Vreme čitanja: 4 minuta

Foto: Victorgrigas

Danas je objavljen najnoviji indeks Doing Business na kojem se Srbija nalazi na 48. mestu sa 73,49 bodova. Srbija je za nijansu ostvarila više bodova nego u prethodnom izveštaju, a posebno je pohvaljena za učinak u oblasti izdavanja građevinskih dozvola.

Neposredno posle Srbije na rang listi, kao lošije ocenjeni, nalaze se Izrael, Crna Gora, a kao još gori Italija, Čile i Luksemburg. Bolje od nas ocenjeni su Makedonija koja je na 10. mestu, kao i Kosovo koje je na primamljivom 44. mestu. Jedna od većih bizarnosti koju možemo da izdvojimo je i to da je po ovom indeksu poslovanje u Belorusiji bolje nego u Švajcarskoj ili Japanu. Zašto je ovo ovako? Kako su mogući ovakvi u najmanju ruku čudni rezultati?

O indeksu 

Izveštaj Doing Business je pokušaj Svetske banke da jednom godišnje uradi evaluaciju regulatornog poslovnog okruženja. Za razliku od velikog broja drugih indeksa isključivo meri objektivne vrednosti kao što je broj procedura neophodnih za otvaranje firme, broj radnih časova neophodnih za poštovanje poreskih propisa ili procenat naplate sudskog potraživanja. Izveštaj Doing Business objavljuje se od 2003. godine, a od 2005. objavljuju se podaci i za Srbiju.

10 važnih oblasti za pozicioniranje zemlje na rang listi  

Doing Business preuzima podatke u formi studije slučaja od svojih partnera na terenu što su uglavnom advokatske kancelarije, revizorske i konsalting kuće. Na ovaj način se meri stvarno administrativno opterećenje sa kojim se susreću mala i srednja preduzeća. Ono se meri u broju radnih časova neophodnih da se ispuni neka procedura, broju dana koliko procedure traju, kao i njihovim direktnim troškovima – plaćenim taksama i porezima. Posmatraju se 10 oblasti:

  1. Registracija novog preduzeća
  2. Dobijanje građevinske dozvole
  3. Dobijanje priključka za struju
  4. Registracija nekretnine ili zemljišta
  5. Dobijanje kredita
  6. Zaštita manjinskih akcionara
  7. Plaćanje poreza
  8. Prekogranična trgovina
  9. Sprovođenje ugovora
  10. Rešavanje stečaja

Svaka od obih oblasti računa se na osnovu nekoliko indikatora. Na primer, registracija novog preduzeća meri koliko je broj neophodnih procedura, koliko dana taj proces traje i koliki je iznos troškova (takse i naknade, porezi) za registraciju novog entiteta u statusu preduzeća sa ograničenom odgovornošću.

Zašto je ovaj indeks važan privredi i političarima?

Kvalitet poslovne regulacije suštinski je važan za ekonomski rast. Što su preduzeća manje opterećena administracijom i što se suočavaju sa manjim brojem nepotrebnih zabrana i procedura, to će efikasnije poslovati. Preduzeća će time više svojih resursa moći da iskoriste za svoje osnovne poslovne operacije. Empirijska istraživanja ovo i potvrđuju: zemlje koje unaprede svoj rang na Doing Business listi posledično imaju višu stopu rasta nego druge zemlje.

Doing Business je jedan od međunarodnih indeksa za koji vlada najveće interesovanje u poslovnim krugovima. Investitorima je važno da posluju u zemlji u kojoj je regulatorni okvir podsticajan – tu su pravila predvidljiva, ne menjaju se brzo i lako, zakoni se poštuju, a administrativni troškovi su niski.

Ako želite da podignete fabriku, a za građevinsku dozvolu morate da čekate 2 godine, to nije zemlja gde će biti puno fabrika. Doing Business je za njih jedan od važnijih indikatora toga kakav je domaći regulatorni okvir – i jedan od parametara na osnovu kojih se donose odluke da li, gde i koliko ulagati.

Ovaj indeks posmatraju i političari i državna administracija – dobar rang na Doing Business je nešto čime se svi mogu hvaliti kao dobrim političkim potezom, a nalazi iz izveštaja upućuju i na to gde treba izvršiti reforme da bi se poboljšalo stanje.

Podsticaj za reforme

Kada se pogledaju promene u regulatornom okviru do kojih je dolazilo od kada je Doing Business počeo da se objavljuje, jasno je da je došlo do velikog poboljšanja u mnogim segmentima. Najveći globalni pomaci ostvareni su u oblasti registracije nepokretne imovine (boljom reorganizacijom katastra i uvođenjem elektronskih servisa koji su povećali transparentnost procesa) i  registracije novog preduzeća (izmeštanje iz sudova, uspostavljanje jedinstvenog šaltera za sve administrativne postupke, online registracije). I u drugim oblastima bilo je napretka, ali u nešto manjem obimu.

Glavni izazov – selektivno unapređenje samo onoga što se meri

Postavlja se veoma važno pitanje – da li je Doing Business i dalje relevantan, nakon 15 godina od svog početka? Nažalost, izgleda je ovo istraživanje izgubilo veliki deo svojih objašnjavalačkih moći. Glavni razlog za ovo je veliki uspeh i popularnost ovog indeksa – ako postoji merilo koje privlači ulagače i pospešuje politički ugled, svi će želeti da se što bolje na tome rangiraju.

U slučaju Doing Business publikacije, pošto je ona jako specifična i objektivnog karaktera je, mnogo je lakše uticati na te rezultate nego u slučaju drugih pokazatelja koji su opštijeg karaktera (Economic Freedom of the World; Global Competitiveness Report) koji imaju više subjektivnih pokazatelja (npr. anketiranje čelnih ljudi preduzeća).

Usled toga, vrlo je lako uz nekoliko sektorskih reformi značajno poboljšati rangiranje neke zemlje. Stoga veliki broj reformi  iz reforme administrativnog ambijenta i poslovne regulacije zapravo postane reforma oblasti koje meri Doing Business, dok se sve ostale oblasti zanemaruju. Da je ovo nešto do čega zaista često dolazi u praksi, naročito kod bivših zemalja u tranziciji, pokazuju i pomalo apsurdni primeri: da li je poslovno okruženje u Makedoniji bolje nego u Nemačkoj; Tajlandu nego u Holandiji ili u Srbiji nego u Izraelu?

Doing Business ima još jedan problem, a to je činjenica da podrazumeva jaku vladavinu prava – da se zakoni primenjuju u praksi, i to jednako prema svima, bez nepotizma, korupcije i drugih slabosti administracije. Ovo je u većini zemalja ipak iluzija, naročito u zemljama koje imaju nizak nivo nezavisnosti  pravosuđa i visok nivo korupcije.

Usled ovih problema, Doing Business više nema toliku moć opisa kvaliteta regulatornog okruženja kao što je to imao ranije. Samim tim, nije dovoljno imati dobar rang samo na ovom parametru da bi neka država postala privlačna destinacija za investicije, već je neophodno posmatrati širu sliku odnosno više međunarodnih indeksa, kao i kada se osmišljavaju i sprovode reforme.