Koje zemlje su dobitnici, a koje gubitnici tranzicije u svetu?
Vreme čitanja: 4 minuta

Na početku ekonomske i političke tranzicije koja je protutnjala svetom nakon pada Berlinskog zida 1989, sve zemlje u tranziciji imale su visoka očekivanja, ali se ispostavilo da su gotovo sve pale u recesiju.

Njihova privreda nije rasla već se smanjivala iz godine u godinu.

Međutim, nakon par godina, privredna situacija se stabilizovala pa su njihove privrede počele da se razvijaju. Usled našeg istorijskog iskustva – raspada Jugoslavije i građanskog rata – zemlje iz našeg okruženja uglavnom nisu uspele da dostignu zavidan nivo ekonomskog razvoja, pa se često priča o tome kako tranzicija nije donela nšta dobro stanovnicima ovih zemalja.

 

Tranzicija je dala različite rezultate u različitim zemljama

Ovakve navode možemo da proverimo ako uporedimo početni nivo dohotka ovih zemalja sa trenutnim. Naravno, gotovo sve zemlje u tranziciji imaju viši nivo dohotka po stanovniku u 2017. nego što je to bio slučaj u 1990. godini.

Jedina tri izuzetka su Ukrajina, Tadžikistan i Kirgistan. Dok je Kirgistan na istom nivou dohotka, Tadžikistan je nazadovao 20% a Ukrajina čak 25%.

Ovo međutim, nije dobro poređenje. Da bi se tačno videlo da li je tranzicija imala pozitivne posledice, trebalo bi da rast ovih ekonomija uporedimo sa rastom svetske ekonomije.

Ako su zemlje u tranziciji imale viši ekonomski rast tokom ovog perioda, znači da je tranzicija bila uspešna jer su date zemlje povećale svoj dohodak više nego što je to pošlo za rukom drugim zemaljama, pa su postale bogatije ne samo u apsolutnom, već i u relativnom iznosu.

Ovde je situacija malo komplikovanija.

Kada izuzmemo Srbiju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu i Litvaniju, budući da za njih nemamo podatke o BDP-u po glavi stanovnika sa početka 1990-ih, vidimo da postoje tri grupe zemalja u tranziciji – zemlje koje su rasle brže od svetskog proseka, zemlje koje su rasle u skladu sa svetskim prosekom i zemlje koje su rasle sporije od svetskog proseka.

Svetski BDP po stanovniku u 2017. iznosio je 173% dohotka iz 1990.

 

Među veoma uspešnim zemljama: Slovenija, Bugarska, Hrvatska

U prvu grupu zemalja koja možemo smatrati veoma uspešnima nalaze se: Slovenija, Bugarska, Rumunija, Hrvatska, Estonija, Letonija, Poljska, Slovačka, Belorusija, Jermenija, Turkmenistan i Uzbekistan.

Apsolutni rekorderi su Estonija i Letonija koje su gotovo tri puta bogatije nego što su to bile 1990.

 

Rast dohotka BDP po glavi stanovnika u međunarodnim dolarima iz 2011; Izvor: Svetska banka i MMF

 

Češka i Mađarska – ravnomeran rast

U drugoj grupi nalaze se zemlje čiji je rast privrede bio približno jednak rastu svetske privrede (u koridoru +/- 10% svetskog proseka).

Ove privrede su danas bogatije nego pre tranzicije, ali to nisu u relativnom odnosu prema drugim zemljama. U ovoj grupi zemalja nalaze se Češka, Mađarska, Azerbejdžan i Kazahstan.

 

Rast dohotka BDP po glavi stanovnika u međunarodnim dolarima iz 2011; Izvor: Svetska banka i MMF

 

Na začelju – Makedonija i Rusija

U trećoj grupi zemalja nalaze se one zemlje koje su rasle sporije nego svetska privreda. To su Makedonija, Moldavija i Rusija – njihove privrede su bogatije nego 1990. godine, ali su one nazadovale za drugim zemljama.

Poseban slučaj su već pomenute Ukrajina, Tadžkistan i Kirgistan koje danas imaju niži dohodak nego pre tranzicije.

 

Rast dohotka BDP po glavi stanovnika u međunarodnim dolarima iz 2011; Izvor: Svetska banka i MMF

 

Zaključci o tranziciji: tržišne institucije važnije od prirodnih resursa

Teško je na malom uzorku zemalja izvući neke dalekosežne zaključke o karakteru tranzicije.

Međutim, ima par zanimljivih zapažanja – iako u ovom uzorku postoje zemlje koje imaju visoke prihode od izvoza nafte i gasa, kao što su Rusija, Azerbejdžan, Kazahstan i  Turkmenistan, ove zemlje nisu među najboljima u ekonomskom rastu.

Nasuprot njima, najbolje su prošle male zemlje koje nemaju gotovo ništa od prirodnih resursa, ali koje su uspele da ustanove kvalitetne tržišne institucije, pre svega vladavinu prava, nezavisnost sudstva i nizak nivo korupcije.

Izgleda da je za ekonomski razvoj bolje imati dobro sudstvo nego naftu.

Podaci nam pokazuju da je velika većina zemalja u tranziciji bila uspešna, jer je imala ekonomski rast isti ili viši nego što je to bio slučaj u ostatku sveta.

Ne samo da su zemlje u tranziciji postajale bogatije u apsolutnom iznosu, to su postajale i relativno u poređenju sa drugim državama.

 

Nije nama loše zbog tranzicije – već zato što je loše sprovedena

Kada vidimo da su najbolje prošle države koje su imale bolje rezultate u oblasti ekonomskih reformi i uspostavljanju vladavine prava, kao i vrlo loše rezultate koje Srbija beleži u ovim oblastima – ne treba da nas čudi što tranzicija u Srbiji ne deluje posebno uspešno.

Međutim, na položaj Srbije su u velikoj meri uticali i faktori kao što su učešće u ratovima, međunarodni sankcije, autoritarne političke tendencije, zakasnela tranzicija i spore i polovične ekonomske reforme.

Situacija je drugačija u ostalim zemljama.

Dok je tranzicija kod nas značila osiromašenje velikog broja ljudi, ona je u većini drugih zemalja značila veliki ekonomski napredak.