Foto: Flickr, Ninian Reid
Iako je predsednik Tramp izjavio da podržava FBI istragu o svim optužbama za seksualno uznemiravanje protiv Breta Kavanoa, kandidata za sudiju Vrhovnog suda, ostaje neizvesno kako će rezultati istrage uticati na ishod konačnog glasanje u Senatu.
Ko je sudija Kavano i zašto je ovaj izbor toliko važan?
Vrhovni sud je institucija koja je kroz brojne odluke oblikovala političku stvarnost Sjedinjenih Američkih Država. Stoga je bilo za očekivati da će nominacija sledećeg sudije koji bi dao konzervativnim sudijama većinu posle nekoliko decenija biti politički turbulentan proces.
Predsednik Tramp je 9. jula nominovao sudiju Breta Kavanoa, koga je jedan senator nazvao „Forestom Gampom“ američke politike zbog činjenice da je bio prisutan tokom svih bitnih dešavanja u nedavnoj istoriji.
Kavano je bio uključen u istragu o Bilu Klintonu i Monici Levinski, savetovao je Džordža Buša tokom spornog prebrojavanja glasova predsedničkih izbora 2000. godine na Floridi, nakon čega je postao i deo administracije Bele kuće.
Od 2006. godine bio je na mestu sudije Apelacionog suda okruga Kolumbija koji je često viđen kao odskočna daska za poziciju u Vrhovnom sudu.
Odmah nakon njegove nominacije, Čak Šumer, lider demokratske manjine u Senatu, istakao je da se protivi nominaciji Kavanoa, navodeći kao posebno problematične njegove stavove o pravu na abortus, obimu moći izvršne vlasti i zdravstvenom sistemu „Obamaker“.
Međutim, većina republikanaca je Kavanoa smatrala sigurnim izborom, a ishod nominacije je delovao izvesno pošto Republikanska partija ima većinu u Senatu koji mora da izglasa izbor sudije. Saslušanje pred Komitetom za pravosuđe počelo je 4. septembra i trajalo je 3 dana tokom kog ni jedna optužba nije pomenuta.
Optužbe za silovanje kao vrhunac osporavanja nominacije
Nakon glasina koje su neki mediji preneli, u časopisu Vašington post je 17. septembra izašao intervju sa Kristin Blejzi Ford, profesorkom psihologije na Univerzitetu Palo Alto. Ona je Kavanoa optužila za pokušaj silovanja koji se dogodio na žurki u Merilendu kada je ona imala 15, a Kavano 17 godina. Prema njenim rečima, tom pokušaju prisustvovao je i njegov prijatelj Mark Džadž.
Kavano je ubrzo nakon toga negirao optužbe i zahtevao saslušanje ili istragu.
Ubrzo se pojavila se i druga optužba Debore Ramirez koja se odnosila na period kada su ona i Kavano bili brucoši na Jejl univerzitetu. Ramirez je optužila Kavanoa za nedolično ponašanje na jednoj studentskoj žurki, iako je dodala da je bila u izrazito alkoholisanom stanju i da postoje rupe u njenom pamćenju događaja.
Džuli Svetnik je treća žena koja je optužila Kavanoa da je bio deo grupnog silovanja devojki na kućnim žurkama. Svetnik je istakla da je ona bila žrtva jednog takvog silovanja, ali nije precizirala da li je Kavano u tom slučaju bio počinilac niti da li postoje svedoci njenim tvrdnjama.
Četvrtu optužbu podnela je žena koja tvrdi da je prijateljca njene ćerke bila seksualno uznemiravana od strane Kavanoa 1988. ispred jednog bara. Kavano je odbacio sve optužbe, dok je za poslednju dodao da liči na nešto iz „zone sumraka“.
Pozvani svedoci koji tvrde da to zapravo nisu
Mark Džadž koji je bio prisutan tokom navodnog incidenta je u izjavi datoj Komitetu za pravosuđe negirao da se takav događaj ikada desio, ali je odbio da svedoči pred Komitetom za pravosuđe. Liland Kajzer i Patrik Smit, za koje Ford takođe tvrdi da su bili prisutni, izjavili su da se ne sećaju sličnog okupljanja.
