Pre 10 godina, generacija kojoj pripada i autor ovih redova postala je punoletna. Ta, kao i ostale generacije srpskih milenijalsa, dovoljno je mlada da ne bude opterećena paklom devedesetih, ali nedovoljno organizovana da bi mogla sebe da definiše u bilo kakvom masovnom kulturnom ključu.
Dok je većini takvo određivanje bilo nepotrebno, nekima su mikroniše bile dovoljne da zadovolje sopstvenu potrebu za pronalaženjem, ostavljajući mnoge van ikakvog gradskog gravitacionog polja. A onda je došao Kišobran.
Do it, try it
Druga Kišobran žurka
Pre 10 godina, ekipa koja je do tada nastupala kao gosti tuđih događaja, organizovala je prvu Kišobran žurku. Fanovi gitarskog zvuka i energije do tada su mogli da se pošteno provedu jedino na festivalima ili sporadičnim koncertima najšire rečeno -alternativne- muzike.
Na usporenim hipsterskim večerima nekoliko kolektiva koji su ih organizovali (poput IndieGo) tako nešto nije bilo moguće, a realno ni poželjno. Kultur-elitizam ne trpi znoj. Kišobranci su prepoznali taj neispunjen prostor i u pokojnu Akademiju, a kasnije i druga slična gradska mesta, doneli kvalitetnu muziku, pristojnu publiku i – žurku.
Ivan Ojkić Junior se seća prvog Kišobrana u pet reči: “Smile like you mean it!”
Plug in baby
Kvalitativno, Kišobran se od početka izdvojio još jednom stvari, nekarakterističnom za relativno male žurke. Inovativni VJ-ing doneo je atraktivnost, ali i viralni potencijal žurci.
U godinama nakon toga, Kišobran se širio i rastao. Muzički i scenski za klasu iznad sličnih žurki, postao je i prostor slobode. Agresivnim klošarima i džiberima alternativni rok i laka elektronika nisu bili previše zabavni, pa je pod kišobranom bilo mesta i za neprilagođene, a žurka je bez izgovorene reči bila i ostala gej frendli.
Jedna od Kišobran žurki u Dragstoru
Osim žurke koja se omasovila, organizovani su različiti kulturni događaji i radionice, a krenula je i radijska emisija na, takođe pokojnom, radiju B92. Konačno, ovaj kolektiv se smestio u srce grada, u lokale u Cetinjskoj 15. Na ovaj način, ekipa je postala više od jednog solidnog izlaska mesečno i trajno se urezala u topografiju Beograda.
Marko Radojković Marun se seća petog rođendana Kišobrana u pet reči: “No limit to your love.”
If I could have it back
E sad, šta je poenta?
Posebnost Kišobrana je u njegovoj širini, koketiranju sa mejnstrimom. Iskorak iz limitirane verzije hipsteraja, a bez gubljenja identiteta. U ovih 10 godina, preko 55.000 ljudi stalo je pod njega. Svi ti mladi su odrasli u bolje ljude, a nepretenciozni vajb Kišobrana je u tome pomogao tačno koliko treba.
Na Kišobranu smo se otresli loših žurki, loše ekipe zamenili pristojnim, prosečne plejliste prešazamovali kvalitetnim. Palili svetla KC Grada i praskozorja Barutane. Tamo smo slavili, tamo se zaljubljivali i raskidali. Na njega dolazili i kad smo ga kao bili prerasli.
I da me pitate – If I could have it back, rekao bih:
All the time that we wasted
I’d only waste it again.
Zbog traga koji je postao neizbrisiv, Kišobran jeste izraz jedne gradske generacije. Moje.
Zbog toga hvala, zbog toga srećan rođendan Kišobranu i vidimo se u Dragstoru 01.12!