, ali nikada nismo imali ozbiljne probleme.“

 

Poslednjih godina u Beogradu imamo veliki broj ubistava koja su povezana sa kriminalnim grupama. Utisak je da se ovaj trend pojačava.

„To nije pitanje utiska već matematike – da, ubistva rastu iz godine u godinu, mi već 4 godine pratimo ovu temu, a ove godine je stopa porasla, mnogostruko.“

To počinje pre nekoliko godina. Nakon hapšenja Šarića, otvaraju se sukobi u podzemlju. Kreću negde od 2012, ali se zahuktavaju tek poslednje 2-3 godine. Masovna ubistva u podzemlju.

Ne prođe ni jedan mesec bez nekoliko ubistava, bile to eksplozije automobila ili likvidacije u sred bela dana.“

„Vlast to pokušava da negira, igraju se statistikom, a činjenica je da su kriminalne grupe u ratu, a to je već pretnja po građane. Pitanje je trenutka kad će neko da strada, već se dešavalo da civili budu povređeni.“

„Nažalost, to još uvek nije nametnuto kao tema, što mi i pokušavamo da uradimo, ali se plašim da će biti suviše kasno.

Državu ovo ne zanima mnogo, ne uzrujavaju se zbog toga. A stopa ubistava raste.

U pitanju su obračuni koji su krenuli zbog šverca droge, a sada su već lični, to traje i preti da postane rat do samog istrebljenja.

Država igra na čudan način – ima kontakte i veze sa nekim od klanova.“

 

Ako pogledamo region – kako izgledaju trendovi u borbi protiv organizovanog kriminala? Kako izgledaju procesi u Srbiji u poređenju sa regionom?

„Mislim da je ceo region u problemu. Zavisi koga posmatramo, stvari malo bolje funkcionišu u Sloveniji, dok je u Crnoj Gori lošije nego kod nas.

Sve ukupno – borba protiv organizovanog kriminala nema neke dobre rezultate na Balkanu.“

Pre svega, ključni problem je korupcija – zašto ne može da uspe neka borba? Zato što kriminalci od starta potplaćaju policiju, kasnije sudije, vrši se pritisak i oni su uvek u boljoj poziciji.

S druge strane, nema ni dovoljno znanja i resursa za borbu protiv organizovanog kriminala.

Kod nas ima kvalitetnih ljudi, i u policiji i tužilaštvu, ali oni nikada ne dođu do izražaja upravo zbog načina na koji politika funkcioniše.“

Na vrhove institucija se ne imenuju profesionalci, nego partijski, lojalni ljudi. Tako kvalitetni ljudi nikada nisu na visokim pozicijama.“

„Pogledajte slučaj Kosmajac – čak i u akcijama gde država želi da se obračuna sa nekim, ne može, nije bilo kvalitetnih ljudi i na kraju smo dobili sramotan slučaj.

Politika i korupcija onemogućavaju da se razviju institucije u borbi protiv organizovanog kriminala.“

 

Da li postoje neki pozitivni momenti u radu policije ili tužilaštava na ovom polju?

„Naravno – velika je stvar što je Šarićev proces doveden do kraja, tu imamo važnu ulogu Tužilaštva.

Tužiocu Saši Ivaniću nije bilo lako, postupak je bio dosta veliki uz mnogo pritisaka sa različitih strana.

Pored toga, mislim da je borba protiv organizovanog kriminala posustala, a to se poklapa sa dolaskom novog tužioca za organizovani kriminal, Mladena Nenadića.

Danas nemamo toliko razbijanja velikih kriminalnih grupa, hapšenja krupnih kriminalaca.

Imali smo, na primer, slučaj Jakova Kontića, mada je i to uglavnom zaslugom italijanske policije, u Srbiji je samo uhapšen.

Mimo toga – ništa krupno nije urađeno. A ranije, ako se prisetimo, većina kriminalaca završavala je po zatvorima. Sada se većina slučajeva završava čudnim, kontroverznim presudama, dok novih hapšenja nema.“