Liland Kajzer, dugogodišnja prijateljica Fordove, dodala je i da ne poznaje Kavanoa, ali da „veruje optužbama koje je Ford iznela“. Iako su izjave sva tri svedoka potpisali njihovi advokati, kazna za davanje lažne izjave Komitetu je ista kao i za svedočenje pred istim – do 5 godina zatvora.
Suze koje su podelile naciju
Komitet za pravosuđe je nakon optužbi Kristin Ford započeo kontakt sa njenim advokatima u pokušaju da pre konačnog glasanja saslušaju njene optužbe. Komitet je ponudio da obave saslušanje zatvoreno za javnost u Kaliforniji gde Fordova živi, ali je na kraju dogovoreno da javno saslušanje bude 27. septembra u Vašingtonu.
Na početku svoje uvodne izjave, Fordova je rekla kako je preplašena, ali da oseća građansku dužnost da obavesti javnost o onome što joj se desilo.
„Sto posto sam sigurna da je Bret Kavano pokušao da me siluje“, rekla je Fordova na ivici suza. Ona je dodala da je sam incident na nju ostavio traumu i izazvao anksioznost.
Mnogo pitanja su međutim ostala bez odgovora.
Prvo, iako je Fordova opisala unutrašnjost same kuće, i dalje je nejasno u čijoj kući se incident dogodio. Fordova takođe ne zna kako je došla kući nakon incidenta, uprkos tome što je identifikovala da je oblast grada u kojoj se kuća nalazila udaljena najmanje 20 minuta vožnje od njenog tadašnjeg doma.
Drugo, osim beleški psihoterapeuta iz 2012. godine (Fordova je odbila da ih preda Komitetu) u kojima se ne pominje ime počinioca, ne postoji niko kome je Fordova rekla za incident u to vreme.
Takođe, u beleškama piše da je napad uključivao 4 muškarca, ali je Fordova istakla da je u pitanju greška psihoterapeuta.
Slične probleme u svedočenju je istakao i izveštaj Rejčel Mičel, tužioca u oblasti seksualnih prestupa koja je ispitivala Fordovu na saslušanju.
Fordova je nekoliko nedelja pre saslušanja prošla poligraf testiranje.
Više od intervjua za posao – sumnjiv si dok ne dokažeš suprotno
„U toku ovih 10 dana, kao što sam predvideo, moja porodica i moje ime su trajno uništeni zlobnim i lažnim optužbama“, izjavio je Kavano u emotivnoj uvodnoj izjavi na saslušanje koje je usledilo.
Rekao je da ne želi „nikakvo zlo Fordovoj“, ali da ništa slično nije uradio. Kavano je izjavio i da nikada nije bio u toliko alkoholisanom stanju da se ne bi sećao svojih postupaka, iako je nekoliko njegovih poznanika pre saslušanja reklo medijima drugačije. On je dodatno optužio demokrate da su od postupka nominacije napravili „nacionalnu sramotu“.
Kavano je senatore podsetio na negiranje svedoka koje je pomenula Fordova, a kao dodatni dokaz priložio je svoj dnevnik iz tog doba. Na pitanje zašto je vodio i čuvao detaljan dnevnik svojih aktivnosti još tada, odgovorio je da to isto radio njegov otac pa se na njega ugledao.
Dnevnik pokazuje da je tokom leta 1982. godine postojao mali broj slobodnih dana za navedeno okupljanje, a da za svaki od njih postoji određeni alibi. Prvi jul je jedini sporan dan jer predviđa okupljanje sa sedam osoba od kojih je dve osobe pomenula Fordova (Mark Džadž i Patrik Smit).
Tokom ispitivanja, demokratski senatori su više puta pitali Kavanoa da li bi pozvao FBI da otvori istragu o navedenim optužbama. Kavano je izbegao davanje jasnog odgovora uz komentar da FBI u ovom slučaju može da obavi samo intervjue sa umešanim stranama, ali da je konačna odluka o njihovom tumačenju i dalje na senatorima.
Empatija koja na kratko miri partijske razlike
Nakon saslušanja obe strane, pojavila se čudna vrsta konsenzusa da su i Kavano i Fordova bili uverljivi u svojim svedočenjima. Veliki deo republikanaca, uključujući i predsednika Trampa, ponavljali su da veruju da je Fordova zasigurno bila žrtva seksualnog uznemiravanja, ali da počinilac nije Kavano.
