Ovogodišnji redovni izbori za američki kongres (Midterms) nosili su posebnu težinu jer su oni bili prva prilika za izjašnjavanje građana nakon pobede Donalda Trampa 2016. godine. Tačne brojke će biti poznate tek za nekoliko dana, ali sa sigurnošću se može reći da je izlaznost značajno veća nego 2014. godine (samo 36%) što govori o naglašenom značaju ovih izbora koji su posmatrani kao svojevrsni referendum o Trampu.
Our current turnout estimate is 114 million votes cast in the House, breaking even our high expectations (we started at 102 iirc) and shattering the turnout of 83 million in 2014
— Nate Cohn (@Nate_Cohn) November 7, 2018
(Pred)Izborna atmosfera
Dve godine koje je Tramp proveo u Beloj Kući bile su pune različitih kontroverzi, ali one koje su se desile neposredno pred izbore najviše su oblikovale narative u medijima.
Saga oko glasanja za potvrđivanje Breta Kavanao kao sudije Vrhovnog suda je na specifičan način polarizovala društvo. Postojao je jak osećaj jedinstva među republikancima u stavu da su optužbe za seksualno uznemiravanje protiv njega tipičan primer „lova na veštice“, ali je bilo nejasno da li će osećaj urgentnosti da se glasa opstati do novembra.
S druge strane, demokrate su bile jedinstvene u osudi načina na koji je Donald Tramp komentarisao migrantski karavan koji se kroz Meksiko kreće ka granici sa SAD. Trampova retorika, namenjena republikanskoj bazi sa antimigrantskim stavovima, dostigla je vrhunac sa oglasom koji prikazuje ilegalnog migranta koji je ubio američkog policajca.
It is outrageous what the Democrats are doing to our Country. Vote Republican now! https://t.co/0pWiwCHGbh pic.twitter.com/2crea9HF7G
— Donald J. Trump (@realDonaldTrump) October 31, 2018
Izbori veći od Trampa
Međutim, bitno je imati na umu da ovaj put Tramp nije bio na izbornom listiću. Redovni izbori za američki kongres uvek su mešavina politike na državnom i lokalnom nivou, pa rezultat nikada ne treba tumačiti isključivo kao reakciju na politiku i retoriku predsednika.
U prilog ovome govore i teme koje su preovlađivale u izborima. To je na ubedljivo prvom mestu tema Obamakera, zdravstvenog programa čija je budućnost neizvesna, a koji je u protekle dve godine postao izuzetno popularan. Druga tema su bili porezi, a zatim nezaposlenost, budžet i migracije.
Izborne prepreke za obe stranke
Jedna od specifičnosti američkih izbora jeste da se dosta retko se događa da partija predsednika na redovnim izborima za američki kongres dobije dodatna mesta u Senatu ili Kongresu.
U proseku, od Drugog svetskog rata partija predsednika gubi 26 mesta u Kongresu i 4 mesta u Senatu. Različite teorije postoje zbog čega se ovo događa, ali je izvesno da je Republikanska partija bila u nezgodnijem položaju pred ovogodišnje izbore s obzirom na to da, pored predsedništva, imaju većinu u Kongresu i Senatu.
Dostupna istraživanja i izborni modeli išli su u prilog predviđanjima dobrog rezultata Demokratske stranke, pa je stvoren narativ o „plavom talasu“ koji će demokratama povratiti Senat i Kongres.
Ipak, pobeda u Senatu za demokrate je od početka predstavljala dosta veći poduhvat od pobede u Kongresu. Od 100 mesta svake druge godine na izbore idu 32 senatorska mesta, a ove godine čak 24 pripadalo je demokratama dok je preostalih bilo 8 republikansko. Da bi demokrate dobile većinu u Senatu potrebno je da osvoje minimalno 3 senatorska mesta, što je dosta teško s obziorm na to da imate samo 8 izbornih trka za to, a u isto vreme morate da odbranite svih 24 mesta koja već posedujete.
Konačni rezultat
Iako postoji nekoliko izbora u Kongresu i dve trke u Senatu za koje se idalje čekaju rezultati sigurno je da su demokrate povratile Kongres sa većinom od minimum 34 nova mesta (za pobedu im je bilo potrebno 23), a da su republikanci zadržali većinu u Senatu i osvojili minimum 2 dodatna senatorska mesta.
Ko su ljudi koji će sedeti u Kongresu i Senatu?
Više od 100 žena osvojilo je mesta u Senatu i Kongresu što je istorijski rekord, a nezapamćen broj njih se i kandidovao.
Šaris Dejvids i Deb Helend su prve žene indijanskog porekla koje su izabrane u Kongres, dok su Rašida Tlaib and Ilhan Omar prve kongresmenke muslimanske veroispovesti. Aleksandra Okasio Kortez je sa 29 godina postala najmlađa žena u Kongresu.
Napredak je napravljen i u reprezentaciji LGBT populacije u Koloradu gde je Džared Polis postao prvi otvoreno gej guverner. Većina žena i pripadnika manjina su deo Demokratske stranke.
Najzanimljivije trke u Senatu
Teksas
Teksas je i među onima koji ne prate aktivno američku politiku poznat kao sigurno republikansko utvrđenje. Ruralni deo Teksasa je republikanski nastrojen i dalje, ali veliki urbani gradovi poput Hjustona i Dalasa daju nadu demokratama da će nakon 19 godina povratiti senatorsko mesto.
