Foto: iStock
Poljska se uzima kao knjiški primer brze tranzicije. Sprovedena je brza makroekonomska stabilizacija – smanjenje visokog budžetskog deficita i visoke inflacije, brza liberalizacija spoljne trgovine i privatizacija najvećeg broja državnih preduzeća, kreirane su tržišne institucije a poslovni ambijent popravljen.
Iako je upala u tranzicionu recesiju na početku reformi, Poljska je brzo iz nje izašla i od tada nije iskusila recesiju, pa čak ni famozne 2009. godine.
Ove reforme mogu se najbolje ilustrovati dostignutim nivoom ekonomskih sloboda. Poljska je, kao i druge zemlje u tranziciji, krenula u reforme sa izuzetno niskog nivoa – pravosuđe je bilo pod političkom kontrolom, zakoni protiv male privrede, tržišne institucije kao berza nisu ni postojale, a sva preduzeća osim poljoprivrednih gazdinstava i mikro uslužnih delatnosti bile su u državnom vlasništvu.
Ali sve se ovo relativno brzo promenilo.
Ekonomske slobode u Poljskoj; izvor: Fraser Institute
Poljska je vrlo brzo počela da stiže nivo razvijenih zemalja EU po nivou ekonomskih sloboda.
Već od 2000. godine, razlika između Poljske i proseka EU-15 zemalja bila je samo 1 poen (vrednosti se kreću od 1 do 10), oko 2005. samo 0,5 da bi Poljska ovaj nivo dostigla oko 2012. Usledio je brz ekonomski rast.
Ekonomski rast; izvor: MMF
Iako su stope ekonomskog rasta varirale, od 1% do 7% na godišnjem nivou, Poljska je svake pojedinačne godine beležila ekonomski rast.
Sa druge strane, EU je imala duboku recesiju 2009. i jednu blažu 2012. godine. Srbija je bila još gora, ne samo da smo imali recesiju 2009. i 2012, nego i 2014. godine, a između ovih godina, rast gotovo da nismo ni imali.
Dok smo u Srbiji prošle godine imali stopu rasta od samo 1,8% pa smo kukali na sušu, iako su problemi mnogo dublji i sistemske prirode, Poljska je te godine imala rast od 4,5%.
Slična stopa rasta je kod nas sada razlog za euforiju, umesto da bude prirodna činjenica i da svake godine imamo takve stope rasta.
Usled ovoga, Poljska je počela da se približava razvijenim zemljama EU po nivou dohotka. Ona je i dalje daleko od Nemačke ili Austrije, na primer, ali dok je Poljska bila samo na 50% nivoa proseka EU, sada je već prešla nivo od 70%.
BDP per capita u međunarodnim dolarima iz 2011.
Izvor: MMF
U ovoj transformaciji Poljske, veliku ulogu imale su kako strane direktne investicije, tako i lokalna domaća privreda kojoj je napokon bilo omogućeno da se razvija.
Jedan zanimljiv opis ovog dešavanja je primer gajenja luka u Poljskoj:
Velika Britanija je pred ulazak Poljske u EU 2004. naručila studiju kako bi utvrdila uticaj koji bi ulazak Poljske imao na britansku poljoprivredu.
Rezultati su pokazivali da neće imati gotovo nikakvog uticaja, budući da je poljoprivreda u Poljskoj znatno manje produktivna nego u razvijenim zemljama EU, te da glavna konkurencija i dalje dolazi iz zemalja kao što je Holandija, koja ima tehnološki know how dok se u Poljskoj i dalje koriste zastarele tehnike.
Glavni problem sa ovom studijom bio je taj što je posmatrala privredu kao statičku, a ne dinamičku varijablu, a loša pretpostavka je majka svih grešaka. Privreda se menja, nikada ne ostaje ista: pre 40 godina Hong Kong je izvozio dečije igračke, a danas finansijske usluge.
Autori ove studije su zaboravili na mogućnost da Holanđani mogu da odu u Poljsku i da se dogovore sa lokalnim farmerima o tome da im obezbede seme i ostali materijal, a da zauzvrat otkupe njihovo povrće po dogovorenoj ceni.
Krajnji rezultat: u Velikoj Britaniji se više ne proizvodi luk, već se on uvozi iz Poljske.
Ovo je samo jedan mali primer velikih promena do kojih je došlo u privredi Poljske.
Zamislite još desetine i stotine ovakvih primera – i nećete pogrešiti.