S druge strane, većina demokratskih senatora nije otvoreno napadala uverljivost svedočenja Kavanoa, ali su isticali mogućnost da se usled velike količine alkohola ne seća incidenta:
Oni su takođe zahtevali FBI istrage pre konačnog glasanja.
Kako je javnost saznala za sporno pismo kojim je ovaj proces počeo?
Ono oko čega nije postojala saglasnost jesu mogući politički motivi iza optužbi. Fordova je već 30. jula poslala svom predstavniku u Kongresu pismo gde opisuje incident i moli za anonimnost. Pismo je zatim bilo prosleđeno Dajen Fajnstajn, demokratskoj senatorki iz Kalifornije i članu Komiteta za pravosuđe koja je odlučila da ga ne objavi. Ona je pre saslušanja imala sastanak sa Kavanoom 20. avgusta, ali mu tada nije pomenula optužbe.
Pismo je počelo da kruži u medijima 14. septembra, nakon čega su novinari pronašli lokaciju Fordove i krenuli da joj postavljaju pitanja. Fordova je na saslušanju rekla da je nakon nekoliko dana odlučila da izađe u javnost sa svojim optužbama, ali je ponovila da ona i njeni advokati nisu dali pismo medijima.
Republikanci su optužili Dajen Fajnstajn da je namerno čekala kako bi se datum glasanja približio da bi optužbama odložila glasanje do nakon novembarskih izbora za Kongres i Senat, kada bi demokrate potencijalno imale većinu u Senatu.
„Vi niste imali nimalo namere da zaštitite doktorku Ford. Ona i Vi (Kavano) ste podjednako žrtve“,rekao je republikanski senator Lindzi Grejam na saslušanju Kavanoa:
Republikanski senator Ted Kruz dodao je kako su Komitet i FBI mogli da istraže optužbe u anonimnosti čime bi sačuvala privatnost Fordove, ali da je Fajnstajnova čuvala 20 dana pismo iz političkih razloga.
Ona je negirala da je pustila pismo u javnost, a da iz obzira prema privatnosti Fordove nije kontaktirala FBI sve do septembra:
Uslovno poverenje sudiji
Da bi se o nominaciji glasalo u Senatu, potrebno je da kandidata za sudiju izglasa većinom Komitet za pravosuđe. Kavano je dan nakon saslušanja Fordove izglasan većinom (11-10) u Komitetu, ali uz jedan dodatak.
Republikanski senator Džef Flejk predložio je da se glasanje u Senatu pomeri za nedelju dana, a da za to vreme FBI sprovede istragu ograničenog obima. Predsednik Tramp je izjavio da podržava FBI istragu, ali je i dalje nejasno kojim optužbama će se ona baviti i koliko bi trajala.
Saslušanje i čitav proces nominacije Kavanoa je odličan Roršarhov test američke politike gde je ono što vidite više nego ikada označeno bojom vašeg političkog dresa.
Ako ste demokrata, Kavano je u svom svedočenju bio grub i snishodljiv čime je dokazao da nema karakter za poziciju u Vrhovnom sudu čak iako je nevin. Ako ste republikanac, Kavano je imao prirodnu reakciju besa na pokušaj uništavanja časti i imena njegove porodice.
Drugačije percepcije oslikavaju dubinu ideoloških razlika koja postizanje konsenzusa čini gotovo nemogućim.
Saslušanje je podstaklo i raspravu o budućnosti pokreta #MeToo koji se bavi seksualnim zlostavljanjem.
Koliko dokaza je potrebno da bismo poverovali optužbama?
Gde se nalazi granica između seksizma i iskrene skepse u verodostojnost optužbi?
Da li pretpostavka nevinosti važi izvan sudnice?
Podeljenost javnosti nastala izborom Donalda Trampa, porastom kritika protiv političke korektnosti i pristrasnog izveštavanja velikih medijskih kuća, stvorila je savršeno tlo za najkontroverzniju nominaciju sudije Vrhovnog suda u nedavnoj istoriji.
Bez obzira na to da li će Kavano biti izglasan u Senatu, polarizovanost američkog društva je upravo dodatno uvećana, a generacije demokrata i republikanaca će zasigurno ponašanje druge strane u ovom procesu uzimati kao dokaz i osnov za reakcionarnu politiku.