Ovu nadu je predstavljao Beto O’Rurk, demokratski kongresmen iz Teksasa, koji se kandidovao protiv Teda Kruza, jednog od najkonzervativnijih političara u Senatu. O’Rurk je uspeo da kroz aktivnu i inovativnu kampanju stvori veliki entuzijazam među demokratama i prikupi značajno više novca u donacijama u odnosu na Kruza.
Kruz je izbore dobio sa razlikom od samo 2% što je moguće tumačiti kao uspeh O’Rurka ili kao posledicu toga što je Kruz, za republikanskog kandidata, izrazito nepopularan u Teksasu.
Florida
Kao istinski „ljubičasta“ država, Florida je i ove godine najneizvesnija izborna trka. Rik Skot, dugogodišnji republikanski guverner Floride, je ubrzo nakon glasanja proglasio pobedu protiv Bila Nelsona, umerenog demokrate i trenutnog senatora sa Floride.
Međutim, Nelson nije priznao poraz, svi glasovi još nisu prebrojani, a za sada je trka previše blizu da bi se proglasio pobednik mada je izvesno da naginje ka Skotu.
Skot je izjavio da osnovano sumnja kako su se dogodile nepravilnosti tokom brojanja glasova, a ukoliko razlika u glasovima bude manja od 0.5% dogodiće se ponovno brojanje glasova. Ostaje da se vidi da li će se dogoditi repriza krize sa brojanjem glasova na Floridi slična onoj nakon predsedničkih izbora 2000. godine.
Arizona
Bez obzira na ishod, Arizonu će prvi put u Senatu predstavljati žena. Glasovi još nisu u potpunosti prebrojani, ali prednost je na strani Kirsten Sineme, umerene kandidatkinje Demokratske Partije, koja se takmiči protiv republikanke Marte Meksali, vojne veteranke.
Sinema je nekada bila član Zelene partije što je predstavljalo plodno tlo za agresivne napade republikanaca i veliki broj negativnih oglasa. Zbog toga je ova trka bila od strane brojnih medija okaraktrisana kao „najružnija“ ovog izbornog ciklusa.
Umerene demokrate postižu odlične rezultate protiv Trampa
Nakon poraza Hilari Klinton 2016. godine unutar Demokratske partije stvorila se teorija koja tvrdi da se poraz dogodio jer Klintonova nije želela da prihvatiti progresivniju agendu koja naginje više ka levo i da je na ovim redovnim izborima za Kongres trebalo kandidovati progresivne političare koji će motivisati bazu partije.
Ova teorija je testirana i pokazala se, makar trenutno, kao pogrešna. Umerene demokrate su veliki pobednici ovih izbora zbog činjenice da su uspeli da pobede u najmanje 28 okruga u Kongresu koja su pre toga pripadala Republikancima, uključujući i u trkama za guvernerska mesta u Mičigenu, Viskonsinu, Kanzasu i Ilinoisu.
Leva progresivna agenda nije nešto što deluje privlačno glasačima u predgrađima kojima je odbojna Trampova retorika, ali se čini da je pomeranje čitave Demokratske partije ka progresivnim idejama nepovratan trend.
Progesivni Kokus u Kongresu će ipak dobiti nekoliko novih članova koji su postali prepoznatljiva imena poput Ajane Presli i Aleksandre Okasio Kortez.
Da li je Tramp odgurnuo žene i glasače iz predgrađa od republikanaca?
Prerano je detaljnije analizirati kako su različite demografske grupe glasale, ali dve stvari dosta odskaču već sada.
Prvo, prema anketama nakon glasanja 59% žena je glasalo za Demokratsku stranku, a 40% za Republikansku. Razlika od 19% je duplo veća od razlike tokom izbora 2016. godine. Razlika između stranačke pripadnosti i glasanja žena i muškaraca je prema istom istraživanjunajveća nakon 1992. godine. Žene, a naročito fakultetski obrazovane, udaljavaju se od Republikanske partije, a Trampova retorika i optužbe za seksualno uznemiravanje zasigurno doprinose tome.
Drugo, demokrate su postigle ogromne dobitke u predgrađima koja su nekada glasala za Mita Romnija i Hilari Klinton. Mič Mekonel, vođa Republikanaca u Senatu, nakon objave rezultata izjavio je da pre izbora 2020. godine moraju popraviti rezultate upravo u predgrađima. Fakultetski obrazovani i bogatiji stanovnici predgrađa kreću da napuštaju Republikansku partiju, a Tramp deluje kao očigledan krivac.
Šta nas čeka do izbora 2020?
Deluje kao da se izborni ciklus u SAD nikada ne završava pa rezultati ovih izbora povlače pitanje izbora 2020 godine. Ako se ništa značajno ne dogodi do tada, naredni izbori za Kongres, Senat i Belu Kuću deluju izrazito kompetitivno. Ostaje da se vidi da li će demokrate prihvatiti modernije kandidate u narednim izborima i da li će republikanci pronaći način da se distanciraju od Trampove retorike koja im očigledno nanosi štetu.
Američka demokratija dobila je ovim izborima dodatnu kočnicu u vidu demokratski kontrolisanog Kongres. Kočnice i međusobna provera su razlog uspeha i stabilnosti američkog političkog sistema i u tom kontekstu ovi izbori predstavljaju pozitivan ishod.