Foto: Medija centar Beograd
Pokret Dosta je bilo objavio je na društvenim mrežama video u kojem Saša Radulović, narodni poslanik i lider pokreta, kaže da je „Srbija dala preko 620.000 aplikacija za azil“:
Više od 620.000 migranata podnelo je zahtev za azil u Srbiji. Šta Merkelova namerava sa njima, i šta je dogovorila sa Vučićem, ne znamo. Ali znamo da je on poslušan i da će ih, ako ih budu vraćali iz EU, vratiti u zemlju gde su podneli zahtev. @SasaRadulovich pic.twitter.com/JZcRSj7OmV
— Dosta je bilo (@DostaJeBilo) October 28, 2018
Na pitanja odakle je dobio podatke za ovu izjavu, na koji se period odnosi i zašto ne pravi razliku između aplikacije za azil i izražavanja namere za traženje azila – Radulović nije odgovorio, uz argument da „više ne daje nikakve izjave.“
Šta kažu zvanični podaci?
Tokom 2017: oko 6.000 izraženih namera, 236 zahteva, 3 dodeljena utočišta
U publikaciji Beogradskog centra za ljudska prava, „Pravo na azil u Republici Srbiji 2017“, navedeno je da je tokom 2017. godine 6.199 osoba izrazilo nameru da traže azil u Srbiji.
U istoj publikaciji piše:
„Kancelarija za azil je tokom 2017. godine registrovala 244 osobe, od kojih je 236 podnelo zahtev za azil, a 106 saslušano.“
Dalje se navodi da je usvojeno 14 zahteva za azil, a da je od tih 14 u samo 3 slučaja doneta odluka kojom se dodeljuje utočište, dok je u 11 slučajeva dodeljena supsidijarna zaštita.
Svi statistički podaci u ovoj publikaciji, kako piše, preuzeti su od Kancelarije UNHCR u Beogradu.
„Od početka primene Zakona o azilu 2008. godine, Kancelarija za azil je dodelila 44 utočišta i 60 supsidijarnih zaštita“
U dokumentu je navedena i zvaničan broj dodeljenih utočišta i supsidijarnih zaštita od početka primene Zakona o azilu, zaključno sa 2017. godinom.
Kao što vidimo, to jedva zalazi u trocifrene brojeve i nije ni blizu brojke od preko 620.000.
Izražavanje namere i traženje azila nije isto
U tvitu pokreta Dosta je bilo piše: „Više od 620.000 migranata podnelo je zahtev za azil u Srbiji.“
Brojka od „preko 620.000“, na osnovu dostupnih podataka, može da se odnosi jedino na ukupan broj izraženih namera da se zatraži azil – i to ne za trenutnu godinu, već za period od početka migrantske krize 2015. godine.
Radoš Đurović, izvršni direktor Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila (APC/CZA) kaže za Talas da izjava Saše Radulovića nije tačna, te da se brojka „verovatno odnosila na 2015. godinu“ kada je veliki broj ljudi izrazio nameru, ali ne i zvanično zatražio azil:
„Danas to nije slučaj, radi se o daleko manjem broju u 2018. godini.“
U periodu između januara i septembra 2018, prema podacima CZA, zabeleženo je 6.197 lica koja su izrazila nameru za azil, dok je njih 190 podnelo zahtev.
„Radulović se verovatno uplašio da bi, ukoliko postoji neki ugovor sličan Dablinu koji bi Srbija zaključila sa zemljama EU, svi ljudi mogli da se vrate u Srbiju” – dodaje Đurović.
Ne postoji, dakle, ugovor koji predviđa trajno vraćanje migranata u Srbiju
Pomenuta Dablinska regulativa (koja određuje prvu zemlju u kojoj migranti uđu na teritoriju EU kao nadležnu za razmatranje zahteva za azil) odnosi se na zemlje članice EU, što Srbija nije.
U navedenom tvitu piše: „Šta Merkelova namerava sa njima, i šta je dogovorila sa Vučićem, ne znamo. Ali znamo da je on poslušan i da će ih, ako ih budu vraćali iz EU, vratiti u zemlju gde su podneli zahtev.“
Ovaj argument nije daleko od čiste spekulacije.
Iz Beogradskog centra za ljudska prava objašnjavaju da ne postoji pravni osnov da se Dablinska regulativa odnosi na Srbiju koja nije članica EU.
Postoje, međutim, sporazumi o readmisiji između Srbije i članica, kaže za Talas Nikola Kovačević iz ove organizacije, ali se oni de facto ne primenjuju još od 2015. godine.
“Takođe, mi ovaj sporazum imamo i sa, na primer, Makedonijom, tako da isto kao što Mađarska može da vrati lica koja nezakonito borave na njihovoj teritoriji, tako Srbija može da ih uputi u Makedoniju ili Bugarsku, oni nazad u Grčku i tako dalje”, objašnjava Kovačević i ponavlja da se to od 2015. u praksi ne primenjuje.
Ovakve izjave su opasne jer mogu uzrokovati strah i predsrasude
Nejasno je zašto je Radulović propustio da naglasi razliku između dodeljenog azila i izražene namere da se podnese zahtev.
Đurović ocenjuje za Talas da su posledice takve izjave narodnog poslanika opasne:
„Jako su opasne posledice, pogotovo kada se radi o nepotpunim informacijama jer mogu imati različite uticaje u javnosti.”
“Različite predrasude ili strah dovode do različitih pogrešnih zaključaka, posebno kada ovakve izjave dolaze od ljudi koji se ne bave aktivno temom migranata.“
Đurović zaključuje da migracije itekako pogađaju Srbiju, te da će to biti slučaj i ubuduće:
„Potrebno je vrlo odgovorno pristupati ovoj temi, a ukoliko su okolnosti jasne poslanicima, ovakve izjave treba dodatno razjasniti“, zaključuje.